“Kad se diviš partiji jednog šahista, zapitaj se koliko je on partija morao izgubiti da bi dobio jednu ovakvu” riječi su starog šahovskog velemajstora Adolfa Albina.
John Lennon je jednom napomenuo: “Bili smo dvaput bolji od ostalih jer smo radili dvaput više od ostalih”. David Bowie je, nakon godina tavorenja i tezgarenja, shvatio da je bit u radu. Beznačajni počeci, godine tavorenja u prosječnosti, plasmani na natjecanjima talenata koje je najbolje zaboraviti ili osokole čovjeka da ostavi zadnju kap znoja na poslu ili ga potaknu da ga promijeni.
Ako je James Brown bio ‘the hardest working man in show bussiness’, onda mu je David Bowie bio žestoka konkurencija. U sedamdesetim godinama 20. stoljeća Bowie je radio ‘u tri smjene’, te je podario publici čitavu nisku sjajnih albuma. Ovdje neće biti riječi o tome, iako je u sedamdesetima snimio više remek-djela nego bilo koja muzička legenda. Neće biti riječi niti o njegovim koncertima, iako se i oni pamte. Pogotovo će se opisa jednog od njih sjetiti oni koju su čitali kultnu “Mi djeca s kolodvora Zoo”.
Album “Transformer” je transformirao Reedovu karijeru i postao njeno opće mjesto. “Satelite of Love” je umjesto bezveznog rock brzanca kojeg je još snimio s Velvetima (i koji se s pravom ostao ‘u buksi’) postala neodoljiva klavirska balada koju su voljeli mnogi. U usporenom, gotovo akustičnom aranžmanu “Perfect Day” i također akustična, ali živahnija “Walk On the Wild Side” su postale pjesme na kojima je Reed zaradio za penziju (u koju, zapravo, nikad nije otišao), a Reed, Ronson i Bowie su širokoj publici predstavili čitav svijet drugačijih marginaliziranih i odbačenih ljudi koji unatoč svim stereotipima samo žele voljeti i biti voljeni.
Treća priča, u tri dijela: Četvorica ‘white trash’ otpadnika iz Detroita su, nakon dva snimljena albuma (“The Stooges” i “Funhouse”) zaglavila u drogu i ludilo. 1970. su zbog pretjerivanja sa svim i svačim izbacili basista Davea Alexandera (umro 1975.), a godinu dana poslije objavili su razlaz koji nikog nije zanimao. Pjevač grupe Iggy Pop se sprijateljio s Bowiem, i kao u kakvom rockerskom “Jerryu Maguireu”, osigurao je ugovor s diskografskom kućom i reformiranje sastava.
Uz mali milijun nevolja sastav The Stooges snimio je svoj treći album “Raw Power“, kojeg ne bi bilo da Bowie, tada kao velika zvijezda, nije rekao par lijepih riječi za Iggya Popa i The Stoogese. Iako je “Raw Power” bio zbirka nihilističkih, delikventskih himni izigranog polusvijeta modernog društva u kojem ne postoje pozitivne emocije, nego strah, prijezir i srdžba. Josh Homme, Morrissey, Henry Rollins pa i Cee-Lo Green te pokojni Kurt Cobain spadaju u krug poštovatelja albuma “Raw Power”, koji je jedan od prekursora punk-rocka.
Krhko zdravstveno i psihološko stanje nekih članova grupe je bilo dovoljno loše da su tek uspjeli snimiti dionice, dok je oko miksanja izbio višedesetljetni prijepor. Prvotni miks učinjen od strane Iggya zahtijevao je doradu, pa je kestene iz vatre vadio Bowie, no i njegov miks nije zadovoljio sve slušatelje. Godinama su cirkulirali alternativni miksevi, da bi 1997. bio izdan album s alternativnim miksevima. No, iako iz vremenske perspektive jako cijenjen, niti “Raw Power” nije uspio produljiti karijeru Iggya Popa i The Stoogesa. Pogađate, bend se opet raspao, Iggy Pop je opet završio na liječenju.
Novi početak za Popa i Bowie bio je 1976. godine. Povijest se ponavlja: Bowie je te godine bljesnuo s albumom “Station To Station”, a s Popom je radio na obnavljanju Iggyeve karijere. Tjeskobni, egzistencijalistički album “The Idiot” je inspiriran Dostojevskim i njegovim istoimenim romanom. Lajtmotiv “Idiota” su reske gitare neizbrušenih mutnih tonova I atmosfere: “China Girl” će postati jedan od najvećih hitova Bowieve karijere, ali ne u ovoj, emocionalno distanciranoj varijanti, nego u Bowievoj verziji s albuma “Let’s Dance”. Bowie je u to doba bio ne samo podrška Popu nego i koautor, najpoznatije na “China Girl” i pjesmi “Lust For Life”.
I ako možemo gledati album “The Idiot” kao povratak u formu (najstrože rečeno), drugi album suradnje u solo karijeri Popa i Bowiea “Lust For Life” je uspio cementirati Popa za ‘oltarom’ punk-rock scene: prikazuje umjetnika koji se, nakon godina robovanja vlastitim tegobama, kompleksima i impulsima, konačno otrgnuo s lanca i dobro proslavio svoju slobodu, sretan što je živ.
Iako je “Lust For Life” Iggyev album koji govori o Iggyu, teško da bi tako izgledao bez pružene ruke Davida Bowiea. “Lust For Life”, “Passenger“, “Success” su se, između ostalih nametnule kao novi kameni međaši Popove karijere. Paralelno sa stvaranjem ovih djela dvojac je još uspio biti koncertirati, Bowie je bio klavijaturist u Popovom pratećem bendu na kratkoj europskoj turneji.
Ah, da, i Bowie je u tom periodu snimio svoja tri izrazito utjecajna albuma “Low”, “Heroes” i “Lodger”. Iako je neprijeporno da je Bowie htio pomoći Popu, isto tako neprijeporno je da je rad s Popom bio prilika za Bowiea da se umjetnički protegne, da se poigra sa zvukom, a da eventualne greške ne budu toliko evidentne. “Die Übung macht die Meister” (Vježba čini majstora), vjerojatno su čuli u to doba u Zapadnom Berlinu.
Unatoč mnogim emocionalnim preprekama Iggy Pop je uspio (o)držati karijeru do današnjeg dana, snimivši zapažene albume, a Pop i Bowie su još jednom udružili snage na kolekciji “Blah Blah Blah”. Taj album, u produkciji Bowiea i Davida Richardsa nije bio toliko uspješan, no uspješno je održao plamen Popove karijere i dao Iggyu uspješan singl “Real Wild Child”.
Priču o Lulu i njenoj verziji “The Man Who Sold The World” (koju je Bowie producirao), o Johnu Lennonu i suradnji na “The Fame” 1975., malo prije Lennonovog umirovljenja, antologijskom spotu s Mickom Jaggerom “Dancing in the Street” ćemo ostaviti za drugi put. The Beatlesi su “She Loves You” napisali u slobodno vrijeme, a Bowie je sve ovo činio uglavnom dok se nije toliko bavio svojom impresivnom karijerom. I poput The Beatlesa, u svoje, uvjetno rečeno, slobodno vrijeme je kreirao finu količinu umjetničkog opusa koja odolijeva zubu vremena.
Ako uspijete, zanemarite njegove albume i koncerte, sve njegove dragulje koje je sročio i komponirao, gledajte samo ovo ovdje spomenuto ‘fušarenje’, i opet ćete reći da je imao veliku karijeru i da je bio neizostavan za popularnu muziku.
Toliko je bio velik David Bowie.