Kikagaku Moyo: “Nadamo se da će vam se otopiti lica kad nas čujete”

Leonora Bedić
1265

Japan je dobro poznat po iznimno plodnoj psihodeličnoj sceni i glazbenicima koji se izdvajaju od svega uobičajenog upravo zbog svoje specifičnosti, originalnosti i vrhunskog sviračkog umijeća.

Jedan od njih je relativno mladi bend Kikagaku Moyo, koji psihodeliju kombinira s folkom, progom, droneom i krautom, ujedno povezujući se s prirodom na posebnoj razini.

U prilično kratkom razdoblju, preko dva hvaljena albuma i nastupa na Austin Psych Festu našli su se među poznatim imenima bruklinškog psihodeličnog labela Beyond Beyond is Beyond. Samim time se da zaključiti kako se bend nalazi na sasvim dobrom putu da uđe u sam svjetski vrh kada je riječ o ovakvoj vrsti muzike.Njihovom intergalaktičkom putovanju možete svjedočiti u utorak, 28. lipnja u toplini zagrebačke Močvare, gdje nam dolaze iz dalekog Tokya predstaviti aktualni album “House In The Tall Grass” i svoj osebujni izričaj koji se ne viđa tako često.Osim što poručuju da se nadaju ‘rastapanju naših lica’ u trenutku kada čujemo njihovu glazbu uživo, pročitajte što nam je još otkrio Go Kurosawa, bubnjar i drugi vokal benda.Znamo da prijevod Kikagaku Moyo označava ‘geometrijske uzorke’, ali zbog čega ste odlučili ovu frazu iskoristiti za ime benda?
Kada smo krenuli sa zajedničkim sviranjem, imali smo običaj pozivati mnogo ljudi da dođu i ‘jammaju’ s nama. Svirali bismo u mraku, cijele noći, skoro svakoga dana. Jednoga dana, prispavalo mi se dok sam svirao bubnjeve. Bilo je to stanje u kojem sam bio na pola budan, a na pola sam spavao, nakon čega su mi se počeli ukazivati šareni geometrijski uzorci.Kako bi opisao vaš zvuk i izričaj našim čitateljima koji se još nisu imali prilike susresti s vama?
Život u Tokyu pun je psihodeličnih iskustava. Primjerice, ako prolaziš pored običnog gradilišta, tamo ćeš vidjeti na stotine likova koji podsjećaju na rakune i smiješe ti se s plakata. Ovdje je stil starije gospođe jednako inspirativan i ekscentričan poput kostima Davida Bowiea. To su neke od stvari koje nas inspiriraju u stvaranju glazbe, a samim time i naš zvuk se razvija iz tih utjecaja.

Kakva je vaša glazbena pozadina, odnosno kakvu vrstu muzike slušate?
Svi slušamo različite tipove glazbe i smatramo da je to jako dobro jer možemo iskoristiti raznovrsne materijale za ideje. U posljednje vrijeme slušali smo puno filmskih ‘soundtracka’ kao što su “Paris, Texas” Rya Coodera i “The Hired Kand” Brucea Langhorna.

Muziku podržava

Kada ste se zapravo okupili i odlučili zajedno stvarati muziku?
Negdje tijekom zime 2013. godine.

Čini mi se da ste na poseban način povezani s prirodom. Tematski gledano, gdje pronalazite inspiraciju prilikom stvaralačkog procesa?
Planine su za nas posebno inspirativne jer obuhvaćaju toliko raznovrsnih tipova klime i krajolika, od kamenjara, preko trave do snijega. Kad god sam okružen prirodom, bilo da sam kraj oceana ili u nekom malom parku u Tokyu, pokušavam uhvatiti svoju emociju, nakon čega razmišljam kako da je izrazim kroz muziku. To ne znači samo izražavanje njezine ljepote, već cijele skale njezine veličanstvenosti, od straha ili grandioznosti.

Na što se najviše fokusirate u samom procesu snimanja? Improvizirate li dosta?

