Polako stavljamo kvačice pored članova metal legendi – Slayer. S odmakom od godinu dana, sve što nam je rekao vokal Tom Araya pokušali smo potvrditi i kod istetoviranog ćelavog ateista, jednog od glavnih autora u bendu.
Kerry King se javio iz studija gdje spremaju novi album, a prema
njegovim riječima i skorašnji EP od dvije pjesme (ekskluzivno smo
saznali i njihova imena).
U trenutku razgovora i dalje je plan bio njihov nastup na potpunom Rokaj Festu, ali i dvorište Močvare bit će odlična kulisa za Gojiru, Mastodon i jedan od najzlijih bendova scene – mighty Slayer!
Točno prije godinu dana imao sam priliku pričati s Tomom prije vašeg koncerta u Zagrebu. Što se dogodilo u Slayeru od tada?
Spremamo novi album… Čini se da je to u biti to! Zagrijavamo se za turneje, a čini se da ćemo ih imati jako puno ove i sljedeće godine. Da, izgleda da je to sve (smijeh).
Ima li kakvih šokantnih tema na albumu? Nešto što spremate konzervativnom svijetu?
To je sad već malo relativno. Ja bih rekao jednostavno – ne. Uopće ne! Sve će biti točno onako kako ljudi već znaju za Slayer. Tako ja vidim naš novi album i meni sve skupa uopće nije ni najmanje čudno ni kontroverzno.
Slayer je bend koji je široj publici približio bendove kao što su Alice in Chains, Machine Head i System of a Down. Čini se da biti vama predgrupa znači brzi uspjeh. Imaš li sada neki bend za koji bi htio da postane veći?
Hm, zbilja nemam neki novi bend koji mi se sviđa u zadnje vrijeme. Mislim, ima hrpa bendova koji mi se generalno sviđaju, ali velika je šansa da smo s njima već svirali. Trenutno se ovako iz glave zbilja ne mogu sjetiti apsolutno nikoga novog tko bi zaslužio da otvori večer za Slayer. Još jedan problem u svemu tome jest da je danas vani toliko bendova, ne mogu ih sve ni preslušati.
Da, a biti članom Slayera znači da je teško pronaći nešto novo u metalu. Nešto jednako žestoko, jednako brzo i jednako zahtjevno, zar ne?
Pa, ako gledamo nekakvu zahtjevnost u Slayeru, to se uvijek svodi na sviranje i stvaranje nečega što do tada nitko nije napravio. Naravno da mi uvijek imamo žestinu i brzinu, ali nekako se i ja trudim svaki put snimiti nešto drugačije ili na bilo koji način jedinstveno. To očekujem i od drugih bendova.
Zadnjih šest godina opet radite u svom originalnom sastavu, a tu mislim i na Ricka Rubina koji je opet producent. Čini li se sve i dalje svježim za vas?
Da, definitivno! Svaki put kada kreneš stvarati novu muziku, to se čini svježim. Uvijek se možeš utopiti u traženju pravih riječi za pjesmu, pravog sola koji se baš nekako mora uklopiti između nekih dijelova. I onda imaš gotovu cijelu pjesmu i kreneš je svirati, odradiš je točno i nakon 30 godina opet se naježiš i vikneš “To je to! Baš sam tako htio da zvuči!“.
Kada smo već kod vaše stalne postave, kako je Jeff sada nakon infekcije ruke i operacije?
Jeff je ok. Definitivno je u fazi kada može normalno funkcionirati. Trenutno vraća snagu u ruku da bi je mogao koristiti na način potreban za Slayer i na način na koji mi sviramo. Definitivno je dobro, ali jednostavno ne može još svirati dovoljno brzo, haha.
Zamisli da jednog dana ti moraš propustiti neki koncert Slayera (neka razlog bude sretne prirode, a ne zdravstvenog tipa). Koga bi htio vidjeti kao zamjenu?
Da mene zamijeni? Uf, to je zbilja teško i zanimljivo pitanje… Pa znaš što – neka to opet bude Gary Holt (smijeh).
Ako planirate postati The Rolling Stones metala, vidiš li nekakvu formulu za to? Kako pronaći motivaciju?
