On se zove Kanđžija i spada u novu generaciju najtalentiranijih mladih hrvatskih rappera. Pobjednik je ovogodišnjeg battlea u Aquariusu, a trenutno radi na završavanju svog prvog studijskog albuma. Evo više informacija iz biografije ovog simpatičnog Osječanina…
Kako si zavolio rap?
Ne znam. Oduvijek sam volio muziku, onda mi se negdje pred kraj osnovne taj rap nekako nametnuo kao prvi među jednakima. Sjećam se, nabavljale su se kazete, baš malo ljudi je to slušalo pa je bilo zeznuto doći do tog, pa su se presnimavale i nisam ni znao šta je i tko je, ali mi je bilo zakon. 
Ta neka iskrenost, brutalna i jednostavna me valjda privukla, uz ritam naravno. Sve mi je imalo groovea. Osim jednog baš pre-rap razdoblja oduvijek sam volio svašta slušati, slušati samo jednu muziku je kao da si cijelo vrijeme u jednoj prostoriji, ne svjestan da je kuća velika i ima još puno prostorija.
Koliko godina se baviš rappanjem?
Već nekih šest godina otkad se baš kao bavim tim, s tim da sam odmalena u ovome svemu, od nekog pokušaja DJ-iranja, pa sve do pokušaja nekih radio emisija i takvih stvari.
Dolaziš iz Osijeka. Kakva je situacija s tamošnjim ljudima? Koliko se oni interesiraju za takvu vrstu muzike?
Kod nas je blato, hardcore totalni. Mi smo u slijepom crijevu zemlje, nema tu kamera, televizija, sponzora, menadžera i svih tih preseravanja, nego evo tebi mikrofon, tebi đitra, ti za bubanj, ti za bas i peglaj. Kontaš, moraš se baš dokazati, nema podupiranja, ali važno je ne odustati, i nisam odustao za razliku od mnogih.
Baš pričam neki dan s legom da sam vidio nekog klinca kako ide s treninga i sav je u tome, vidiš trudi se i ufuran je cijeli, što je dobro, al’ vidio sam tisuću takvih i, koliko god da su bili talenti, opet su ispali iz tog nekako jer ih nitko nije šljivio, niti su imali prostora za napredak i završili su isto ko i svi drugi – ništa.
To je sve kod nas luksuz, samo šuti i radi, nemoj tu izvodit neke fore, pusti želje, sreću i zadovoljstvo. Isto tako je i u glazbi i sličnim stvarima. E pa ne bude.
Koji je prvi rapper kojeg si slušao?
Snoop Dogg, tj. njegov prvi album “Doggystyle”, ali slušao sam ga tek koju godinu poslije izlaska albuma, dok je to došlo do naše male zemlje i mog malog grada, pa onda do mene.
Sjećam se, slušao sam i old Dirty Bastarda jer mi je bio prejak, s tim da uopće nisam znao tko je to. Nije bilo neta i toliko televizija i informacija.
Koji je od njih ostavio najviše utjecaja na tebe?
Ne znam, vjerojatno svi, al’ nitko posebno. Obožavam čuti dobru stvar čija god da je, kao da mi odmah otvori neka nova vrata, inspirira me nekako. A što se tiče utjecaja, mislim da sve utječe, od ljudi oko mene, susjeda, prijatelja, mjesta u kojima sam bio, šta god da sam radio, ma ama baš sve.
Nedavno si pobijedio na battleu u Aquariusu. Kakva je bila konkurencija?
OK je bila konkurencija, mada ima kod mene u Osijeku par rappera što bi, ako ništa, se bar držali do kraja, tako da uvijek može bolje.
Kada možemo očekivati album?
Album možemo očekivati na jesen, prvo singl, a onda na jesen baaaaam!
