Kiril Džajkovski: “Tehnologija će brisati glazbene granice”

5406

Povodom njegovog nastupa na skorašnjem Green Festu, gdje će uz Edu Maajku i Lollobrigidu nastupiti kao support Kaiser Chiefsima, hvaljeni makedonski glazbenik Kiril Džajkovski dao je svoj prvi intervju za Muzika.hr.

Prominentni glazbenik proslavljen samostalnim albumima “Syntethic Theatre“, “Homebound” i “Religion & Sex“, koje mnogi smatraju čistim savršenstvom a obilježava ih kombinacija drum and bassa i makedonskog etna, poznat je također kao daroviti skladatelj glazbe za filmove poput “Prašine“, “Golemata voda” i “Balcancan“.

Kirila, čiji su hrvatski nastupi uvijek izvrsno prihvaćeni, zatekli smo u Skopju, odakle nam je govorio o svom prvom sastavu Bastion, preko suradnje s legendarnim Leb i solom, pa do skladanja za film, dokumentarce, kazalište, do recentnijih izdanja i skorog novog albuma.

Za početak, možete nešto reći o Milču Mančevskom i vašem prvom sastavu Bastion. Kako ste se upoznali i kako ste počeli surađivati?
Mi smo se upoznali sredinom osamdesetih, kad smo i formirali taj bend. Ja sam njega upoznao preko jednog projekta koji je on planirao snimiti u Makedoniji. U to vrijeme ja sam formirao bend Bastion i trebao sam nekog da mi piše tekstove. On je pisao tekstove, a također je režirao jedan naš video uradak.

Surađivali smo na jednom kratkom igranom filmu koji je on u to vrijeme radio u Skopju. Tada se on preselio u Ameriku a ja sam otišao u Australiju. Kad se on vratio nazad sa svojim filmskim projektima, onda smo se opet udružili na filmu “Prašina”, i tada počinje naša filmska suradnja.

Možete nešto kazati o suradnji na albumima (“Kao kakao” i “Putujemo”) grupe Leb i sol. Kako je tu došlo do suradnje, možete izdvojiti neki poseban trenutak, i jeste li možda pogledali ili poslušali jedan od njihovih povratničkih koncerata prije dvije godine?

Nažalost nisam bio u prilici da pogledam neki od tih koncerata, iako su kritike koje sam pročitao bile odlične. Stoga pretpostavljam da su to bili izvrsni koncerti. Ja sam surađivao s tim ljudima i to je veoma dobar bend, a suradnja s njim je bila veliko iskustvo za mene.

Suradnja na albumu “Kao kakao” je počela Vlatkovim pozivom, gdje je on htio proširiti ekipu. Na tom albumu osim mene također ima mnogo drugih gostiju. Mi se znamo još iz vremena sastava Bastion, za kojeg je on znao, tako da smo se mi već poznavali kad me on pozvao da budem član.

Muziku podržava

Također sam odsvirao većinu klavijatura za njihov sljedeći album “Putujemo”, a u međuvremenu smo odsvirali puno koncerata svugdje na Balkanu, Europi i Rusiji. Nakon toga sam se ja odselio u Australiju, a oni su nastavili s radom.

Početkom devedesetih se selite u Australiju, gdje izdajete vaš prvi samostalni album “Syntethic Theatre”, kojeg obilježava kombinacija makedonskog etna i drum and bassa. Zašto ste se odlučili na selidbu i kako je došlo do kombinacije navedenih glazbenih stilova?
Mene je oduvijek zanimala elektronika. Bend Bastion je bio elektro pop elektronska glazba. Početkom devedesetih se počela dodatno širiti ta elektronska glazba, i tada sam ja počeo eksperimentirati s novim mogućnostima elektronske glazbe, ritmovima, kompjuterskim efektima.

