Jay S. Jacobs: “Tom Waits – Razuzdane godine”

U biografiji koju je Tom Waits napisao 1973. godine za svoj prvi album “Closing Time” tvrdio je da je rođen u taksiju s trodnevnom bradom. Odmah je zatražio da ga taksist odveze na Times Square, samo što ga ovaj nije htio pustiti iz taksija prije nego plati vožnju, a to je bilo malo nezgodno, jer Tom na sebi nije imao džepove. Već bi vam ova uvodna anegdota o dolasku na svijet Toma Waitsa trebala barem približno dočarati kakva je on zapravo osoba. Maštovita, nepredvidiva, neobična, pomalo ekscentrična i jednom riječju – genijalna.

Priča o tome kako se rodio Tom Waits postala je kasnije dio njegovih scenskih nastupa, samo što se ona sa svakim nastupom ispočetka mijenjala, zbog čega je Waits došao na (zao) glas kao osoba kojoj se ništa ne može vjerovati.

Iako je to možda točno, mislim da su ga upravo zbog toga i kritika i publika još više cijenile, jer je pričanje uvijek novih i zanimljivih priča ono što se od njega prije svega i očekuje. A gdje ćete zanimljivije priče od one o samom životu legendarnog Toma Waitsa!

Tako je i ova biografija koju potpisuje glazbeni novinar Jay S. Jacobs zapravo samo jedna u nizu priča o tome kako je mogao izgledati i možda izgledao Waitsov život jer, zapravo, pravu istinu zna jedino on sam. (A možda čak ni on).

Problem autora ove biografije je upravo taj što se malo previše oslonio na ono što je Tom izjavljivao u raznoraznim intervjuima, jer prvo što je netko tko je uzeo proučavati Toma Waitsa i njegov život morao primjetiti je da je pojam istine vrlo fluidan u Waitsovom poimanju i da je sve što on kaže najbolje uzeti s (velikom) dozom rezerve.

Autor se u predgovoru odmah ograđuje od nedostatka zanimljivih podataka iz Waitsova osobnog života, jer naglašava da ne namjerava zadirati u Waitsov privatan život, iako se meni to čini pomalo paradoksalnim, budući da govori o Waitsovim pjesmama koje, zapravo, jedine vjerodostojno predstavljaju život Toma Waitsa.

Tako ćete u knjizi saznati niz kronoloških podataka o datumima izlazaka, suradnicima i izdavačkim kućama Waitsovih albuma, ali ono što će svima nama ostati uskraćeno je pozadina iza svakog tog albuma, procesi nastajanja i općenito sve ono što bi jednog Waitsovog istinskog obožavatelja moglo i moralo zanimati.

Pomalo zamorna u tom pogledu, knjiga će ipak pružiti i zanimljive podatke o tome kako je Waits hotele u kojima je živio birao prema imenima američkih predsjednika (jednostavno bi taksistu rekao ime jednog od predsjednika, jer je u svakom gradu postojao barem jedan hotel predsjedničkog imena), o tome kako je svirao na turneji prije Franka Zappe te još uvijek zbog toga ima noćne more ili o tome kako je ostao bez teksta kada je prvi puta upoznao svog velikog idola Boba Dylana.

Ono što je meni bilo najzanimljivije u cijeloj knjizi su, naravno, pjesme tj. priče o pjesmama, a svaka od pjesama je jedna zasebna priča za koje genijalnom Waitsovom umu nikada nije ponestalo inspiracije.

Jedna od najljepših njegovih pjesama – “Hope That I Don’t Fall In Love With You“, pjesma je o čistoj usamljenosti u kojoj Tom govori o pijancu koji ulazi u bar, primjećuje neku ženu i razmišlja o tome kako bi bilo platiti joj piće, ali to nikada ne sazna jer žena odlazi, a njemu društvo i dalje nastavlja praviti jedino samoća. Ova pjesma je samo jedna u nizu Waitsovih pjesama koje na neki način govore o usamljenosti kao univerzalnom osjećaju i propuštenim prilikama kao jedinoj životnoj konstanti.

Zanimljivo će također biti i saznati kako je Waits uvijek nastojao revolucionarizirati zvuk na svakom svom novom albumu, pa je tako pjesmu “Hang On St. Christopher” s albuma “Frank’s Wild Years” otpjevao kroz megafon jer je pokušao ‘da mu glas zvuči kao da dolazi s dna bazena’ i jer mu je ‘već dosadilo kako zvuči’. Na istome je albumu snimio i dvije verzije predivne “Innocent When You Dream“, jednu koja zvuči kao barska balada i jednu koja odgovara staroj 78-ici.

Knjiga će se također dotaknuti i Tomove glumačke karijere te prijateljstva s F.F. Coppolom, u čija je četri filma Waits glumio i čijoj kćeri (Sophiji Coppoli) je pjevao na vjenčanju s redateljem Spikeom Jonezom.

Pravu Waitsovu prirodu moći ćete još jednom otkriti u dijelu knjige u kojoj se govori o nekoliko verzije priče o tome kako je Waits upoznao svoju životnu i poslovnu partnericu Kathleen Brennan, iako o samoj njihovoj vezi, kao niti o onoj koju je Waits imao s pjevačicom Ricki Lee Jones, nećemo baš puno toga saznati. A to je, naravno, šteta, jer bi baš takve priče Waitsovim obožavateljima vjerojatno bile i najzanimljivije.

Iako se u knjizi spominje i to kako nije bilo govora o novome materijalu od kada je njegov posljednji album “Real Gone” stigao u trgovine, autor ipak naglašava da Waits i dalje radi na kompilaciji neobjavljenih pjesama pod nazivom “Orphans”, koja će uskoro i izaći, tako da panike među obožavateljima ipak ne bi trebalo biti.

Što se hrvatskog izdanja ove biografije tiče, vjerojatno će vam odmah na početku čitanja upasti u oko iritantna navika prevoditeljice da u uglatoj zagradi objašnjava pojmove za koje vjerujem da čitateljima objašnjenja i nisu potrebna. Tako ćete naići na objašnjenja termina kao što su rockabilly, lo-fi i doo-wop, no meni se čini da čitatelji koji ne poznaju ove izraze vjerojatno isto tako nikada nisu ni čuli za TomaWaitsa i jednako je vjerojatno da nikada ne bi uzeli u ruke njegovu biografiju.

Podcjenjivanje znanja čitatelja kulminirati će objašnjenjem tko je Nancy Regan, a neki pojmovi (kao što je npr. Velika Depresija u Americi) bit će objašnjeni i više od jedanput.

Sve u svemu, ako se uspijete probiti kroz ovu šumu uglatih zagrada, biografija genijalnog Toma Waitsa bi vas mogla čak i zabaviti, iako ćete neke iscrpnije podatke o životu i djelu ovog velikog glazbenika ipak morati potražiti na nekom drugom mjestu.