Kako je Blackmore zamijenio Deep Purple s Rainbow

Na današnji dan, 7. travnja 1975., Ritchie Blackmore odsvirao je u Parizu (tada) posljednji koncert s bendom Deep Purple i započeo glazbeno putovanje zvano Rainbow.

Bili su pri kraju još jednog iscrpljujućeg ‘album pa turneja’ ciklusa i kako su ih koncerti vodili kroz kontinentalnu Europu, postava MK III – Blackmore, frontmen David Coverdale, klavijaturist Jon Lord, basist Glenn Hughes i bubnjar Ian Paice – uz čisti fizički i psihički umor borila se zauzdati ego i smanjiti potrošnju kojekakvih narkotika.

Na turneju ih je poveo godinu dana ranije objavljen album “Stormbringer” koji je poremetio ravnotežu među članovima benda. Novopridošlice Hughes i Coverdale naginjali su soulu i funku više nego što bi to starješina Blackmore mogao ‘progutati’. Razlike u ukusima bile su samo katalizator jer nakon deset godina i devet albuma Blackmore je bio već pomalo zasićen i trebao mu je, kako će sam reći, ‘svjež zrak’.Par slobodnih dana između američke i europske turneje proveo je u studiju u Los Angelesu sviruckajući s Ronniem Jamesom Diom i njegovim bendom Elf. Prvotna ideja bila je snimiti pjesmu “Black Sheep of the Family” koju mu je matični bend odbio tijekom rada na “Stormbringeru”, no kada je Blackmore otkrio s kakvom lakoćom surađuje s Diom i njegovom ekipom, na pamet mu je pala posve druga ideja.I prije nego što će nastaviti turneju, Blackmore je već regrutirao Dia i članove njegovog benda – bubnjara Garya Driscolla, basista Craiga Grubera i klavijaturista Mickeya Lee Soulea – rezerviravši studio u Hamburgu gdje bi trebali snimiti prvijenac za Rainbow. Istovremeno, nitko od članova Deep Purplea nije naslućivao koliko je njihov osnivač i gitarist ozbiljan u naumu.

A kada su se 7. travnja 1975. svjetla u pariškoj dvorani Palais des Sports ugasila i publika razišla, završeno je jedno veliko poglavlje u povijesti Deep Purplea: Ritchie Blackmore više nije bio za kormilom benda.

Tommy Bolin zauzeo je njegovo mjesto, a Blackmore je sve do 1984. nastavio graditi karijeru s Rainbow. Uslijedilo je ponovno okupljanje postave MK II, pod Blackmoreovim uvjetima je snimljen album “Perfect Stranger”, ali netrpeljivost između njega i pjevača Iana Gillana kulminirala je 9. studenog 1993. u Birminghamu.

Blackmore nije izašao na pozornicu skupa s ostatkom benda natjeravši ih da pjesmu “Highway Star” započnu bez njega. Pojavio se negdje usred pjesme, odsvirao nezainteresirani solo i bocom gađao kamermana koji mu je došao preblizu što je svima bio znak da je došlo vrijeme za još jedan rastanak.