Charles R. Cross: “Kosa anđela – Biografija Kurta Cobaina”

Još uvijek se dobro sjećam tog proljetnog popodneva kada se osnovnom školom “Eugena Kvaternika” pronio glas o smrti Kurta Cobaina. Neke od djevojaka u kariranim košuljama i Converse tenisicama, podbuhle od plača, odsutno su se klatile školskim hodnicima dok je s prošvercanog kazića stenjao neki tip urlajući nešto o svom libidu.

Iskreno, meni je taj dan bio sasvim prosječan proljetni dan, kao i svi dani tog mjeseca: nakon šest odrađenih školskih sati uslijedile bi duge vožnje biciklom koje bi obično završavale na obližnjem jezeru s nekim od remekdjela Marije Jurić Zagorke.

Takvi izleti bili su vrhunac dana jedne pretile, pjegave djevojčice čiji je ukus u odjevanju, koji se sastojao uglavnom od roza samterica mrkva kroja i Ruibak tenisica (loša kopija Reebokica), bio dovoljan pokazatelj da se ne radi o nekoj popularnoj ‘curki’ kao što je bila stanovita Maja iz osmog A, pa činjenica da spomenuta nije znala tko je uopće Kurt Cobain i Nirvana nije posebno šokirala njezine školske kolege koji su, naviknuti na ‘čudakinju’, bili dovoljno pristojni objasniti mi o kome se točno radi i zašto je samoubojstvo tog Cobaina toliko grozna stvar.

Deset godina kasnije i 340 stranica “Kose anđela” poslije, sa smrti Kurta Cobaina kao i s njegova života, skinut je još jedan ‘veo tajne’ i svaki voajer i svaka baba željna senzacije i svaki najveći fan kao i svaka majka koja želi razumijeti svoje masnokoso i agresivno dijete može saznati sve, apsolutno sve o Kurtu Cobainu.

Oko četiristotinjak intervjua kroz četiri godine istraživačkog rada koje je autor Kurtove biografije, Charles R. Cross, napravio s ljudima čiji su se životi križali sa životom njegova junaka kao i autorova sklonost pseudopsihologiji očitovana u Crossovoj detaljnoj, uvjerljivoj i upečatljivoj analizi Kurtovih kompleksa, strahova i frustracija, dovoljna je preporuka potencijalnom čitatelju. Dakle, što želite znati?

Kurt Donald Cobain bio je sretno, inteligentno i kreativno dijete koje je raslo u brižnoj aberdeenskoj obitelji, okruženo brojnom rodbinom, nježno i razmaženo kao što većina djece u tim godinama i jest. Crtanje i nabijanje po bubnjevima s likom Mickeyja Mousea bili su mu omiljena zabava. Djetinjstvo je za Kurta završilo poprilično rano: u devetoj godini života razvod njegovih roditelja najavit će početak traumatičnog razdoblja, obilježenog podvojenim osjećajima prema majci i ocu, koji će rezultirati potpunom promjenom Kurtove osobnosti: iz mirnog i povučenog dječaka pretvara se u Kurdta, buntovnika koji zlostavlja slabije od sebe, odbija ići u školu i uzima Ritalin jer pati od ADHD-a – poremećaja hiperaktivnosti zbog manjka pažnje.

Nepostojanje stabilne obiteljske zajednice stvorit će bazu Cobainovih trauma i nesigurnosti koje će ga pratiti ostatak života, a stres koji je proživljavao zbog razvoda roditelja aktivirat će bolest želuca koja će kasnije rezultirati, kako je on sam tvrdio, ovisnošću o heroinu.

U šesnaestoj godini Kurt odlazi u Seattle na svoj prvi koncert: bio je to koncert grupe Quarterfish, iako je Kurt kasnije tvrdio da je prvi koncert na kojem je bio koncert Black Flag. Tu laž, kao i mnoge druge koje je Cobain lansirao u intervjuima, autor pristojno naziva ’emocionalnom istinom’ iako je riječ o ‘uradcima’ dostojnim jednog patološkog lažljivca. Nekoliko mjeseci kasnije u njegovom se životu pojavljuju Melvins, a on postaje jedan od ‘Priljepaka’, pogrdno nazvane skupine fanova spomenute grupe.

