Karlovačko RockOff predstavlja Široke Ulice

    608

    Borna Ocvirk okupio je još tri Zagrepčanina sa željom da realizira svoje muzičke zamisli. Nakon početnog rada s Filipom, bendu se pridružuje ritam sekcija i tako nastaju Široke Ulice.

    Dobivši naziv po istoimenoj pjesmi Prljavog kazališta, bend svira pop-rock, a jedna od glavnih karakteristika im je raznovrsnost članova čiji je cilj da rade dobru muziku. Kod svoje glazbe mješaju razne elemente, s gitaristom i vokalom koji su se više zabavljali popom i rockom uz potporu ritam sekcije koja za sebe tvrdi da su u srcu metalci.

    Singl “Sve mi je smrt osim plesa” najavljuje njihov nastup na Karlovačko RockOffu, a s bendom smo popričali o svemu i svačemu.

    Muziku podržava

    Koliko već funckionirate kao bend, koliko postojite?
    Borna: Sad nam je bio rođendan, 23.9., 4 godine smo zajedno. Tad smo prvi put skupa zasvirali, i od tad imamo probice i zezamo se.

    Kako vam se čini sve ovo oko Karlovačko RockOffa?
    Borna: Mislim da to tek dolazi. Koncept je bio pjesmu s kojom smo se prijavili izdamo u to vrijeme kad je RockOff. I hvala Bogu, ušli smo unutra i sad ćemo vjerojatno izdati singl prije samog nastupa. Siguran sam da je RockOff dobar pogon da se mladi bend može više ispromovirati.
    Filip: A i danas ima malo takvih stvari kao što je RockOff, pa je to kao da žednom u pustinji daješ vodu.

    Od drugih bendova koji sviraju na Karlovačko RockOffu, imate koga tko vam se posebno sviđa? Jeste li ih imali priliku slušati?

    Filip: Da, meni je recimo novi singl od Lika Kolorado “Smiješ zaurlati” vrh. Oni prvi i sviraju, u srijedu s nama, 13. Fantastični su. Onda Big Strip Gorila – s njima smo svirali po Zagrebu. A i oni su nam generacijski najbliži.
    Borna: Možda ne stilski, ali sigurno generacijski.

    Vi ste mlađa ekipa, studenti i mlađi ljudi koji tek ulaze u te vode. Barem vi i Big Strip Gorila, ostali su već recimo, stariji…
    Borna: A mi smo sami sebi već i seniori i stariji, jer postojimo već 4-5 godina.
    Filip: Ali vidiš, ja sam čak možda kad gledam iz nekog svog svijeta, i stariji. Volio bih da postoje i bendovi od 17-18 godina. To se pogubilo, vjerojatno zbog ekonomske situacije i stanja. Ali recimo, to bih htio.
    Borna: A i danas 16-godišnjaci teško da će uzeti neki instrument u ruke. Više idu u modernom smjeru. Generacija voli techno muziku, više gledaju na to. Tako da, na hrvatskoj sceni moraš imati 3-4 banke da bi bio novi izvođač,jer moraš sa strane zarađivati kruh da bi si priuštio snimanje singlova, albuma…

    Čim se vi bavite sa strane osim glazbom?
    Borna: Ja sam na stručnom osposobljavanju na HZZO-u, radim kao arhivar do 12. mjeseca.
    Filip: Ja pjevam po kafanama. (smijeh)

    Što smatrate svojim najvećim uspjehom kao benda do sada?

    Filip: Pa kad vidim da negdje nešto odradimo i da zvučimo bolje, da smo napravili neki korak. Prestao sam to gledati ekonomski, više možda tehnički ili u nekom kreativnom smislu kad se pomaknemo, pa makar i neki mali korak, gdje vidiš da si bliže toj idealnoj slici koju imaš u glavi. To je za mene napredak. A trenutno je možda s ovim singlom s kojimo se prijavili za RockOff, “Sve mi je smrt osim plesa”.
    Borna: Meni je uspjeh što smo sa 19 godina izbacili album za Menart. To mladi bendovi inače nemaju – imaju singlove, ali se teško dolazi do većeg broja pjesama. To je po meni veliki uspjeh dan danas.

    Najbolji koncert na kojem ste bili u zadnjih godinu dvije i zašto?
    Borna: Bili smo na Noelu Gallagheru, u prvom redu, slikali smo se i sve to. To nas je izulo iz cipela!
    Filip: Totalno neočekivan mi je bio taj koncert. Recimo nisam očekivao da će me toliko šusnut kad on izađe na binu – šta je ovo kaj se događa! A mali čovjek, nemaš ga kaj za vidjet.
    Borna: I smrdi na Marlboro. (smijeh)
    Filip: Al kad je krenuo svirat, to se zaorilo cijelom Tvornicom. Taj mali prostor je dao neku intimniju atmosferu. Inače ga gledaš na stadionima, i kad ga vidiš u Tvornici, to su baš die-hard fanovi. I kad je pjevao hit koji svi znaju, kao da si na Miši Kovaču. (smijeh)

    Na koji način vaša okolina i muzika koju ste slušali utjecala na vas i na vaš zvuk?
    Filip: Pa jako, jer Borna i ja smo se i skompali jer smo volili Novi val, stadionski rock.
    Borna: Moj stari je slušao punk, još je bio i zaštitar u Lapidariju tako da sam sigurno od njega uzeo dio muzike. Ful bih volio da sam bio u vremenu Novog vala. Zvečka i to, pa minglanje s Filmom, Kazalištem, Azrom – to bi bilo kul.
    Filip: Danas su druga vremena, oni kad su svirali u to doba sigurno su govorili “Joj prije je bilo bolje” isto kao i mi sada.
    Borna: Ali lako za Zagreb, pazi da ti se potrefi i Sarajevo, i Beograd i Ljubljana i da ti dođe takva vrsta generacije. Mislim da je to jedini period kad se domaća glazba slušala više nego strana, sto posto. Po prodanim pločama, da ti Bijelo dugme proda 200.000 ploča a Brega tad nije imao ni 25 godina. Ali i internet tu igra veliku ulogu, sve ti je dostupno. Što će klinac kupovat album kad na YouTubeu vidi koncert, šta si svirao i kako to sve zvuči.
    Filip: To da, to je rekao Steven iz Aerosmitha. Oni bi ’70-ih znali da će biti par koncerata koje će snimati i tu je sve moralo bit savršeno, a ovo sve ostalo po tipa Indoneziji to je bio kaos. (smijeh)

    0 Shares
    Muziku podržava