U procesu snimanja nastojimo staviti fokus na skupljanje naše energije, više nego na dobru svirku, tako da u jednom mahu napravimo sve naše snimke. Nastojimo napraviti album koji bi mogao biti priručnik za slušatelje koji kreću na svoje unutarnje putovanje. Nadamo se da ljudi prolaze kroz različita iskustva slušajući albume i dijeleći ih s drugima.

Kao bend prakticirate DIY princip, a svakako vrijedi spomenuti i vašu uključenost u organizaciji Tokyo Psych Festa te pokretanje vlastite izdavače kuće Guruguru Brain. Kako sve ide po tom pitanju?
Jako dobro! S Guruguru Brain imamo nekoliko novih izdanja: Ramayana Soul s Jakarte u Indoneziji i Scattered Purgatory s Tajvana. Bit će još nadolazećih izdanja za ovu godinu, a također ćemo biti i domaćini na pozornici Liverpool Psych Festa.

Kakvo je vaše mišljenje o digitalizaciji glazbe i ilegalnom skidanju muzike?

Pozitivna strana toga je da je kroz digitalizaciju više slušatelja izloženo staroj i rijetkoj muzici. Ljudi mogu otkriti i iskusiti nešto divno iz čega mogu crpiti inspiraciju. S druge strane, za mlade izvođače koji stvaraju novu muziku očigledno postoje negativni efekti. Besplatni downloadi (legalni ili ilegalni) pomažu u proširivanju muzike sve većem broju ljudi, što na kraju krajeva može rezultirati time da se to dogodi u kritičnom i neprikladnom trenutku karijere novoga glazbenika. Smatram kako je bitno da ljudi na bilo kakav način doprinose i pomažu izvođačima koji čine naše živote još fantastičnijima. Primjerice da odlaze na njihove koncerte i kupuju albume u nekom trenutku, jer im u suprotnom ne mogu pomoći.

Japan je dobro poznat po plodnoj psihodeličnoj sceni. Jesu li na vas utjecala neka određena imena povezana s tim područjem?
Da, volimo neke japanske glazbenike kao što su Tadaomi Hosono ili Tatsuro Yamashita i bendove kao što su Gaseneta ili High Rise.

Općenito govoreći, kakvo je vaše mišljenje o underground azijskoj sceni?

Jako sam uzbuđen kada je riječ o underground azijskoj sceni. Nakon što smo prije nekoliko godina pokrenuli Guruguru Brain, postali smo prosvijetljeni s nekim odličnim bendovima iz zemalja kao što su Tajvan, Indonezija, Pakistan, Vijetnam i Tajland.

Svirali ste na Duna Jamu i još mnogim drugim zanimljivim i predivnim mjestima. Možete opisati idealno mjesto ili atmosferu za vašu live izvedbu?
Želimo svirati na mjestima kao što su klanci ili špilje, koji imaju jedinstveni prirodni ambijent. Također, i u nekoj šumi ispred prekrasnog malog jezera, gdje bismo bili okruženi s drvećem, cvijećem, pticama, ribama, kukcima i ostalim životinjama.

Kada već pričamo o svirkama, kako se osjećate dok ste na turnejama diljem svijeta? Uživate li u tome?
Da! Volimo biti ‘na cesti’. Živimo zajedno u jednoj kući i poznajemo našeg menadžera jako dugo vremena, tako da je za nas to poput obiteljskog izleta. Svakoga dana, u svakoj novoj zemlji ili gradu, pronalazimo različite stvari kao izvor zabave: relaksirajući i opušteni razgovori s ljudima koje susrećemo, interne fore, ali i slušanje Toma kako je drzak.

Pretpostavljam da su vaši performansi uživo još posebniji od studijskih materijala, ali možete li nas barem malo pripremiti za vaš nastup u Zagrebu idućeg tjedna?

Uopće si ne možemo zamisliti što ćemo sve svirati te večeri ali se nadamo da će vam se otopiti lica kad nas čujete.

Muziku podržava