Laura Jackson: “Queen – Potpuna biografija”

24.11.1991. je dan koji je promijenio glazbenu povijest. Iako sam bio klinac vrlo se dobro sjećam tog dana, a pogotovo dana poslije. Gotovo na svim TV i radio programima jedna vijest je odjeknula poput bombe, koja je otprilike glasila ‘preminuo je Freddie Mercury, frontman i pjevač rock grupe Queen‘. Tada sam znao tek nekoliko najvećih hitova te grupe i bilo mi je žao što nas je napustio ovaj simpatičan i neobičan čovjek nevjerojatne energije.

Tek nakon nekoliko godina kad sam naučio nešto više o glazbi shvatio sam koliki je to zapravo bio gubitak. Gledajući iz današnje perspektive Freddie Mercury spadao je u uži izbor osoba koje se mogu okarakterizirati kao ljude ispred svoga vremena.

Nedavno se na našem tržištu pojavila knjiga Laure Jackson “Queen – Potpuna biografija” (u originalu “The Defenitive Biography“). Ova autorica je već dosad napisala nekoliko zapaženih izdanja među kojima su istaknutije bile one za glumca Daniel Day Lewisa i frontmana U2 Bono Voxa.

Biografija Queena me naravno zaintrigirala i ovo je bila izvrsna prilika da saznam mnogo novih detalja. Nadao sam se da knjiga neće biti suhoparno nabrajanje činjenica vezanih uz njihove nastupa s ubačenom set listom i pokojom izjavom. Da bi to saznali dovoljno je uostalom da otipkate njihovo ime u nekoj od internet tražilica. Ali baš suprotno, knjiga mi je apsolutno pružila ono što sam očekivao.

Laura Jackson se potrudila zaviriti iza kulisa i prikazati karijeru ove grupe iz meni još nepoznatih kutova. Intervjuiran je zaista impresivan broj osoba koje su bile na bilo koji način vezane uz grupu, te glazbenike među kojima su bili Bruce Dickinson, Tony Iommy (jedan od najboljih prijatelja Briana Maya), Paul Rodgers, Richie Sambora, Joe Satriani (također Mayov prijatelj), Paul Young i mnogi drugi.

Grupa Queen je po mnogo čemu bila posebna. Prva od bitnijih razlika između njih i ostalih bendova koji su se pokušavali probiti na ondašnju scenu je bila što ‘nitijedan član Queena nije bio raščupani dečko iz siromašne četvrti koji je u hrabroj maniri rock glazbenika odlučio izbrisati sjećanja na život koji ga nije mazio’. Sva četvorica su studirali a neki i s odličnim uspjehom, kao npr. Roger Taylor i Brian May.

Možda nije toliko poznata činjenica da je nakon završetka fakulteta (studij fizike i infracrvene astronomije) May jedno vrijeme radio kao znanstvenik. Proučavao je zodijačko svjetlo u opservatoriju pokraj ugaslog vulkana Mount Teide na Tenerifima. Na kraju radnog dana često bi znao uzeti malu akustičnu gitaru i svirati kolegama koji uopće nisu bili svjesni da slušaju pjesme koje će se naći na prvom albumu grupe Queen.

Druga posebnost što je krasila Queen je bila činjenica da su svi članovi bili odlični pisci pjesama. Ali da bi bolje shvatili rad ove grupe trebamo se ipak vratiti u prošlost, negdje u vrijeme djetinjstva Briana Maya. Rođen je 1944. godine u Hapmtonu u Middelesexu. Već s pet godina pokazuje zanimanje za glazbu i ide na satove klavira. Početkom ’60-tih kad ga je očarao rock and roll, u nedostatku novca koji ga je spriječio da kupi neku gitaru od poznatijih proizvođača, odlučio se uz pomoć oca (s kojim je bio vrlo blizak) izraditi svoju za koju je utrošio 18 mjeseci rada i 17 funti.

Gitara se sastojala od antiknog dijela kamina od mahagonija, hrastovine, panel ploča uključujuće dvije ventilske opruge s motocikla Panther iz 1928. godine. Nazvana je Red Dragon zbog crvenkaste boje mahagonija. To je vjerojatno najpoznatija gitara izrađena po mjeri koja je kasnije doživjela i komercijalnu upotrebu. Prvo osniva grupe 1984 ( ime inspirirano Orwelovim romanom ), a zatim Smile. Imali su nekoliko zapaženijih nastupa, a čak su jednom svirali na nastupu Pink Floyda koji su promovirali svoj novi album “Saucerful Of Secrets”.

Tako priča svakog od članova kreće iz samog djetinjstva i detaljno kronološki opisuje život svakog pojedninog člana, a stapa se u jednu priču tek u travnju 1970. godine kad je osnovana grupa Queen (iako članovi uzimaju za službeni nastanak grupe veljaču 1971. godine kad im se priključio basist John Deacon).

Iako svaka priča ima svoje zanimljivosti kao na primjer Taylorova, koji je još u danima prije Queena bio totalno otkačen, okružen ljepoticama, dobrim pićem i brzim autima, najintrigantnija je ipak ona Freddiejeva, zapravo u samom početku Farookha Bulsare. Rođen je na otoku Zanzibaru u Indijskom oceanu 5.9.1949. godine, kao dijete Jer i Bomija Bulsare. U ranom djetinjstvu cijela obitelj seli u Bombay zbog očeva posla. Kozmopolitska kultura uz egzotični duh grada imala je bitan utjecaj na razvoj osobnosti ovog dječaka.

