Kalimba – afrički instrument Made in Croatia

Tamburica, sopile, gajde, gusle, dvojnice i diple samo su dio starih narodnih instrumenata ovih prostora. Očekivano, postoje i njihovi graditelji, no jeste li znali da u Hrvatskoj postoji graditelj jednog afričkog instrumenta čiji korijeni sežu i do 3.000 godina u prošlost?

Spomenuvši prošlost, vratit ćemo se u 2001. kada je Gibonni objavio album “Mirakul” na kojem su gostovala zvučna imena glazbenog svijeta: bio je tu bubnjar Manu Katche (Sting, Peter Gabriel…), basisti Pino Palladino i Tony Levin (King Crimson, Peter Gabriel…), Vlatko Stefanovski i Gaetano Curreri, te zvijezda world musica Geoffrey Orema.Upravo je Orema 2003. na zagrebačkoj promociji albuma, na koncertu nazvanom “ZG Mirakul Live” (kasnije objavljenom kao DVD), u izvedbi naslovne pjesme zasvirao jedan čudan instrument. Držeći ga poput kontrolera kakve konzole, trzao je palcima po njemu kao da gumbima upravlja nekim likom u igrici.

“Mirakul” uživo trajao je desetak minuta, publika je Oremu jedva pustila s pozornice, no mnogima je iznad glave ostao upitnik kakav je to, kvragu, instrument. Možda nikada nisu ni saznali da se zove kalimba.

Vjerojatno se nešto slično pitao i Igor Križanić čija je ljubav prema ovom instrumentu započela s jednim dokumentarcem u kojem je prvi puta vidio kalimbu. Posebno će naglasiti ovo ‘vidio’ jer, kako kaže, “čuo ju je puno puta prije, ali nije znao što to čuje.“A mjesta za čuti ima je dosta: u svojim su je pjesmama koristili Genesis, Earth, Wind & Fire, Bjork, King Crimson, John Mayer i drugi.

“Nekima je taj instrument možda poznatiji kao ‘thumb piano’ a gotovo svaka regija u Africi ima svoj naziv za kalimbu (mbira, likembe, zanzu, sansu…). Te razlike u nazivima najčešće su zbog drugačijeg štima i rasporeda lamelica koje se trzaju prstima. Ali ono što je svima njima zajedničko je da pripadaju perkusionističkoj obitelji, točnije u lamelofone” kaže Križanić koji je svoju prvu kalimbu napravio od kokosa ‘kupljenog na Hreliću za 3 kune’. Kokos je s vremenom pukao zbog pritisaka vijaka, no svaka iduća kalimba koju je napravio bivala je sve bolja i bolja.

Danas kalimbe pravi od dva komada drveta (najčešće javora) i svaka ima unikatan finiš, odnosno vizualni identitet koji je razlikuje od ostalih. Za izradu jedne potrebno mu je oko tjedan dana, ponekad i više.

“Uskoro počinjem s izradom novih kalimbi koje će biti izrađene od rebrastog javora, čemu se jako veselim. Također bih htio izrađivati kalimbe od ‘zebrana’, prekrasnog afričkog drveta koji je raritet i vrlo skup, pa sumnjam da će se to uskoro dogoditi, ali ako se pokaže određen interes – možda se i to ostvari. Važno je naglasiti da u svoje kalimbe ugrađujem piezo pickupove, koji omogućuju da kalimbu ‘uštekate’ u gitarsko ili bilo koje pojačalo. Tu se otvaraju razne nove mogućnosti, tipa oblikovanja zvuka pomoću efekata tipa reverba i delaya koji mogu dodatno povećati zadovoljstvo sviranja ovog pomalo zaboravljenog instrumenta” priča Križanić i dodaje jednu manje poznatu činjenicu:

“Interesantno je što se kalimbe koriste kao pomoć pri liječenju ili ublažavanju psihičkih tegoba. Naime, mogu se uštimati tako da su svi tonovi ‘pravi’ ili, jednostavnije rečeno, što god da svirate dobro će zvučati. Tako da ljudi koji imaju problema sa stresom, ljutnjom i slično, često pronađu kalimbu kao sredstvo za opuštanje i ublažavanje simptoma bolesti.”

Više informacija o njegovom radu možete potražiti na njegovom Facebook profilu.