Ispovijest jednog narcisa

Posljednji literarni uradak Blixe Bargelda “Europa unakrsno (Litanija)” novela je pseudo-dnevničke, odnosno autobiografske forme nastala tijekom dvomjesečne turneje njemačkih glazbenih eksperimentalista Einsturzende Neubauten.

Bargeld poseže za inspiracijom introspektivnim, manje populističkim i pomodarskim metodama od hvaljenijega bivšeg suradnika Nicka Cavea u verbalizaciji vodećih preokupacija, ‘tereta’ svoje profesije i poziva, pomalo ih predimenzionirajući isprepletenom mrežom sarkazma, ironije i cinizma, glavnim adutima melankoličnih intelektualaca-umjetnika metaforički ih tako dovodeći u relaciju s isprepletenom prometnom kartom Europe, odnosno njezinim putovima koji unakrsno spajaju najrazličitije odrednice i konačnice.

Upravo u odrednicama i beskonačnim konačnicama narator, fokalizator i autor pronalazi dovoljno atipičnoga materijala za arhiviranje nakon pomalo bizarnog, ali svakako zanimljivog percipiranja i procesuiranja čime odudara od ustaljenih i uobičajenih formi, odnosno tipičnih prikaza i elaborata već svima dosadnih motiva i fenomena. Naime, nauštrb svojih fanova, kojih, budimo iskreni, ima puno manje negoli se obrnutom psihologijom zanemarivanja pokušava taj broj projicirati, on zanimaciju pronalazi u seciranju gastro-ponude, kao i tipično kapitalističke mašinerije u vidu dućana, pa i muzejskih prostora gdje izuzima predmet odnosno motiv iz uobičajenog konteksta i plastično ga prikazavši daje mu najneobičnije značenje i svježinu postojanja, odnosno funkcije.

Premda na momente pretenciozno, a pretencioznost je jedan od simptoma dosade kao latentni leitmotiv turnejskoga dnevnika, defamilijarizirajuće efekte čuva za ‘banalnosti’, pa se tako na popisu fascinacija nalaze interijeri statične prirode, ali dinamičke, odnosno transferske funkcije poput kolodvora i zračnih luka ili pak opisa okusa pojedinih kombinacija hrane.

Na popisu gradova našao se i Zagreb, odnosno hotel Regent Esplanade, na što će se svatko morati patriotski pozvati i osjetiti povlaštenim pri čitanju, sasvim neopravdano jer i Zagreb je bio jedna od postaja Einsturzende Neubautena u travnju 2008. na dotičnoj turneji po 19 država, te i zbog činjenice da nisu toliko veliki bend, pa ne treba stoga ni glorificirati svaku uporabu ili spomen našeg imena.

Naposljetku, ovaj pseudo-dnevnik svojim je minimalističkim stilom i ispovijest jednog narcisa čija se osobnost ipak prepoznaje i pronalazi u svim idejama obrađenim u ovoj pretenciozno nazvanoj Litaniji koja kao takva ipak ne može i ne smije biti nazvana avangardnom, jer snobovski porivi upakirani u distorzirano i neporecivo svježu percepciju ipak su očiti. Stavljanje u fokus jamstva apsolutno zanemarujući kontekst, odnosno nužnu interakciju portretira samo još jednu u nizu zanimljivu, ali samodopadnu glazbenu ličnost.