Filozofski memoari Velikog Glumca

Knjigu o životu Freddiea Mercurya sastavili su i priredili Greg Brooks i Simon Lupton, za vrlo kratak predgovor zaslužna je i Freddieva mama, Jer Bulsara, no ovu knjigu teško da možemo nazvati biografijom.

Za razliku od svog scenskog nastupa i imidža, frontmen grupe Queen bio je povučena i stidljiva osoba te je uglavnom izbjegavao intervjue i ‘druženje’ s medijima, no priređivači ove knjige kao da su uspjeli sve njegove izjave u javnosti i intervjue sakupiti i sastaviti ovu knjigu, za koju bi prikladniji naslov bio “Filozofski memoari Velikog Glumca”.

Autori tvrde kako je knjiga nastala isključivo na temelju Freddievih izjava, u intervjuima i razgovorima tijekom njegove 20-godišnje karijere, pa je sukladno tome pisana u prvom licu. Obiluje količinom proturječnih izjava i stavova koju Brooks i Lupton objašnjavaju jednostavno – sazrijevanjem i promjenama koje su se događale tijekom 20 godina Freddieva života i karijere, no nigdje nema nikakvih vremenskih obilježja ili kronoloških naznaka te djeluje vrlo zbunjujuće i apsurdno kada na istoj stranici pročitate dvije sasvim suprotne tvrdnje o jednoj te istoj stvari.

S obzirom da je Freddie prvenstveno bio glazbenik i javna ličnost, okvirna priča ipak jest o samom bendu, grupi Queen, koja se zahvaljujući njegovoj nadarenosti, ambicioznosti i ekstravagantnosti i proslavila. Pa nas tako Freddie od samog početka uvodi u svoju ‘teoriju i filozofiju osnivanja rock benda’. Doznajemo tako samo poneki detalj o osnivanju grupe, njenim počecima, o zajedništvu ali i individualnosti svih članova benda, o trzavicama i sukobima radi kojih su nekoliko puta bili pred raspadom, no ‘zadržala ih je zajednička ljubav prema rušenju glazbenih konvencija’…

Freddie govori u kojem ozračju su nastajali pojedini albumi, pjesme (“Bohemian Rhapsody”, “Love of My Life”, “Somebody to Love”, “Under Pressure”, “I Want to Break Free”, “Barcelona”, “Innuendo” itd.), s kojom preciznošću i oprezom su stvarali svoju glazbu i imidž, ne želeći pritom da ih se karakterizira ili svrstava u ‘ladice’, nastojeći uvijek biti zanimljivi, novi, intrigantni i – prije svega, originalni.

Naglašava u nekoliko navrata kako je ono što su uvijek htjeli izbjeći stvaranje glazbe po nekoj unaprijed uspješnoj i prokušanoj formuli. On sam htio je uvijek učiniti nešto novo, nešto što nitko još nije učinio – otuda i želja za suradnjom s Montserrat Caballé (na albumu “Barcelona”) i Kraljevskim baletom (s kojima je plesao u svrhu humanitarne priredbe). Sam frontmen govori kako su Queen najapsurdniji ali i najoriginalniji bend ikada.

Na temelju izjava koje u ovoj knjizi možete pročitati (jer to su najjednostavnije rečeno nepovezane filozofske izjave i stavovi o životu, glazbi i slavi) da se zaključiti kako je bend prilično mnogo polagao na osvajanje publike – scenskim nastupima i kostimima željeli su se svidjeti i pridobiti publiku. Iako Freddie u više navrata žustro objašnjava kako mu nije stalo do mišljenja drugih te da sve čini zato što on to tako želi, opći dojam je ipak suprotan, on je na kraju krajeva – zabavljač i ‘Veliki Glumac’ koji nikoga ne želi ostaviti ravnodušnim i nezadovoljnim.

Queen su možda i davali sve od sebe da to što rade ispadne najbolje što u tom trenu može biti – ali pitanje je jesu li to radili zato što u tome istinski uživaju ili zato da bi se svidjeli, osvojili i – zaradili.

Freddiev privatni život i burne ljubavne veze javnosti su uvijek bile intrigantne, no niti o tome nećete previše doznati iz ove knjige. U vrlo kratkim crtama dobivamo Freddievu analizu vlastitih stavova o ljubavi, seksu, starenju, smrti, bogatstvu i teretu slave. Iako je u javnosti prihvaćena slika o njemu kako je arogantna i samopouzdana osoba, promiskuitetan i željan zabave u svim oblicima – on sebe doživljava kao povučenu i stidljivu osobu koja svoje ljubavne brodolome koristi i doživljava kao ‘istraživanje građe za divne pjesme’. Opći dojam je ipak taj da je bio poprilično nesigurna i nepovjerljiva osoba, puna proturječnih stavova i previranja u vlastitoj unutarnjoj borbi s očekivanjima drugih i težnjom da nadvlada želju za dokazivanjem i prihvaćanjem. Dakle, ništa drugačiji od svih nas ‘običnih smrtnika’.

Ukratko, sama forma knjige ne ide joj u korist, djeluje nezgrapno, nepovezano, razbacano, nedorečeno, čitatelju ne daje prostora za suživljavanje s pričom niti dojam da je ‘ušao’ u nečiju intimu, iako sami autori naglašavaju da je to ‘najbliži nadomjestak za autobiografiju ekstravagantnoga i omiljenoga pjevača grupe Queen’. Ono čemu se ne može pronaći zamjerka su četiri priloga izvrsnih fotografija u boji (32 stranice), koje prate život Freddiea Mercurya od njegova djetinjstva do najvećih uspjeha s grupom Queen.