Davor Hrvoj
Život kao jam session / Boško Petrović - autobiografija
Datum izdanja: 01/02/2012
Izdavač: Menart
Jezik: Hrvatski
Br. stranica: 240
Naša ocjena:
Ako postoji turneja koja se s pravom zove “Never Ending Tour”, onda životna priča Boška Petrovića zaslužuje naslov “Never Ending Story”, ne samo zbog toga što je pokojni Petrović nije uspio završiti, nego i zato što bi, i da ju je završio, vjerojatno mnogo anegdota bilo ostavljeno zaboravljeno.
Jedini način da se Petrovićeva životna priča korektno zaokruži bio je
stalno, tijekom svih sati budnosti hodati s diktafonom oko Boška. Ali i
tada je potrebno sve čitati između redaka.
Svoju životnu priču Petrović je diktirao u pero renomiranog novinara Davora Hrvoja, sve dok ga nije spriječila smrt. Hrvoj se uspio snaći i dopuniti rukopis bilješkama iz arhive, tek će jaaaako strpljiv čitatelj primijetiti da ‘netko nedostaje’. Zapravo, knjiga “Život kao jam session” i nije tipična (auto)biografija, kao što Boško Petrović nije bio tipičan muzičar. 
jedne strane, “Život kao jam session” izgleda kao ‘zašprehavanje’ jednog boema koji se hvali svojim uspjesima koje nikad nije postigao, a onda, samo njemu svojstvenom lakoćom, uredno podvuče ne samo spomenute uspjehe, nego i naznači da je tamo bilo još nešto što neće reći jer mu se ne da ili da ne bi izgledalo pretjerano nevjerojatno. Možda su neke rečenice ubačene čisto da Petrović može nakon njih namignuti okom i reći: “Ajde, moram i ja prodati koju fintu“, no što god mislili, Petrović je za sobom ostavio karijeru čija je letvica smještena vrlo visoko, a u pripovjedačkom stilu Petrović pokazuje strast čovjeka kojemu ni pet života nije dovoljno da odsvira sve što želi, no opet, u svakom trenutku zvuči kao da mu je život bio 100% ispunjen. Njegova strast za muzikom je zarazna i svojim je riječima u stanju kupiti slušatelja da baci oko na njegovu muziku, a oni koji su se već sprijateljili s Petrovićevom muzičkom ostavštinom, dobit će ‘štofa’ za drugo čitanje.
Kratak sadržaj knjige “Život kao jam session” prošaran je raznim prostorno-vremenskim pojmovima, a svoju filozofiju Petrović iznosi u naslovu potpoglavlja “Sviram ono što mi se sviđa i s kim mi se sviđa”. Kronologija se slijedi jazzistički fleksibilno, no čitajući knjigu stječe se dojam – kao da šećete s Boškom ruku pod ruku po gradu i onda ga razni ljudi ‘zahaltaju’ i on razne ljude ‘zahalta’.
“Život kao jam session” je izvrsno nenametljivo ljetno štivo za muzikoljupce napisano s mnogo mudrosti, radosti i strasti, te je i u inozemnoj konkurenciji jedna od najboljih biografija koja se nudi na hrvatskom tržištu.
