Kino Šiška slavi 10. rođendan: Prisjetili smo se koncerata na kojima smo bili

“Kino Šiška je neko magično mjesto u kojem mnogi izvođači zvuče odlično, pa tako je bilo i sa Still Cornersima. Uopće ne žalim što sam ih dan ranije preskočio u Zagrebu radi novog projekta Anne von Hausswolff imena BADA koji je svirao u Grazu. Nije da mi je sad ovo bilo nezaboravno i najbolji koncert ikad, ali je bio odličan provod za petak navečer uz ljuljuškanje sa Slovenkama i Slovencima u punoj dvorani. Zar nije to samo po sebi prekrasno?!” Siniša Miklaužić – Izvještaj

Jedan od iščekivanijih koncerata ove godine koje smo imali prilike uloviti u neposrednoj blizini svakako su stoner doom metal legende Sleep. Šiška je bila rasprodana, sunčan dan, nevjerojatno dobra energija u zraku, puno poznatih lica ljubitelja sporih riffova, a pred nama trojka koja stoji iza jednog od najutjecajnijih albuma u ovome žanru, remek-djela “Holy Mountain”. Ni nešto tehničkih poteškoća nije zasmetalo čitavom razvoju večeri pa sve do klasika “Dragonaut” na samome kraju. Možda još pokoja starija numera bi dobrodošla, ali čovječe, vidjeti jednog od omiljenih lica u ovom žanru par metara od sebe, velikog Matta Pikea, već je samo po sebi dovoljno. – Leonora Bedić

 

View this post on Instagram

 

Za to vrijeme, u Ljubljani se večeras mogao čuti zvižduk desetljeća @peterbjornjohn (Credit: Siniša Miklaužić)

A post shared by Muzika.hr (@muzikahr) on Mar 15, 2019 at 3:33pm PDT

“Završni dojam o Peter Bjorn & Johnu je pozitivan, u svakom slučaju mi je bilo bolje, nego što sam očekivao da će biti. Iako su ovoga ljeta najavljeni i kod nas, radije sam odabrao ovu klupsku svirku, nego festivalsku, jer je mnoge stvari ljepše slušati unutar četiri zida. U takvoj intimnijoj atmosferi PB&J su jednostavno pokazali koliko malo ti treba za dobru zabavu. Iako to nije bio neki nezaboravan i fenomenalan nastup (jer možda nedostaje još poneki mega hit), bio je jedan opuštajući, koji te pokrene na ples (ili barem cupkanje nogom) i vrati osmijeh na lice, a to generalno i jest sva poanta koncertnih nastupa.” Siniša Miklaužić – Izvještaj

Sevdaliza

“Uz vizualno primamljiv nastup (kojeg bih lako mogla zamisliti na festivalima poput Coachelle ili pak na još nekoj MTV-evoj dodjeli nagrada) fantastičan bend i vokal koji izaziva zavist – izazvala je opće oduševljenje publke. Njezin avant pop/electronica/ R&B stil kojeg bih opisala kao FKA Twigs meets Portishead meets Beyonce u ‘Lemonade’ fazi jednostavo – opčinjava. Svidjelo vam se to ili ne.” (…) “Sevdalizu sam gledao prije pola godine i nije mi to tad do kraja sjelo (možda popodnevni festivalski termin kumovao tome). Ovako, u zatvorenom s jasnim vizualima i osmišljenim cijelim scenskim nastupom (u kojem je kamerman često smetao potpunom užitku), jasno se vidi zašto postaje jedna od najznačajniji nezavisnih umjetnica u Europi. Njezin angažirani art r&b jednostavno zavodi i tu nema pomoći.” Andrea Basić i Siniša Miklaužić – Izvještaj

“Da su bili najopakiji bend svojeg vremena, pokazali su odmah u startu, a taj ritam su držali do samog kraja.” (…) “Ovo jest rock povijest, a to je i dokazala publika koja nije bila sastavljena isključivo od starijih generacija, kako sam očekivao, već bi se čak usudio reći da je većina bila mlađa. To pokazuje da dobra glazba nema vremenski rok trajanja. Što se mene tiče, bio sam praktički u prvom redu, cupkao, pjevao, plesao, urlikao ‘hej’ kad je to trebalo… Bio je to pravi rock’n’roll izlazak za subotnju večer.” Siniša Miklaužić – Izvještaj