Nadimak Freddie dobio je još u djetinjstvu dok je pohađao privatnu školu britanskog tipa. Bio je izvrstan sportaš, redovito je pobjeđivao kolege u boksu, stolnom tenisu i atletici. Zbog nepogodne političke situacije obitelj ponovno seli, ali ovog puta u Veliku Britaniju, točnije grad Feltham u Middelesexu. Tko bi tada rekao da će, u ne tako dalekoj budućnosti sramežljiv, povučen i štrkljav mladić s neobičnim kretnjama i isturenim zubima, postati jedna od najkarizmatičnijih osobnosti u povijesti rock glazbe.

Godine1966. upisuje tečaj grafičke umjetnosti i dizajna u zapadanom Londonu i tri godine kasnije preko jednog prijatelja upoznao je Maya i Taylora. Jimi Hendrix, čovjek koji je svojedobno inspirirao gotovo svakog na glazbenoj sceni, ostavio je također snažan dojam na Maya i Freddieja. May je bio impresionoran njegovim gitarskim umijećem, a Bulsara (prezime Mercury uzima tek 1970., inspiracija mu je bio glasnik bogova iz rimske mitologije, Merkur) se osim glazbe dojmio osebujan nastup te odjeća.

Ono što možda nije bilo toliko poznato je trnovit put kojim su došli do uspjeha. Kritika ih nije nimalo mazila dok su još bili nepoznati pa čak i kad su bili na vrhuncu slave. Bez najmanjeg pretjerivanja može se tvrditi da su imali nevjerojatnu hrabrost i vjeru u sebe koja je pokazana mnogo puta. Tijekom cijele karijere od svog koncepta nisu odustajali ni milimetar što ih je moglo koštati glave pogotovo u početku, a najviše 1975. godine kad su za singl odlučili uzeti pjesmu “Bohemian Rhapsody“. Bila je to možda ključna točka karijere. To je ‘takva vrsta ploče koja će poharati top ljestvice i proslaviti grupu Queen ili ju pokopati’.

Vinuli su se u zvijezde i tamo ostali praktički do danas. Njihov trud i glazbena vizija su se isplatili. Postali su prvorazredna koncertna atrakcija koja će vrhunac dostići na Live Aidu 1985. godine. Uostalom i cijela “Magic Tour” je bila na istom tragu, koja će nažalost biti i posljednja.

Uspjeh je Freddieja promijenio ili drugim riječima probudio u njemu do tada nepoznate sklonosti. Postao je oličenje modernog hedonizma uživajući u alkoholu, kokainu i cjelonoćnim ludim provodima. Nije bio jednostavan kako se činilo na prvi pogled. Osim njegovih vrlina što su bile općepoznate, znao je biti narcisoidan, tašt do krajnjih granica, a često je bio ‘vrlo kontradiktorna osoba i za čovjeka tako istančanog ukusa vrlo prizeman’.

Tijekom jednog interviewa početkom osamdesetih rekao je da u njemu postoje tri osobe: marljivi profesionalac, čovjek koji se voli ludo zabavljati i onaj koji želi biti sam. Ovaj u sredini je očito uzeo previše maha, zbog čega će nekoliko godina kasnije platiti beskrajno skupu cijenu. Razuzdanim i ekstravavagantnim tulumarenjima poslije nastupa nije bilo kraja, a bilo ih je hvala Bogu mnogo. Najpoznatiji je možda onaj koji se dogodio na Halloween u New Orleansu 1978. godine, o kojem je pisalo dosta svjetskih novina. Navest ću vam samo neke detalje, a ostatatak probajte zamisliti sami: ‘polugole djevojke koje plešu u kavezima od babmusa koji vise sa stropa, konobarice u toplesu, hrvačice u blatu, sve puno dima od suhog leda, zmije, patuljci…’.

Zanimljivo je da se krajem 1985. godine Freddie tajno testirao na AIDS i rezultat je bio negativan. U strahu od te strašne bolesti čak se potpuno smirio i jedno vrijeme prestao izlaziti. Ali nešto više od godinu dana poslije ponovno je testiranje ali ovog puta rezlutat je bio poražavajući. Ne vjerujući što mu se događa odlučio se povjeriti samo dvjema osobama. Uspješno je skrivao bolest neko vrijeme, ali početkom ’90-ih zdravstveno stanje mu je bilo toliko loše da je svima bilo jasno o čemu se tu radi.

Početkom studenog 1991. godine Freddie je bio ‘razoren bolešću i nalikovao je na duha’. Nedugo nakon toga preminuo je uz prisutnost najbližih prijatelja.

U knjizi ima još mnogo toga što sam namjerno preskočio. a to ćete naravno morati sami otkriti, na primjer kako su nastale brojne pjesme, tko se s kim sukobljavao unutar grupe, kakav je zapravo bio samozatajni John Deacon, seksualni život Freddieja (koji je opisan s dosta detalja), tko su jedine dvije žene s kojima je Freddie ostvario poseban odnos, otkačen život Rogera Taylora , kako je prošao susuret Freddieja s Michaelom Jacksonom ili sa Sidom Viciousom, kako je Brian May skoro poginuo u teškom životnom trenutku, detalji s koncerta koji je održan u čast Freddieju itd…

Zadnje stranice knjige pročitao sam nekoliko dana prije 15 godišnjice smrti uz glazbu s “Made In Heaven” albuma, pitajući se kakva bi glazba bila danas da su velikani poput Freddieja, Morrisona, Hendrixa i Lenonna među nama, pitanje koje si svatko od nas postavio bar jednom.

Na njega vjerojatno nećemo saznati odgovor, ali zato možemo proučavati njihov lik i djelo, a knjiga poput ove će nam pomoći da sve vidimo u potpunijem i realnijem svjetlu.