Hm… Pa, znaš, ako samo nastavimo svirati, postat ćemo to sami po sebi, baš kao i oni (smijeh). Kada pogledaš bendove na koje sam se ja ugledao kao klinac – Judas Priest, Iron Maiden, Black Sabbath, oni su svi i dalje tu negdje i još sviraju. Mi smo tu već jako dugo, a gledaj njih! Jesam li mislio s 25 godina da ću danas i dalje biti ovdje – sigurno ne! Ali zbilja se i dalje osjećam mlado i dalje obožavam svirati koncerte. A na kraju krajeva, mislim da još uvijek imam puno toga za ponuditi fanovima. Ali ako nestane užitak sviranja, onda ću valjda shvatiti da to više ne bih trebao raditi.
Što, kao starosjedilac, misliš o muzičkom biznisu? Ima tu zbilja svega – digitalizacija, EP, pravi album. Kako misliš da bi to trebalo izgledati?
Ma znaš što? Doslovno svake godine se te stvari toliko mijenjaju, da ja zbilja više ne znam što bih rekao. Pomisliš da je jedan trend krenuo i to se toliko brzo okrene da više ne možeš imati dugotrajno mišljenje. Evo, naprimjer naš izdavač trenutno priča o tom nekakvom EP-u od dvije pjesme za koji nemam pojma kada će izaći. Valjda ljudi više ne kupuju CD-e nego samo skinu digitalno na Internetu. Ali kada pričamo o fanovima metala – oni zbilja i dalje kupuju CD-e i cijele albume. Kod njih i dalje postoji ta lojalnost, jer na neki način imaju fizički dio njihovog omiljenog benda. I onda, po mogućnosti ulete meni ili Tomu da im se potpišemo na album… I čini mi se da kod te publike još uvijek postoji ta strast!
Što se tiče marketinških kanala, kako misliš da je najbolje promovirati neku pjesmu? Ima tu videoigrica, soundtracka, rasprodaja u nekom dućanu za špeceraj…
Ma nevezano za marketing, osobno i dalje volim samo pravi pravcati fizički CD. Što se tiče nabavljanja, u takvoj sam situaciji da imam prijatelje u bendovima ili menadžment timovima i nabavim nekako sve to. I tu sam definitivno old-school lik. Naprimjer, i dalje čuvam sve original vinile iz ’80-ih. koje sam skupljao. Imam sve albume Venoma, Mercyful Fate, razne picture diskove… Sve čuvam! Ali trenutno nemam gramofon, pa iz nostalgije nabavim neki novi LP koji remasteriraju ili ako izbace nekakvo reizdanje. Imam hrpu toga…
Ovo će vam biti treći koncert u Zagrebu i svaki put je bila drugačija postava. Prvi put s Paulom na bubnjevima, zadnji put s Patom na gitari. Imate li ovaj put kakva iznenađenja za nas?
Ja se nadam da uvijek uspijemo nekako iznenaditi. Zato pokušavamo unijeti neke promjene svake dvije-tri godine. Ali znaš i sam da ljudi jednostavno žele čuti “Reign In Blood”, “War Ensemble”, “South of Heaven”. A ono sa čime pokušavamo zadovoljiti one prave istinske fanove neke su pjesme koje nisu čuli jako dugo, ili čak nikada! Trudimo se naučiti Garya neke pjesme koje još nije svirao s nama. Bit će tu pjesama koje nismo svirali barem zadnjih nekoliko godina.
Imate mnogo die-hard fanova i ovdje u Hrvatskoj i zna se da su fanovi Slayera podosta odana vojska. Je li ti to zadovoljstvo ili obveza?
Meni je to sve skupa jako cool. Stvar je u tome da se jako lako poistovjećujem s tim jer sam i ja takav lik i to mi nije ništa neobično. Ja se isto tako odnosim prema bendovima koje obožavam i uz koje sam odrastao. Jednostavno ljudi moraju biti kakvi jesu, i mi iz bendova i naši fanovi. Kada dođemo u neki grad, oni znaju da će to biti genijalno i zvučno i vizualno. I imamo se čemu veseliti i mi i oni.
Nadam se da će sve biti u redu sa Jeffom, da će novi album biti bomba i da će turneja biti super. Vidimo se u Zagrebu uskoro. Imaš li kakvih završnih misli?
(uz zvuk nekakvog usputnog kaosa u slušalici) Uh, pas mi je totalno popizdio (smijeh)! Ma bit će sve super! Gdje god dolazimo na neki festival uvijek očekujem dobru atmosferu, a za koncert se sigurno ne morate ni najmanje brinuti. Vidimo se uskoro!