“Kino Šiška u toj priči igra važnu ulogu, budući da je riječ o koncertnom prostoru s tom intimnom atmosferom, a koja je ključna za ovakav tip nastupa. Nadalje, upravo smo tamo gledali neke od ponajboljih koncertnih nastupa u regiji u zadnjih nekoliko godina.” (…) “Usprkos ‘kratkom, ali slatkom’ setu zaključujem kako je ovih par stotina duša koje su se pridružile Damienu u Ljubljani imalo prilike poslušati jedan od najkvalitetnijih nastupa uživo posljednjih mjeseci.” Nina Vrdoljak – Izvještaj

“Nije zvuk bio loš, no zaboravite na sve suptilnosti studijske snimke. Dečki su uživo kalifornijski punk. Pola sata izvrsnog materijala s posljednjeg albuma uz poneki izlet u pretprošli ‘Pom Pom‘. Ariel uz singl ‘Another Weekend’ pleše na ivici smijeha i suza. Nije mu svejedno jer kako kaže tekst ‘Another weekend out of my life is gonna get me into trouble’.” Mislav Miličević – Izvještaj

Nofx

“Kratko i jasno – ovo je bio najbolji NOFX koji smo ikad vidjeli i čuli uživo. Minimalno pričanje, maksimalno rokanje. Zajebancija je bila ukusna i u granicama (fleksibilnim), a svi članovi benda bili su iznimno raspoloženi, naročito Mike i Hefe. Šarolikom setlistom s nekoliko dragulja (‘Hobophobic’!) obuhvatili su ogroman dio karijere duge nekih 35 godina i navlažili uši apsolutno svakog prisutnog fana svojim nenadjebivim elanom koji je bio ugodno iznenađenje. Iako im je status punk-rock legendi odavno zacementiran, ovaj nastup je podsjetnik za one koji su to zaboravili.” Igor Maračić – Izvještaj

“Nešto negdje postoji u tim mekanim, a opet prodornim udarcima modularnih tunela. Toplinu i ozbiljnost takve glazbe razbija sam umjetnik, nepopravljivi šaljivac koji se ne libi uzeti dvije četke za zahod i lupati po svom instrumentu kako bi nam nešto odsvirao. Česta odlika genija je njihovo neshvaćanje vlastite veličine, a jedan školski primjer takva ponašanja gledali smo u četvrtak na pozornici Šiške.” Mislav Miličević – Izvještaj

Young Fathers

“Young Fathers su zavladali stageom, publikom, festivalom… Vidi se da dobitnici Mercury Prize nagrade imaju dinamita u svojim pjesmama i nastupima koji na kraju ispadne pravi spektakl.” Siniša Miklaužić – Izvještaj

“Vrlo često sam imao dojam kao da gledam neki bend koji bi u dogledno vrijeme mogao zamijeniti Nicka Cavea i njegove The Bad Seeds jer pjevač ima sličnu boju glasa, a posebno interpretaciju nalik australskom majstoru. Za razliku od minimalizma u kojem se trenutno Cave nalazi, Timber Timbre ipak vuče utjecaje iz Caveove karijere od prije dekadu-dvije pa su pjesme djelovale bogatije, šarolikije i vrlo ekpresivno, iako je sve bio u nekom blues-goth-rock modu. Da skratim priču, bila je to moderna indie verzija Cavea.” Siniša Miklaužić – Izvještaj

“Pristojno popunjena dvorana Kino Šiška, pomiješana glazbenim entuzijastima i ljubiteljima piva koji su kušali britanske craftove u predvorju dvorane, u najmanju ruku nije očekivala sat vremena razbijačine u režiji tada relativno anonimnih Britanaca. Stage presence nabrijanih The Slaves u kombinaciji s gorkim okusom svakodnevice Sleaford Mods dobitna su kombinacija za popiti pivo i razbiti nekome glavu ako te tko krivo pogleda. Idles ne gaje agresiju prema ljudima oko sebe, ali itekako ostavljaju auru da nisu netko s kim bi se trebalo zajebavati.  Malo me podsjećaju na američki Pissed Jeans, no za razliku od njihove neusmjerene ludosti, Idles su itekako precizno nabrijani i bijesni.” Mislav Miličević

“Jim je u svojoj komunikaciji s pozornice bio kratak, a bend je prašio svojim hitovima kojima je svojevremeno izgradio fundamentalne stupove shoegazea. Uglavnom mirna publika pažljivo je učila lekciju s pozornice. Nije bilo pjevanja, skakanja, nije bilo ni brbljanja, ni smartphonea u zraku. Sva pažnja s obje strane pozornice bila je usmjerena isključivo na “mračnjački” blast from the past.” Sandro Njegovan – Izvještaj