U tom razdoblju Kurt će doživjeti i svoje prvo seksualno iskustvo i to s retardiranom djevojkom. U sedamnaestoj godini postaje beskućnik i tada nastaje mit o njegovom životu ispod mosta u ulici Young Street, koji je također jedna od njegovih ’emocionalnih istina’.

1984. Kurt upoznaje Krista Novoselica, a kao što je svima poznato, njih će dvojica postati okosnica jednog od najznačajnijih glazbenih fenomena dvadesetog stoljeća: Nirvana je bila Cobainov projekt, Novoselic i kasnije Grohl, bili su pijuni na Cobainovoj šahovskoj ploči ludila, ovisnosti, samodestrukcije, laži, frustracije, pomaknute ljubavi i bijesa.

Prvih pet poglavlja knjige “Kosa anđela” Cobaina prikazuju kao istraumatiziranog, nestabilnog i preplašenog tinejdžera koji pokušava preživjeti: ne samo teške emocionalne i duševne traume nego i konkretne, egzistencijalne probleme. Koliko god vas autor u prethodnim poglavljima navodi da suosjećate s Cobainom, taj će vam osjećaj ubrzo biti nadomješten osjećajem prijezira kada shvatite da je naš osjetljivi junak, samoprozvani luzer i model identificiranja milijuna mladih bio najobičnija pijavica koja je tri godine živjela na račun svoje djevojke koja je radila tri posla kako bi mogla uzdržavati ‘umjetnika u razvoju’ dok je ovaj po cijele dane besposleno ljenčario gledajući TV.

Taj nagli prijelaz u osjećajima čitatelja posljedica je majstorske spisateljske vještine Charlesa Crossa koji isključivo svojom sugestivnošću uspijeva manipulirati čitateljem kako bi ovaj konstantnom i brzom izmjenom svojih emocija uspio pratiti svu slojevitost Cobainovih.

Pravo ‘prosvjetljenje’ zapravo ćete doživjeti kada shvatite pravo značenje Cobainova ‘luzerstva’: nije stvar u sjebanoj obitelji niti u beskućničkom životu niti u bolesti niti u ovisnosti niti u nepodnošenju ‘tereta slave’. Stvar je u nečem što će vam biti potpuno jasno… Kad pročitate biografiju.

Mnoge će fanove Nirvane začuditi činjenica da je autor gotovo ‘zaboravio’ Novoselica i Grohla, ali će eventualno razočaranje tim propustom ubrzo splasnuti kada ugledaju iscrpnu analizu Nirvaninih pjesama kao i opširan opis prvih gaža u koji su uključene i informacije o vrstama alkohola koje su dečki pili kao i popisu incidenata koji su nastali kao posljedica prethodno spomenutih informacija, kao i (isuviše) detaljan pregled svih peripetija s diskografskim kućama prilikom potpisivanja ugovora i snimanja albuma.

Poseban dio “Kose anđela” zauzima ljubavna priča Courtney Love – Cobain, koja rock divu prikazuje u sasvim pozitivnom svjetlu: kao hrabru, odlučnu, agresivnu ženu, koja je podređujući sebe Kurtovoj najvećoj ljubavi, heroinu, često imala ulogu njegove spasiteljice, bezbroj puta vraćajući ga iz mrtvih.

Ne postoji osoba koja se bar u jednom periodu svog života nije osjećala kao totalni gubitnik. Postoje osobe koje taj osjećaj prati svaki dan. Neke od nas taj je osjećaj pretvorio u borce, tjerajući nas da se odupremo beznađu i pokušamo postati ‘veći od života’, a neke od nas da postanemo fizičko utjelovljenje te riječi. Bitno je istaknuti da imamo pravo birati. Cobainov izbor možda nije bio onaj pravi, ali ga je učinio većim od života.

Izdavač: IBS, 2005.