Neminovno je došlo da ja eksperimentiram u tom pravcu i učinilo mi se zanimljivim da iskoristim makedonske etno motive i taj makedonski folklor, i to iz dva razloga. To je prvo dio mog kulturnog nasljeđa, a također je ta glazba veoma inspirativna i pogodna za svojevrstan fusion i kombiniranje s elektronskim zvukom.

Poznato je da ste ovdje dobro poznati i popularni. No kakva je vaša prihvaćenost u inozemstvu, i kakva je posjećenost vaših inozemnih nastupa.

Ja nisam puno uživo nastupao u svijetu. Recimo, dosta nastupam u Australiji. Svojevremeno kad sam pripremao album “Homebound” svirao sam na nekoliko festivala i održavao promotivne koncerte. Svirao sam, recimo, u Parizu prije par godina. Nastupao sam u Londonu u jednom klubu.

Ali ipak, najveća reakcija u svijetu je bila preko mojih izdanja. Ja nisam imao mnogo prilika da nastupam u inozemstvu, tako da sam svoju popularnost mjerio preko recenzija koje su izlazile nakon mojih originalnih izdanja.

A recenzije su bile…?
One su bile fenomenalne! Posebno nakon izdanja albuma “Homebound” za jednu diskografsku kuću iz Los Angelesa. Oni su to dalje plasirali u Ameriku i Europu. Oni su to plasirali preko različitih medija, a poglavito novina. Izašlo je mnogo recenzija veoma pohvalnih kritika albuma “Homebound” kad je izašao 2000.

Od svih informacija koje sam dobio, čuo sam da je taj materijal bio dobro prihvaćen od različitih DJ-eva, puštao se na raznim radiostanicama i internet-radiju. Također su recenzije mojih albuma bile dio različitih DJ novinskih izdanja.

Poznati ste također kao autor glazbe za filmove, dokumentarce, reklame i kazalište. Što vas je privuklo navedenim žanrovima i u čemu se sastoji razlika u pristupu svakome od njih?

Zanimacija za takvu vrstu glazbe kod mene postoji od najranijih dana. Prvo je moje skladanje za film počelo u Makedoniji, a onda se nastavilo i u Australiji. Tamo sam radio glazbu za dokumentarce, kratke igrane filmove i reklamne kampanje.

Mene je takva vrsta glazbe oduvijek zanimalo, zato što je to malo širi dijapazon kompozitorskog rada i izazov jer se radi o različitim stvarima, i time ne ostajem u uskom krugu glazbenih stilova već širim osobne kreativne horizonte.

To se nadalje podudarilo sa skladanjem za prvi dugometražni film “Prašina” , nakon kojeg slijedi “Golemata voda” i “Balcancan”. Rad na filskoj glazbi ima paralelan život s mojim radom na elektronskoj glazbi.

Možete kazati nešto o nastanku glazbe za filmove “Balcancan”, “Prašina” ili “Golemata voda”, pošto su sondtrackovi za te filmove veoma popularni?
Rad na tim filmovima na neki način je bio intuitivan, jer se prvenstveno radilo o suradnji s ljudima koje ja veoma dobro poznajem. Tu je proces stvaranja glazbe već počeo sa čitanjem scenarija, dakle prije nego što je i počelo snimanje samih filmova.

Tu se nije radilo o suhoparnom skladanju glazbe za film, kako se to već obično radi. Dakle, nije se radilo o montaži, nakon koje je slijedio pokušaj da se ugura originalna glazba. Stvaranje glazbe je počelo s čitanjem samog scenarija filmova, odlazio sam na snimanje samih filmova i u tijeku snimanja samih filmova ja sam radio glazbu.

Kad su došli prvi filmski materijali, mi smo isprobavali određenu glazbu. Tu se radilo o procesu razvijanja, veoma bliskim sa samim filmom, što pretpostavljam da se i vidi u krajnjem rezultatu.