“Jedno je sigurno – nastup od 90 minuta nikoga nije ostavio ravnodušnim. Trentemollerov stil je mračan, ali nije hladan. Prikazati vrlo složene emocije kroz glazbu nije problem za ovog momka, kao niti kombiniranje najrazličitijih glazbenih stilova poput new wavea, post-punka i techna.” Sandro Njegovan – Izvještaj

“Čim su izašli na stage publika ih je dočekala, gromoglasnim ovacijama. Biffova pojava, lakoća pjevanja, komunikacija s publikom uvijek oduševi, a ono što posebno veseli, kod njih nema preseransa u vidu, solo točki na bubnjevima, na basu, na gitari, već se jednostavno i moćno nižu pjesma za pjesmom, a publika ne posustaje ni trena.” (…) “Naklon do poda Biffu, koji ima 65 godina, a drži se kao da je, blago rečeno, duplo mlađi i ako ovako nastavi, njemu neće biti strašna gnjavaža u životu, da doživi stotu.” Ante Veršić Wera – Izvještaj

“Svaka čast vokalu Jeffu Becerri na volji i upornosti, jer već dugi niz godina boravi u invalidskim kolicima, a na koncertu crpi iz sebe i zadnji atom snage. Uistinu mu je bilo drago što je naletio na ovacije publike, odmah čim su ga popeli na stage, prije početka koncerta.” (…) Odličan koncert na dobrobit i radost kako benda, tako i publike. Nakon koncerta je i sam bubnjar Emilio Marquez, došao do prvih redova i dijelio pivo najvatrenijim i najgrlatijim fanovima.” Ante Veršić Wera – Izvještaj

“Nema puno smisla izdvajati određene trenutke ovog koncerta jer je cijeli koncert bio sjajan: od razglasa u dvorani, preko opuštene, rasplesane publike do benda koji je od prve sekunde pružao najviše od sebe. Komunikacija s publikom odvijala se na engleskom, slovenskom i makedonskom, ali riječi su te večeri bile suvišne jer se u zraku osjećala ljubav, ljubav u oba smjera.” Sandro Njegovan – Izvještaj

“U tih nekoliko ekstremno dugih pjesama nije bilo nikakvog pričanja i komunikacije s prisutnima, jer se cijeli performans bazirao na doživljaju i riffovima kojima su polako drobili i mljeli sve pred sobom. Uznemirujuće, ekstremno, veličanstveno, apsurdno, zahtjevno i zbunjujuće – ovako bi se dao opisati doživljaj gledanja Sunn O))) uživo. Performans i buđenje publike iz ovog drone sna uslijedio je pred kraj večeri u trenutku kada se Attila ponovno vratio na stage u isto tako apsurdnom, zastrašujućem i očaravajućem outfitu sačinjenom od komadića stakla i krune sastavljene od staklenih šiljaka na glavi.” Leonora Bedić – Izvještaj

“Brutalni tempo koji je Biffy Clyro od samog početka koncerta nametnuo publika je prihvatila objeručke i dovela atmosferu do razine koja se rijetko viđa na ovim prostorima, uzevši u obzir da je slovenskoj i hrvatskoj publici (koje je jučer također bilo u pristojnom broju) potrebno uistinu nešto posebno da se potpuno razuzda… a nešto posebno su i dobili od iskrenih, nepatvorenih momaka iz Kilmarocka koji su, kako se to nogometnim žargonom kaže, ostavili srce na terenu.” Tino Friščić – Izvještaj

“Biti u njihovom društvu dva sata bilo je odlično, energično i iskreno, baš kao i sama Shirley Manson i ostatak ekipe, što je izvrsna činjenica kad znaš da ta djevojka za nekoliko mjeseci puni pola stoljeća. Da, kad to znaš i ti želiš biti baš kao ona kad tako narasteš. Dobra noć u Ljubljani!” Maja Biloglav – Izvještaj

