Divovi su još na Zemlji

Iza ovog se imena krije, definitivno, najopširnija biografija o Led Zeppelinu, koja je ustvari daleko, daleko više od ‘obične’ biografije.

Ovo je u neku ruku i pravi roman, s uvodima, zapletima, raspletima, i, nažalost, tragičnim završetkom koji je uzrokovao kraj kojeg bi netko, tko nije upoznat s povijesnim činjenicama koje opisuje, mogao rezonirati kao imaginarno, izmišljeno, ali nadasve inteligentno književno djelo. Ipak, ono što je najvažnije, jest to da se u njemu krije opisan značajan dio života kvarteta koji nije bio samo ‘posljednji najbolji bend šezdesetih i prvi najbolji sedamdesetih’, nego najbolji bend.

Tako je jednostavnije napisati. I reći. Zašto? Pa zato što su, uza sve ostalo, Led Zeppelin krajem ’60-ih i početkom ’70-ih zvučali kao iz 2010., a njihovi suvremenici dan-danas zvuče baš kao i krajem ’60-ih i početkom ’70-ih.

Na tom tragu je i poanta ove knjige, izašle kod nas krajem 2009., godinu dana nakon izlaska originala u Londonu. Ovitak i korice knjige napravljeni su u stilu albuma ”Houses of Holy” (‘duple’ naslovnice) i kompilacije “Mothership“, a u stilu plakata s kraja ’60-ih i početka ’70-ih. Riječ je o dva stilski slična crteža (crtani portreti Pagea, odnosno Planta) s istim tekstom koji svojom zaigranošću na zabavan način zbunjuju, ‘izazivajući’ pogrešno otvaranje knjige.

Dominantni crno-crveni kontrast boja upućuje na tragičnost koja je pratila bend, njihovu predanost prenošenju užitka glazbe, sklonost ispitivanju granica do, doslovno, hodanja po samom rubu. Naslov je ispisan prepoznatljivim logom grupe koji još iz aktivnog doba benda koketira sa secesijom – živahnim likovnim stilom kojim dominira precizna cizeliranost detalja. Publikacija je opremljena zahvalama, kazalom pojmova koji nam pomaže u lakšem iščitavanju dijelova knjige i iscrpnim bilješkama i izvorima koji omogućavaju svakome zainteresiranom da proširi svoje znanje o Led Zeppelinu.

Faktografska opremljenost knjige iznimno je kvalitetna, a 484 stranice teksta upućuju nas na opširnost u iznošenju teme, čemu pridonose i 24 stranice s 36 fotografija. Objavljena je u kvalitetnome šivanom tvrdom uvezu, na trenutačno aktualnom ekološkom – recikliranom papiru (pohvala izdavaču zbog ekološke osviještenosti!).

Prijevod Petre Štrok je lako čitljiv, posebice mlađima, jer prevoditeljica blago ‘koketira’ sa žargonom mladih, koristeći npr. pojam ‘lik’ za osobu. Tako je djelo djelomice pristupačnije i generaciji koja slijedom korištenja suvremenih medija posjeduje problem nedovoljne koncentracije na vremenski i misaono zahtjevnije teme.

Publikacija sadrži neautoriziranu biografiju grupe Led Zeppelin autora Micka Walla, upućenog glazbenog, točnije rock-novinara, autora priča o Iron Maiden, Guns N’ Roses, U2, AC/DC… i pripada publicističko-znanstvenom stilu koji zahtijeva objektivan stil pisanja kao dominantan. Opisi pjesama, poznavanje glazbene produkcije, stvaranje albuma, promidžbeni poslovi, kritike albuma i koncerata navedeni su znalački i na zanimljiv način.

Autor vrlo autentično, interesantno, aktualno i pažljivo dozirano iznosi način na koji se bend nosio sa svojom slavom, od priprema za koncerte, odnosa s medijima, orgijanja s obožavateljicama, življenja u alkoholiziranom stanju i pod utjecajem droga, nasilničkim ispadima članova benda, suradnika, obožavatelja do privatnih tragedija koje su ih zadesile (smrt Plantovog sina i bubnjara Bonhama). Kako bilo, u djelu je ujedinjen povijesno-znanstveni interes i umjetničko oblikovanje, a ono je namijenjeno ne samo ljubiteljima rock-glazbe i same grupe, nego je zanimljiv izvor za znanstvenike socioloških, psiholoških, umjetničkih i kulturoloških znanosti.

