Elijah Wald: “Narcocorrido – Putovanje u glazbu oružja, droge i gerile”

    6707

    Elijah Wald

    Narcocorrido - Putovanje u glazbu oružja, droge i gerile

    Datum izdanja: 01/08/2006

    Izdavač: Mlinarec & Plavić (biblioteka Brijačnica)

    Jezik: Hrvatski

    Br. stranica: 292

    Naša ocjena:

    Narcocorrido” je glazba koja bi se mogla najlakše opisati kao kombinacija melodije mediteranskih kancona i poskočica primorskih gradića s teškim tekstovima prosječnog getoiziranog gangster-rap izvođača. To vam dođe nešto kao klapska izvedba 50′ Centovog zadnjeg hita.

    Iz perspektive prosječnog stanovnika ovog dijela planete Meksikanci žive kao u sapunicama, mariachiji pjevaju podoknice i generalno se svi zabavljaju. Stvarnost je nažalost mnogo depresivnija. Prosječni stanovnik Meksika sanja o ilegalnom prelazu preko granice gdje će za minimalnu nadnicu biti na raspolaganju bijelim gospodarima.

    Heroji tih ljudi nisu Julio Iglesias, Jenifer Lopez ili Ricky Martin. Ti potlačeni ljudi svoje heroje vide u grupama i pjevačima kao što su Los Tigres del Norte, Los Tucanes de Tijuana, Chuy Vega, Chalino Sanchez i mnogi drugi za koje je s ove strane bare malo tko čuo. I jedno je sigurno za tu ekipu. Oni ne pjevaju o žoharima, djevama u nevolji i vrapcima i komarcima.

    Njihova glazba je glazba ulice, potlačenih i obespravljenih. Tekstovi su puni krvi, droge, lopova, lakih žena i smrti a slušaju ih mase siromašnih koji sanjaju biti sve ono čemu oni pjevaju. Svako vrijeme traži svoje heroje. Srednjevjekovni epovi u kojima ‘coridosi‘ imaju korijene, za heroje su imali prinčeve koji su spašavali djeve u nevolji.

    Danas su ti isti heroji (u deficitu pravih prinčeva) postali dileri drogom, ubojice, pljačkaši, svi oni koji se svojim ponašanjem suprotstavljaju vlastima. Možda nisu oličenje moralnih vrijednosti ali su bogati a to je ono narodne mase žele.

    Muziku podržava

    Autor knjige proveo je godinu dana krećući se među ljudima koji slušaju i ljudima koji stvaraju ‘coridose‘ i umjesto da nastrada (s obzirom da je količina nasilja u toj specifičnoj subkulturi velika to ne bi bilo ništa neobično), zavolio tu vrstu glazbe i svoje iskustvo prenio u ovu knjigu.

    O količini energije i odlučnosti autora da uroni u srž i što je moguće više upozna ‘narcocoridose’ za početak dovoljno govori i činjenica da je proputovao Meksiko i jugozapad SAD-a koristeći se uglavnom autostopom, putujući s kamionđijama, obilazeći pri tome kako one najveće i napoznatije autore tako i najobičnije svirače koje ima svako selo.

    Usporedo s opisima putovanja, upoznajemo se s povijesnim porijeklom i najpoznatijim predstavnicima žanra. Uspon ‘corridosa’ dogodio se početkom 1970-ih s prvim hitovima i dan danas najutjecajnijim predstavnicima, grupe Los Tigres del Norte. U to vrijeme predznak ‘narco‘ nije postojao već je lirika bila usporediva s onom Johny Casha i Willia Nelsona u opusu posvećenom romantičarskim doživljajem bandita. S godinama pjesme su postale odraz stvarnosti i sam time sve grublje.

    Da ne bi bilo zabune, nisu sve ‘corride posvećene isključivo kriminalcima. Teme koje obrađuju ‘corride‘ kreću se u rasponu od svakodnevnih problema imigranata pa do aktualnih političkih događaja. Naime, nije neobično da kandidati u izborima angažiraju autore da pišu ‘corride‘ koje će ili veličati naručitelja ili (češće) napadati protukandidate, opjevaju nedaće bivših predsjednika. Uzgred budi rečeno, za vrijeme dok je predsjednik SAD-a bio Bill Clinton, većina građana Meksika bila je na njegovoj strani a jedna od najpopularnijih pjesama tada bila je ‘corrido’ koji veliča njegovo djelo.

    Jedna od odlika ‘narcocorrida‘ je aktualnost. Naime, nakon svakog većeg kriminalnog događaja pojave se pjesme koje opjevaju dotični događaj. One bolje i kvalitetnije ostaju dulje vrijeme među ljudima, ali većina ih sa svakom sljedećom pada u zaborav. Isto tako, što su glavni akteri moćniji time je i pjesma traženija i izvođenija. O količini novaca koja se vrti u svijetu ‘coridosa’ govore milijunske naklade najjačih imena ‘narcocorido’ scene i stotinjak tisuća ljudi koji dolaze slušati njihove izvedbe uživo.

    Pjesme se prenošene usmenim putem, prodavane na audio kasetama (CD-ove si malo tko od ciljane publike može priuštiti) oličenje su vremena i okruženje u kojem žive Meksikanci s obje strane rijeke Rio Grande bez šminke i celofana kojima nas zatrpavaju njihove sapunice.

    Muziku podržava