“Kao i svaki, ovaj koncert je bio jedinstveni trenutak u prostoru i vremenu i ništa od ovoga ne može se ponoviti na isti način na koji se odvilo. Niti jedno pero na papiru ili tipkovnica, niti jedan fotoaparat ili mobitel ne mogu dočarati onaj osjećaj u ta četiri zida, stoga kad idući put razmišljate o odlasku na koncert – samo odite. ‘There’s no such thing as rock stars, there’s just people who play music’ čovječni Frank Turner odsvirao je i otpjevao na način da je od svakog posjetitelja napravio pravu malu zvijezdu, barem na jednu večer.” Igor Maračić – Izvještaj

Behemoth

“Nakon pauze, došlo je vrijeme za vrhunac večeri Behemoth, čiji su nastupi u zadnjih par godina postali puno više od same glazbe. Scenografija, ikonografija, dva video zida, uz gomilu vatre, pentagrama, krvi, ostavljaju malo koga ravnodušnim i to konstantno iz pjesme u pjesmu. Čak su i iza koncerta mnogi fanovi izašli van, lica punog crvene boje. Uz cijeli odsvirani album ‘The Satanist‘, ‘grande finale’ uslijedio je pri samom kraju, kada su se izredale ‘Pure Evil And Hate’, ‘Antichristian Phenomenon’, ‘Conquer All’ i premoćna ‘Chant For Eschaton 2000’ s kojom su oni završili svoj nastup i ostavili nekoliko stotina duša u dobroj volji i raspoloženju. Uistinu, odličan paket bendova i nije ni čudo što se tražila ulaznica više.” Ante Veršić Wera – Izvještaj

“Ono što su Killwitch Engage priredili slovensko-hrvatskoj publici ostat će zauvijek uklesano u našim pripitim glavama.” (…) “Kad su eksplodirale hitčuge ‘My Last Serenade’ i ‘The End of Heartache’ mislim da su urlala i grla koja ne znaju riječi, a ‘In Due Time’ inače znači da je to bilo sve. No, ne i ovaj put. Bend se skromno i bez pompe vratio na pozornicu, Mike nas je pitao ‘Može li još jedna?‘ i s old-schoolerskom ‘Life To Lifeless’ spustio zastor na Kino Šiška.” Domagoj Puzak – Izvještaj

“Kakvu večer su nam Nils Frahm i njegovo društvo jučer priredili u ledenoj Ljubljani! Bilo je to puno više od ugodnog spoja ambijentalne elektronike i jazza kojeg je trojac okupljen oko genijalnog klavijaturista demonstrirao na svom studijskom prvijencu ‘Gamble’.” (…) “Svaki od dvjestotinjak zanesenjaka koji su se jučer pojavili u Šiški može biti sretan što se odlučio za ovaj izlet u jedan posebni glazbeni univerzum koji ne poštuje trendove, već se u potpunosti predaje ljepoti improvizacije i zvučnog bogatstva koje elektronika može donijeti.” Tino Friščić – Izvještaj

“Ozvučenje je bilo kvalitetno tijekom cijele večeri, nije bilo posebnih ispada, a svi glazbeni elementi bili su dovoljno izbalansirani. Hansi je tijekom čitavog nastupa zabavljao i zapričavao publiku, dobro je pogađao jako visoke tonalitete koje je spuštao tek koji put, najviše pri kraju nastupa i na ‘Mirror Mirror’. No, i Hansi i čitav bend su pokazali da ipak nisu još ‘zahrđali’ i da mogu iznijeti zabavan i kvalitetan nastup duži od dva sata.” Kristina Trupeljak – Izvještaj

“Red šale, red smijeha i čavrljanja, odlična interakcija publike i benda i živa atmosfera samo su neke od osobitosti cjelokupne večeri. Bilo je tu i koje su jednostavno vezane za taj moment i to mjesto te ih je stoga teško transformirati u slova. Svaka čast bendovima i organizatorima na teško nadmašivom ambijentu i pozitivnoj energiji. Tko je bio pričat će.” Igor Maračić – Izvještaj

Overkill

“Nakon uvoda i prvog riffa pjesme ‘Armorist’, na stage dotrčava pjevač Bobby, stavlja nogu na monitor, mikrofon skupa sa stalkom uzimma u ruke i fešta je započela. Redaju se ‘Hammerhead’, ‘Electric Rattlesnake’, ‘Powersurge’, te ‘In Union We Stand’, gdje je i publika sudjelovala u svojoj solo dionici na refrenu. Dalje slijede rasturačine ‘Rotten To The Core’, te ‘Bring Me The Night’. Booby ima 56 godina, te je prošao svašta u svom životu, od raka nosa, preko moždanog udara i to tijekom nastupa 2002. godine, ali energija kojom zrači te kilometri koje pretrči tijekom nastupa su uistinu fascinantni.” Ante Veršić Wera – Izvještaj