Biografija je kompozicijski podijeljena na 4 dijela. Prvi dio čini predgovor naslovljen ‘Nebo’, drugi dio nosi naslov ‘Uspon!‘ i govori o počecima djelovanja grupe Led Zeppelin, treći zvan ‘Prokletstvo kralja Mide‘ govori o trenucima slave koju je grupa proživljavala noseći se s njom na osebujan način do trenutka kada se raspala. Nakon tog dijela slijedi epilog naslova ‘To be a Rock…‘ u kojem se govori o životu članova grupe nakon raspada i njihovim pokušajima da se ponovno afirmiraju na glazbenoj sceni.

Druga i treća tematska cjelina od navedene četiri izlomljene su na manja poglavlja koja prate neke od ključnijih kronoloških događaja tipa rada na pojedinom albumu, pojedine turneje, odnosa s medijima, važnijih privatnih događaja koji su se reflektirali na djelovanje grupe i slično.

Što je u ovoj biografiji, djelu hibridnom samom po sebi, književno-umjetničko? Pisac koristi sve četiri tehnike iznošenja neke teme: opisivanje, pripovijedanje, razgovor i razmišljanje, opisuje atmosferu u kojoj je djelovao Led Zeppelin, njihovi prijatelji i suradnici, pripovijeda događaje u kojima je grupa bila sudionik-akter, iznosi razgovore, te pojedinačna razmišljanja članova grupe i njihovih prijatelja koji dopunjuju razvoj teme, pisane subjektivnim načinom.

Ono što je osebujno u biografiji način je na koji pisac ostvaruje razmišljanja likova – članova grupe i njihovih najbližih suradnika. On se, naime, koristi neuobičajenom tehnikom pripovijedanja u drugom licu koja zahtijeva intenzivnije koncentriranje na ono što se iznosi, kao i na lik čija se razmišljanja iznose. Taj je dio teksta pretežno i grafički vidljiv, otisnut kurzivom, čime je odvojen od ostalih dijelova teksta, a autor opravdava njihovo iznošenje faktografskim potvrdama navedenim u bilješkama i izvorima.

Razmišljanja su dana retrospektivno, u flashbacku, u odnosu na glavnu radnju koja se pripovijeda kronološki. Naravno da se tako usporava radnja, no autor tako postiže još nešto. Čini se da je svako prekidanje naracije razmišljanjem likova umetnuto radi prizivanja demona koji na taj način kontroliraju put Led Zeppelina.

Ovdje treba napomenuti još jednu karakteristiku kompozicije ove biografije. Ona, naime, nije potpuno ostvarena na uobičajen način za biografiju od početka prema kraju, već je uokvirena motivom demona. Za poimanje književno-umjetničkog aspekta djela od iznimne je važnosti predgovor ‘Nebo’. U njemu se opisuje trenutak u kojem grupa predvođena Jimmyem Pageom uspostavlja emocionalno jedinstvo s publikom kroz kreativni glazbeni ostvaraj. Umjesto da taj energetski i emocionalno silan trenutak tumači kao božansko nadahnuće, grupa, a posebice Page, iz straha prema onome što su stvorili, bojeći se nemogućnosti kontrole istog, osjećaju prisutnost demonskog. Grupa postaje ovisna i preplašena takvim trenucima i ponavlja ih do sloma.

Potreba za tim trenucima ne prestaje gašenjem grupe, kao ni za demonima koji su uvijek negdje blizu, posebice za Pagea koji je bio vrstan poznavatelj okultizma i obožavatelj djela najpoznatijeg okultista Aleistera Crowleya. Page ne samo da je skupljao Crowleyeva djela i predmete, već je kupovao i njegove (velebne) kuće. Zabavno je autorovo poigravanje s okultizmom. Uvjerava nas kako je Kenneth Anger, režiser koji se i sam bavio okultizmom, prokleo Pagea i grupu zato što mu ovaj nije dovršio glazbu za film ”Lucifer Rising” riječima kako je tada sudbina Zeppelina “bila zapisana na zidu i podvučena crvenom bojom”.