Radite li trenutačno na glazbi za nekakav film, dokumentarac, reklamu ili kazalište?
Trenutno radim glazbu za jedan kazališni projekt u Beogradu. U pripremi sam ponovo za jedan projek tu Gavelli, negdje iza Nove godine. Pripreme su u toku tako da vam ne mogu kazati detalje, ali najvjerojatnije da ćemo ponovo u Zagrebu raditi predstavu.

Kad planirate izdati novi album?
Definitivno je da izlazi oko Nove godine. Ne znam točan datum, ali sam siguran da će izaći oko Nove godine.

Imate možda naziv ili neka žanrovska obilježja?
Nemam još naziv, jer ja tek u zadnjem trenutku odlučim kako da ga nazovem. A inače žanrovski to je recimo neki produžetak koncepta koji karakterizira moje samostalne albume.

Bit će puno vokalnih gostiju s raznih strana svijeta, a stilski sadržava mnogo dancea, duba, ambijentalne glazbe i još mnogo stilskih pravaca.

Karakterizirat će ga također veliki utjecaj balkanskog etno zvuka, ali također i spomenutih vokalnih gostiju. Dakle, sačinjavat će mali iskorak od onoga što sam radio ranije.

Primjećujem da često nastupate na festivalima. U Zagrebu će vas publika moći ponovo pogledati 3.10. kad nastupate kao support Kaiser Chiefsima na Green Festu. Zanima me postoji li razlog odabiru festivalskog oblika sviranja naspram solističkog, ili je to čista slučajnost.
Pa stvar je što ja na festivalskim nastupima nastupam u jednoj velikoj bendovskoj varijanti. Festivali su prilika da tako veliku ekipu dovedem da sviraju uživo. Često nema organizacijskih ili financijskih uvjeta da nastupam s tolikim sastavom, tako da imam drugu varijantu gdje nastupam sam. Obično su festivali ti nastupi gdje se može organizirati da tako veliki sastav nastupi.

Koji su vaši glazbeni uzori?
To je vrlo teško pitanje, jer sam ja iz ranih dana slušao svašta, od elektronike do jazza, fusion jazza i klasične glazbe. Posljednjih godina sam mnogo filmske glazbe preslušao. Teško je stvarno izvući nekoliko ličnosti koje su izvele velik utjecaj. Ima raznih ljudi koji su utjecali u raznim periodima, tako da je teško izdvojiti nekoga. Početkom rane elektronike na mene su mnogo utjecali ljudi poput Kraftwerka, Jean Michele Jarrea…

Devedesetih godina na elektronskoj sceni na mene su mnogo utjecali ljudi poput Underworlda, Portisheda… Filmska glazba, gdje izdvajam Bernarda Herrmana kojeg mogu uvijek slušati i koji je izvršio presudan utjecaj na filmsku glazbu. Raniji rad Morriconea… To je recimo skraćena lista ljudi koji su imali presudan utjecaj na mene.

Možete izdvojiti nekog od svojih suvremenika koji su vrijedni glazbenog divljenja?
Vrlo interesantno pitanje. Nisam o tome razmišljao pa ću vam morati javiti kad razmislim! (smijeh)

Kakav je status elektroničke glazbe danas u svijetu? Koliko je tehnološki napredak utjecao na napredak elektroničke glazbe, i što možemo očekivati u budućnosti?
Tehnološki napredak je samo unaprijedio pristup stvaranju elektronske glazbe. Ranije su ljudi mislili da je to jedan tip klupske glazbe, a u suštini je jedna vrsta glazbe koja je baš pomoću tehnologije otišla u veliki broj pravaca. Tako se to razvija.

Taj pojam elektronske glazbe veoma rastezljiv, tako da će se granice polako i gubiti. Ja na razvoj tehnologije gledam u smislu da će tehnologija samo brisati granice, tako da neće biti potrebno da definiramo imamo li elektronsku ili kakvu drugu glazbu, već će muzika biti samo muzika.

0 Shares
Muziku podržava