“U skoro dva sata koncerta imao je i nekoliko solo akustičnih izvedbi što je cijeli koncert učinilo još intimnijim nego što sam po sebi jest. Iako je to bila promocija zadnjeg mu albuma, set-listu su podjednako činile pjesme sa svih pet albuma.” (…) “Tako je Frank ‘uronio u publiku’ koja ga je s oduševljenjem nosila (za razliku od prethodnog pokušaja stagedivinga momka iz publike, ovaj je uspio), ‘plesao’ je i pjevao u vodoravnom položaju, a fanovi su potrčali prema njemu samo da ga dotaknu.” Izvještaj

“Ne samo da je Šiška jedna od najboljih koncertnih dvorana od Beča do Atene, ne samo da je Calvi vruća roba nakon drugog albuma “One Breath“, nego je već nakon debitantskog iz 2011. pretvorena u novu senzaciju. Kako smo vidjeli u Ljubljani s punim pravom, jer radi se o nevjerojatno sposobnoj pjevačici, autorici, ali i fascinantnoj gitaristici.” Hrvoje Horvat – Izvještaj

Tame Impala je te davne 2013. godine bila jedna posve drugačija zvijerka. Za razliku od ‘utegnute’ nam tekuće godine gdje Parker dostavlja vrhunski pop zvuk, Šiška je plesala uz improvizacije albuma ‘Lonerism’. 60’s jam uz propisno poštivanje pravila struke, slojevita i precizna svirka tadašnjih hitova, samo su neke od uspomena na to davno ljeto. Impala je i dalje vrhunski sastav, ali Šiška ih je ugostila u naponu snage. – Mislav Miličević

“Još jedan metal spektakl dogodio se u ljubljanskom Kinu Šiška, nezaobilazan za sve mlade i stare fanove dvaju kultnih power/heavy metal bendova – Gamma Ray i Helloween.” (…) “Koncert i cjeloukupna atmosfera bili su ne za pet, nego za deset. U publici je, uz mladu i nabrijanu ekipu, bilo jako puno vršnjaka članova Helloweena, što je još jedan dokaz kako se za metal živi vječno. Ako si iskren fan. A takvih je na ovom koncertu bilo jako puno.” Ana Mihanović, Ante Veršić Wera – Izvještaj

“Sve u svemu, provesti Valentinovo u Ljubljani s The Raveonettesima bio je dobar odabir, iako je dobar dio koncerta bio vrlo prolazan i prosječan za što su djelomično krive i matrice koje su znale zbunjivati slušatelja jer su one počele, dok se ekipa na stageu tek naštimavala za daljnje sviranje (ali tako i Muse slično radi). Starijim pjesmama, kojima su nas The Raveonettes vratili desetak godina unatrag, pokazali su koliko su dobar i atraktivan bend tada bili, a danas su ipak nešto stariji, obiteljski ljudi, pa ne čudi što kreću u drugom smjeru gdje je shoegazirana melodija u prvom planu, dok energija tek viri iza ugla, dok su pjesme koje teže spectorovskom popu gotovo zaboravili. Na svu sreću, još se uvijek dovoljno vraćaju na ranije energične zgoditke.” Siniša Miklaužić – Izvještaj

“Četvorka je cijelo vrijeme balansirala između glasnih naelektriziranih gitarskih riffova te akustičnih izvedbi pjesama, ne štedeći prste i žice, pri čemu su posebnu dimenziju pjesama davali i svjetlosni efekti, kojih se ne bi posramio ni jedan Coldplay na svojim stadionskim koncertima. U manirama iskusnog frontmena, Luke je konstantno đuskao, nabacivao osmijehe djevojkama u prvim redovima, pokušavao komunicirati na slovenskom, a povremeno pokazao i poneki ‘move like Jagger’.” (…) “Bilo je vruće, bilo je glasno, bilo je plesno, skakalo se i pjevalo, preznojilo, a The Kooks su nam ovim koncertom pokazali kako uživo zvuče još bolje nego na albumima.” Željka Rudar – Izvještaj