Jesi tražio izdavača? S obzirom da Menart objavljuje većinu rap albuma kod nas, nameću sa kao logičan izbor…
Našli smo izdavača, nije bilo lako, pošto neka glazba i općenito kultura, mozak, razum i kvaliteta nisu baš dobrodošli kod nas, ali nema veze, još nam je slađe. Mislim da izdavač nije bitan, tj. bitan je, ali najvažnije je da se izda i da ta glazba, koja je ustvari najvažnija stvar, dođe do ljudi.
Tematika na albumu je raznolika, od konzumerizma i kvazi-elite, pa do politike i Amerikanaca. Tu je i premijer Ivo Sanader, koji ti je također jedan od dražih likova. Što nam možeš reći o njemu?
Gostuje mi, doduše kratko na novom albumu, čut ćete hehe. Stavio sam ga na omot od svog ‘Jea’ Mixhejta uz 50 Centa, budući da mi je to što on radi totalni MC-ing, a to što fiftika radi totalna politika. Oba dva govore za sebe kako su oni najbolji, a drugi nemaju pojma, tako da je to neka paralela koju sam želio istaknuti. Fifti je u HDZ-u, a Sanader u G-Unitu, kontaš.
Na koji način nastaju tvoji tekstovi? Imaš li neku svoju shemu?
Nastaju tako da zapišem stvari o kojima razmišljam, koje me okupljaju, muče ili usrećuju, da skinem s duše to. Psihoterapija lagana.
Nekad napišem sve odjednom, nekad pišem godinama stvar, najčešće nešto zapišem pa dopisujem dok mi nije skroz kako treba, kako ide ide, zavisi. Nema tu shema, sheme su za reklame i takve gluposti.
Jesi po izričaju srodniji zagrebačkoj ili splitskoj rap/hip hop sceni?
Po kilometrima sam bliži zagrebačkoj sceni, ali po izričaju bi možda prije rekao da sam bliži splitskoj sceni, budući da smo takoreći u više manje dosta sličnim istim realnostima iliti ‘govnima’, iako je to nezahvalno uspoređivat.
U stvari, pitanje je da li uopće postoji scena u cijeloj zemlji a kamoli po gradovima, tako da nema smisla da se još i dijelimo, iako tako to ide kod nas.
Možeš li izdvojiti nekog novog domaćeg rap izvođača koji ti se svidio u zadnje vrijeme?
Sett. On ima već album vani što mnogi ne znaju, a i meni radi dio produkcije, zatim je tu Tricky, koji radi novi Miami Bass album i zvuči zabavno. Oni doduše nisu novi ali moram ih spomenuti jer su po meni nezasluženo zanemareni. Nadalje su tu Burky, Sinestet iz Zagreba, Dječaci iz Splita.
Po čemu misliš da se razlikuješ od ostalih rap izvođača u Hrvatskoj?
Većina njih nisu svoji, a to da budeš svoj – kakav god da jesi – je najvažnije. Znam repati, ne lažem u pjesmama, imam dobre tekstove i beatove, nemam strogo repersko gledanje na sve, radim i ostalu muziku, al’ nemam novaca ni lance ni aute ni žene.
Surađivao si s Ajs Nigrutinom. Kakav je kao rapper?
To su me stalno ispitivali za Edu Maajku. Ajsa iliti MC Adriatica cijenim ko izvođača i kao čovjeka, a pošto smo se družili dosta po svakojakim nastupima i nenastupima, logični slijed je bio da nešto snimimo pa eto tek toliko.
S kime bi još volio surađivati, a nisi dosad surađivao?
S Josipom Lisac, s Baretom, i tako nekim ljudima izvan rap okvira, malo da se eksperimentira, nije to to ako je muzika normalna.
Rap je prepun raznoraznih parola. Koja je tvoja životna parola?
Nikad nisam bio za neka pravila i takve stvari, pa ni za parole. Radite što hoćete, do what you feel, budi kakav jesi i budi zadovoljan s tim, uglavnom budi… Napravio sam čak i stvar o tome. Ali ajde da se malo izreklamiram za kraj, pa ću reći “Super sam odjeven, obuko me Neven“.
