Red Bull Music Academy danas slavi 15 godina postojanja. Jučer, u Los Angelesu, New Yorku i još nekim gradovima, pa i u Zagrebu, imali smo priliku pogledati posebnu projekciju odličnog glazbenog dokumentarca “What Difference Does It Make?” (sjećate se pjesme The Smithsa?). Filma o radu Akademije ali i o tome ‘kako nastaje glazba’.
Red Bull Music Academy funkcionira po principu da se u nekom gradu (ove u Tokyu, lani u New Yorku), okupi 60 polaznika koji su prošli ‘kvalifikacije’. U tih 15 dana (dva turnusa s dvije grupe po 30 učenika) imaju na raspolaganju tonske studije, logistiku, stručno vodstvo i seminare. Tečaj i workshop je besplatan, samo treba imati talenta i prijaviti se s nekom zanimljivom glazbom, neovisno o žanru (ima svega, od hip-hopa i electronice do popa i rocka).
Prosto za ne vjerovati koliko su veliki ljudi jednostavni jel’ da? Upravo ta izravnost gurua i ozbiljna logistika Red Bullove radionice razlogom je da polaznici – iako su i sami talentirani, ali možda nesvjesni nekih stvari – mogu čuti i naučiti neke važne stvari iz prve ruke i usta ozbiljnih autoriteta. Koji to ne žele biti, pa svoja iskustva izlažu na jednostavan, izravan i jasan način, kako i dolikuje dobrim pedagozima.
Glazba kao igračka
Brian Eno pita se “What difference does it make?” i sam sebi kaže da “50 godina pokušava odgovoriti na to pitanje“. Ako on to veli trebalo bi mu vjerovati? Za ovako budžetiranu akciju upravo je nevjerojatno koliko je film (u suštini korporacijski) napravljen jednostavno (ali vrlo sadržajan i odlično montiran, režija Ralf Schmerberg) i koliko glavne zvijezde uporno pričaju o glazbi kao igrački kojoj hladni profesionalizam često smeta i ubija ju.
Kreativnost i krotenizam
Kao da su u nekom alternativnom filmu, ili alternativnom klubu, svi oni redom inzistiraju da samo posebnost, tvrdoglavost, upornost i borba (a ne uvijek usuglašenost, bilo s okolinom, bilo bendom), može najviše pomoći. Imaju i podloge za to, njihov minuli rad i zasluge dovoljno govore, a polaznici Akademije slušaju i sigurni su da ih neće neki kruti i konzervativni profa gurnuti na tamnu stranu gdje će pomisliti ‘we don’t need no education…’.
Sasvim suprotno, ovdje je učenje zabava, a sve uključene zvijezde skromno govore da bi svoj posao radile i da nisu slavne, jer drugo niti ne znaju, niti bi htjele.
Zgodno je to usporediti sa situacijom kod nas, ne samo glazbenom. Dok se tamo stimulira kreativnost i različitost, kod nas se, čast izuzetcima, stimulira krotenizam i lopovluk na većini područja.
Film koji demistificira
Naravno, naglasak je na učenju, po naški edukaciji, pa podnaslov filma i jest “Kako nastaje glazba?“. To nas sve zanima, nešto o tome i znamo, ali je lijepo vidjeti film koji demistificira mnoge stvari. I u doba internetske povezanosti, dostupnosti, svih idejnih bogatstava koja su svima na raspolaganju, žanrovskih sloboda, iz usta provjerenih divova pokušava reći kako to sve upotrijebiti?
Iako pratim glazbu moja priča s Red Bullom ima drugačiji kontekst, došla je iz drugog smjera. Tek sam kasnije čuo za priču o Akademiji, filmu i ostalom.
Šaban Bajramović, Jagger i Red Bull
Red Bull je netipična tvrtka. Ako ste na koncertima slušali gypsy-techno Šabana Bajramovića, hipnotičku “Red Bull”, jasno vam je dokle to može ići. Ako volite piti Red Bull i to vam je jasno. A ako volite Formulu 1, onda znadete da se radi o jednoj od najmlađih i najuspješnijih momčadi. Ako još, kao ja, navijate za Sebastiana Vettela – po naški Fetela – jasno vam je da je pljunuti Mick Jagger iz sezone 1964-65. A jasno je i da to ne može biti slučajno.
Treća pozornica Terranea
Šalu na stranu, to je jedna skoro rokerska firma, a kad sam preklani bio u Monzi na Formuli 1, nakon utrke po paklenoj vrućini vidio sam da i ljuti protivnici, navijači Ferrarija – usred Milana, središta Ferrarijeve moći – pokajnički i zdušno loču Red Bull oko trkališta. I Alonso priznaje da pije Red Bull.
Ako to nije dosta onda valja reći da je Rad Bull od lani sponzor treće, elektronske pozornice Terraneo festivala gdje će i ove godine dovesti mnoge izvođače.
Glazba kao najviši oblik matematike
Znameniti Van Dyke Parks (suradnik Briana Wilsona, The Byrdsa, Tima Buckleya, Little Feat, Rufusa Wainwrighta, Randya Newmana, Rya Coodera, Joanne Newsom i mnogih drugih), u jednom trenutku filma veli da je “Glazba najviši oblik matematike“. Vjerojatno misli na onu matematiku u kojoj 1 i 1 daju 3, što je često u umjetnosti. Svima nam treba takva matematika, a u filmu su uspjeli priči temi upravo se te strane.
Nakon odličnog dokumentarca o The National radi se o možda najpotrebnijem glazbenom filmu koji kod nas treba pogledati. Čisto da zajebemo sve komplicirane priče o glazbenoj sceni i da djeca ne nauče krivo. Možete ga pogledati na Red Bullovoj web stranici danas od 17 sati. Trebalo bi, jer razlika spram budalaština koje inače možete čuti o glazbi je – drastična.