Književno-umjetnički element je i citatnost kojom biografija upravo vrvi. Umjetnost našeg doba mogla bi se mirne duše nazvati upravo tim pojmom. Citatnost zapravo znači recikliranje, s priznavanjem autorstva ili bez. Recikliranje je danas postalo životni stil: uzeti nešto vrijedno staro i obući to u novo ruho, dati mu suvremenu vrijednost i značenje. Dovoljno je samo za primjer uzeti Facebook. Pogledamo li info-zidove na profilima, male opise profila, velik broj statusa, linkove, vidjet ćemo da svatko želi predstaviti sebe kao nekog koji poznaje kvalitetne stvari korištenjem tuđih misli, vrijednosti, stavova, glazbe, slika, knjiga. Moda se također vraća prošlim stilovima. Likovni umjetnici eksperimentiraju miješanjem stilova i materijala. Obrade pjesama često ispadnu bolje od originala. Nije rijetkost da se u vlastitu pjesmu stavljaju dijelovi neke druge pjesme.

Led Zeppelin je grupa koja je toliko puta prozivana za plagijatorstvo upravo zbog takvog postupka. Zapravo ih zbog toga možemo prozvati pionirima recikliranja u glazbi. Pogotovo što je ono što bi nastalo nakon tog recikliranja u pravilu bilo stostruko sjajnije od originala. No, vratimo se citatnosti knjige.

Sam naslov biografije je referenca s mitološkom temom prvotnog doba Zemlje, prije nego je ljudima dana vatra, prije nego im je dopušteno uživati njene blagodati. Vi sami protumačite tko su bili divovi i kakva je to vatra koja je poklonjena običnom čovjeku.

Autor dobar dio knjige troši na temu odnosa Zeppelina i tuđih pjesama, a mitologiju priziva i naslov tematske cjeline ‘Prokletstvo kralja Mide’. Obje tematske cjeline počinju motom iz Crowleyevih knjiga. Naslovi poglavlja su doslovna navođenja ili prerade svima poznatih, klasičnih uzrečica: nije zlato sve što sja, uzbuna u kokošinjcu, vrag je u svojoj rupi. I u monologe ugrađuje citatnost: ‘Ponaša se kao Jekyll i Hyde’, ‘jer sam ih prokleo kletvom kralja Mide.’ Osim citatnosti, interesantan je i provodni motiv neba: od stanja sjedinjenosti s publikom koje je poistovjećeno s nebom u predgovoru, preko njihove najpoznatije pjesme ‘Stepenice u nebo’, uspinjanja k slavi poistovjećenog s dizanjem u nebo, do naziva poglavlja ‘Visoko na nebu kad su ostvarili slavu’.

Neosporno je da biografija, sama po sebi popularno-znanstvena, ima i književno-umjetničkih elemenata. Mali minus djela je u inzistiranju na praznovjernom ostvarivanju sudbine grupe što ipak ne smeta ugodnom iščitavanju djela. Nakon čitanja ostaje neodgovoreno pitanje je li darovitost i kreativnost prokletstvo ili je prokletstvo ne znati se nositi s darovitošću i kreativnošću?

Glazbi s kraja 20. stoljeća, rock-grupama koje su tada djelovale, samim tim i Led Zeppelinu kao najizvornijoj rock-grupi, nije se priznavala kvaliteta i vrijednost jer nisu djelovali prema kanonima dominantne kulture, već su egzistirali na marginama. Nakon što ih se i dalje sluša, ugrađuje u nove glazbene izričaje, štuje kao temelje glazbenog rada ili nas inspiriraju za rad u nekoj drugoj umjetnosti, a s objektivnim odmakom od 30-ak godina, prihvaćamo ih kao umjetnost. Da, u istom rangu s Mozartom, Verdijem i inima… To je glazba koja zapadnu civilizaciju čini zapadnom civilizacijom, koja je važan element njezine kulture.

Činjenica je da nam svaka biografija može pomoći u percepciji umjetničkih djela pa je isti slučaj i sa ovom biografijom: obilje podataka omogućuje nam lakše razumijevanje glazbenih ostvaraja Led Zeppelina i stoga hvala Micku Wallu na ovome djelu! Postoji još jedan segment za promišljanje: kolika je književno-umjetnička vrijednost tekstova pjesama ovog benda? Ali njime bi se mogla pozabaviti neka nova studija ili dopunjena biografija.

Tekst: Draženka Stančić & Ljudevit Cikač Ciky