“Očito je promišljanje vizualnog identiteta važan segment za Parova Stelara i tu mu dajem za pravo. Jer u današnje vrijeme kad smo zatrpani brojnim kratkim porukama vizualnih medija glazbena se vrijednost mora identificirati i vizualno kako bi se trajnije usidrila u našu svijest, U svakom slučaju iza nas je jedna dobra rasplesana i uhu ugodna večer, baš kao što smo i očekivali. I tu je nekročena stepenica na koju očekujemo da će nas Stelar pozvati nakon izlaska novog albuma. Nadamo se i zbog njega i zbog nas da nam je pripremio izazov!” Draženka Stančić – Izvještaj

“U sat i 20 minuta trajanja koncerta pred punom dvoranom Kina Šiška uz uvodni dim ušuljala se poput vulkanske lave simfonija instrumenata, baršunastog vokala i synth-zvukova. Njezin sirenski zov umirio je sve naše osjete osim slušnih, stajali smo tamo očarani prekrasnim melodijama kombiniranim s nespoznatljivo ugodnim zvukovima i hipnotizirajućim ritmovima. Ako ste u stanju pojmiti glazbu na taj način, sigurno ste bili među onima koji su uživali, a ako niste, zakinuti ste za zanimljivo iskustvo.” Draženka Stančić – Izvještaj

“Završetak napornog radnog tjedna najbolje je rastopiti u blagoj chillout atmosferi. Ne iskoristiti priliku za uživanje u performansu Jazzanove u Ljubljani jednostavno bi stoga bio pravi promašaj. Kino Šiška i Drumwise opet su se potrudili da nam predstave sebi slične – ljubitelje glazbe koji ne priznaju granice stilova ili žanra pa interveniraju u njih samouvjereno ih oplemenjujući i gradeći dobre odnose s ostalim glazbenicima i slaveći glazbu kao viši red postojanja.” Draženka Stančić – Izvještaj

“Bio je to događaj u kojem bi na istom mjestu s nama uživali i ljubitelji znanstvene fantastike i poznavatelji teorije hiperprostora jer bi zasigurno našli dovoljno činjenica da potvrde smisao koji ih je učinio ljubiteljima istih. Naime, paralelno s egzistencijom pripadnika informacijskog doba nazočnih na Stelarovom koncertu, dvoranom je vibriralo raspoloženje ljubitelja swinga iz ’30-ih. godina prošlog stoljeća.” Draženka Stančić – Izvještaj

“Koncert izvođača koji iza sebe ima samo jedan album, veliki je izazov za publiku i još ako ne izvodi nikakve obrade (ne računajmo sada peti singl benda ‘You’ve Got the Love’, inače obradu The Sourcea), to uvijek nosi veliki upitnik i nekakvu uzbuđenost, iako znaš da ćeš dobiti cijeli dotični album uživo. I zaista je lijep osjećaj kada nakon koncerta, poput ovoga, odeš svojim putem s laganom nevjericom u sebi ‘zar je zaista bilo tako dobro?’.” Željka Rudar – Izvještaj

“Marcusov show je izrazito zarazan i zabavan za publiku, pozitivna energija kojom odiše njegova glazba rijetko se može doživjeti. Mješavina funka i jazza plesna je i razigrana i od prvih taktova koncerta do samog kraja snažan groove probudit će i najuspavanijeg u publici i zaraznim djelovanjem potaknuti na kretanje. Prepoznala je to i publika u Kinu Šiška, oko tisuću okupljenih iskreno su pokazivali koliko se dobro zabavljaju odobravajući aplauzom svaku dobro odsviranu dionicu.” Zvonko Kutleša – Izvještaj

“Svaka je pjesma odsvirana savršeno, skoro bez grešaka i uz odličan, možda malo preglasan razglas, te dobru akustiku nekadašnje kino dvorane, nailazila na oduševljenje isto tako raspoložene publike. Tome je pridonosio i video zid uz projekcije spotova, animacija i fotografija koje su pratile čitav nastup i tako mu dale dodatni, vizualni doživljaj.” Robert Trošelj – Izvještaj

“Odlična publika koja poznaje i cijeni jazz te je večeri stvarno bila na vrhuncu. Ovacije su dolazile često, nakon svakog dobro odsviranog sola i bile su pritom iskrene, što je prepoznao i Mike Stern koji se iskreno nekoliko puta zahvalio tijekom nastupa, ali i pri izlascima na bis. Koncert su priveli kraju ponovno u nešto bržoj i dinamičnijoj atmosferi jazz-rock fuzije, nabrijano i uz dva bisa digli adrenalin u publici do vrhunca.” – Zvonko Kutleša – Izvještaj