Katherine Elizabeth King, umjetničkog imena Kaki King, kraljica je među kraljevima gitare.
Prije gotovo deset godina časopis Rolling Stone objavio je popis 100 najboljih gitarista po izboru urednika Davida Frickea, a uoči Božića 2011. popis su revidirali uključivši i same gitariste u njegovo stvaranje. Između toga, točnije 2007. godine, objavili su popis ‘novih bogova gitare’, gitarista koji obilježavaju jednu generaciju, a među njima našla se i Kaki King, prva dama na listi gitarista.
Njezin stil uistinu je teško opisati riječima, reći ćemo da gitaru svira drugačije od većine gitarista koje ste vidjeli ili čuli. Njezini prsti i ruke plešu po cijelom instrumentu: fingerpicking, tapping, slap tehnika, lupkanje po tijelu i vratu istovremeno zaokružuje niz ritmičkih i perkusivnih slojeva koji se slažu ili nižu jedan za drugim.
Kao svoje uzore često navodi Prestona Reeda i Michaela Hedgesa ali i čitav niz manje-više poznatih izvođača čije je ‘trikove’ vješto ugradila u svoj jedinstveni stil za koji će mnogi reći da trebate imati dva mozga kako biste ga svirali.
Časopis Rolling Stone stavio Vas je na svoj popis ‘novih bogova gitare’ opisavši Vaš stil kao “Van Halen meets Bootsy” (Bootsy Collins je funk basist najpoznatiji po suradnji sa Jamesom Brownom, op.a.). Kako to zvuči kada se udruže Van Halen i Bootsy i kakav je osjećaj biti prva dama na listi gitarista?
“Van Halen meets Bootsy” zvuči kao potpuna glazbena katastrofa, taj album ne bih htjela poslušati. To što su me naveli kao jednu od novih ‘bogova gitare’ bi mi valjda trebalo laskati, ali ne zamaram se time da trebam biti najbolja, želim samo biti ono što jesam.
Vaša tehnika i stil doista su jedinstveni. Velik je broj fingerstyle gitarista koji dolaze iz jazza, rocka, bluesa, funka i drugih žanrova, no možemo reći da ste Vi ovu tehniku sviranja podignuli stupanj više. Kombinirate puno elemenata iz jazza, countrya, rocka, eksperimentalne i urbane glazbe… Kako ste došli do toga?
Pripadam generaciji koja je svirala tzv. agnostičku ili anti-žanrovsku glazbu dok još nismo ni imali pravi naziv za nju. Nije bilo moguće voljeti jedan žanr, a ignorirati drugi. Mene je sve zanimalo, sve mi se sviđalo i u svoje sam pjesme ugradila od svega pomalo.
Kako su izgledali počeci sviranja gitare? Koliko mi je poznato, gitara nije bila prva ljubav…
Počela sam svirati sa četiri godine, ali, istina, prva ljubav bili su bubnjevi. Sve što sam htjela sa 14 godina bilo je biti bubnjarica u najpopularnijem britpop bendu u Londonu i imati cool cipele i pripijene hlače. Umjesto toga, završila sam vježbajući gitaru u sobi u Atlanti.
Ovation je glavna gitara? Koje još instrumente svirate, čak ste i dizajnirali neke, jedan od njih zove se koto-gitara (koto je tradicionalni japanski žičani instrument, op.a.)?
Ovation je moja gitara, postoji i model s potpisom. Dobro me služi na pozornici i u studiju, a i volim tu gitaru. Imam prilično zanimljivu kolekciju instrumenata: malu dvanaesterožičanu, klasičnu gitaru sa sedam žica, a tu je i koto: gitara kojoj sam na 16. pragu stavila komad drveta.
Koji Vam je omiljeni ‘štim’ gitare? Koliko ih uopće bude na pozornici tijekom nastupa?
Gitare ‘štimam’ ovisno o raspoloženju. Ovih je dana aktualan D-mol štim. Na pozornici zna biti i do sedam ili osam gitara, ali trenutno putujem samo s njih tri.
U jednom trenutku odlučili ste zapjevati na albumima. Jeste li pomislili da biste mogli izgubiti publiku koja je navikla isključivo na Vaše instrumentalne uratke?
Zapravo sam prestala pjevati kako bih snimila prva dva albuma. Željela sam da oni budu samo sa solo gitarom. Prije toga sam non-stop pjevala u bendovima. A odgovor na drugo pitanje je kratak – ne stvaram glazbu da bih udovoljavala drugima.
Kako dolazite do naslova pjesama? Neki od njih su prilično neobični. Mene osobno podsjetili su na naslove jednog drugog vrhunskog gitarista, Lea Kottkea. Jeste li upoznati s njegovim radom?
Obožavam Kottkea. Jedan je od mojih najranijih uzora. Instrumentalne pjesme doista imaju neobične naslove; teško je pjesmi dati naslov koji bi joj bio posve prikladan, zato izaberem neki koji može značiti više stvari.
Što publika u Hrvatskoj može očekivati od koncerta Kaki King?
Čudnovatu i nekonvencionalnu svirku. Čini mi se kako ovih dana sviram bolje nego ikada prije.