Dobri duh radi punom parom

    2054

    Davor Hrvoj

    Jazz Vibrations - Razgovori s jazz glazbenicima

    Datum izdanja: 01/07/2011

    Izdavač: Menart

    Jezik: Hrvatski

    Br. stranica: 504

    Naša ocjena:

    Stežemo remen, očekujemo još veći PDV, nismo ni izašli iz jedne recesije a već nam najavljuju novu (kako je to moguće?), benzin je sve skuplji, treba li u Uniju ili ne treba, ljudi nestali u havariji krstaša u Tirenskom moru, pri čemu je kapetan prvo nazvao svoju mamu…

    Već četvrtu godinu prati nas ovakva atmosfera, u kojoj se čovjeku lako može učiniti da je čitava naša civilizacija zapravo jedna velika željeznička nesreća (da parafraziramo Krležu, čiju smo tridesetu obljetnicu smrti neopravdano previdjeli!). U takvom ozračju – sa sve bržim tempom i vijestima punim strepnje – izašla je nova knjiga Davora Hrvoja, “Jazz Vibrations“.

    Našeg najupornijeg (i najneumornijeg!) jazz-publicista, novinara i urednika već smo spominjali u nekoliko članaka na našem portalu, čiji je uostalom redoviti suradnik – a najopširnije predstavili u recenziji njegove zbirke intervjua “Jazz Connections“. Ako vam naslov zvuči ponešto slično, na pravom ste tragu: “Jazz Vibrations” nastavak je spomenute knjige u pravom smislu te riječi.

    Posrijedi je nova knjiga Hrvojevih razgovora s najistaknutijim svjetskim jazzerima, njih ukupno šezdeset i četiri na preko 480 stranica. Svaki intervju je (kao i u “Connectionsima“) popraćen faktografski bogatim životopisom sugovornika kao svojevrsnim predgovorom, te izabranom diskografijom glazbenika.

    Razlike u koncepciji, dakle, gotovo da i nema, osim vrlo inspirativnog i zanimljivog predgovora našeg istaknutog saksofonista Saše Nestorovića. Novih jakih imena je, međutim, i više nego dovoljno: Dee Dee Bridgewater, Dave Holland, Lee Konitz, Roy Hargrove, Jim Hall, Monty Alexander… čije su iskustvo i umjetnička veličina garancija mnoštva zanimljivih uvida i u ovom tomu Hrvojeva ‘talking jazza’. Treba, međutim, istaknuti da su njihove intrigantne opservacije o naravi i spiritualnosti glazbe kojom se bave, ali i silno zanimljivi autobiografski detalji uvelike rezultat Hrvojeva pristupa glazbenicima. Iz njegovih pitanja uvijek zrači oduševljenje činjenicom što upravo tog umjetnika – o kojem znade dovoljno da bez ičije pomoći sastavi omanju leksikografsku natuknicu – ima pred sobom.

    Koja je važnost Wyntona Marsalisa za vašu karijeru?“, pita Roya Hargrovea, a Mikea Mainieria: “Kako je bilo surađivati s Dizzyem Gillespiem?“, pa odmah potom: “A s Wesom Montgomeryem?“. Ova gotovo zaigrana, istinska strast ljubitelja jazza od formata – a to Davor Hrvoj jest više od ičega, i prije svega – ključ je uspjeha ove knjige. Njome Hrvoj uspijeva uistinu doprijeti do svakog od svojih kolega glazbenika, a rezultat su iskreni, spontani razgovori koji rijetko mogu ostaviti ravnodušnim, čak i ako je na drugoj strani mikrofona tako samozatajni genijalac kao, primjerice, fascinantni klavirist Vijay Iyer.

    Davor Hrvoj, dakle, ima novu knjigu intervjua. Ne znam kako vama, ali meni je nekako lakše kad znam da, usred svih vijesti od kojeg se čovjeku diže kosa na glavi, dobri duh našeg jazza i dalje radi punom parom. Dok god tome bude tako, znat ćemo da stvari nisu otišle baš sasvim kvragu.

    Muziku podržava