Prije dvije godine probili su se iz Leedsa hvaljenim prvijencem “Employment“, za kojeg su dobili i tri Brit Awardsa, te postali miljenici Britanije. Ovih dana (28.2.) izlazi im novi album “Yours Truly, Angry Mob“, i tim povodom donosimo vam ekskluzivni razgovor s dvojcem iz Kaiser Chiefsa – pjevač Ricky Wilson i basist Simon Wix.
Što nam možete reći o novom albumu?
Ricky: Ime albuma je “Yours Truly, Angry Mob”, ali mi nismo neka bijesna masa, nego nam je jednostavno ime bilo kul. Kada nas ljudi pitaju o čemu je album? Album ne može biti o jednoj stvari. Svaka pjesma može imati jednu temu, ali sve skupa ipak ima više tema.
Simon: Mislimo da baš nije inovativno nazivati album po nekoj pjesmi (u ovom slučaju pjesma “The Angry Mob”), to nam znači manjak imaginacije (smijeh), zato smo ga malo promijenili i dodali imenu “Yours Truly”. Ponosni smo na našu ploču, i pošto smo stavili svoje face na naslovnicu, znači da smo spremni biti osuđeni, ako se nekom ne sviđa. Ricky: Kaiser Chiefs se ne skriva iza lošeg, ovo je najbolje što možemo učiniti, pa ako se nekome ne svidi, trudit ćemo se i dalje vježbati da postanemo što bolji.
Kako je nastajao novi materijal?
Simon: Album smo snimali smo 6 tjedana u Hook End studiju u Beckshiru.
Ricky: Zapravo, snimali smo ga 40 dana i 40 noći, tako zvuči mnogo zanimljivije (smijeh).
Simon: S pisanjem pjesama smo započeli početkom prošle godine, a završili smo u kasno ljeto kada smo se i zaputili snimiti ih u studio preporučen od naših izdavača. Studio se nalazio usred ničega, blizu je bio samo jedan pub kojeg smo rijetko posjećivali zbog previše posla. U snimanju su nam pomogle i brojne turneje na kojima smo testirali nove pjesme, pa ako smo osjetili da ih publika nije prihvatila, vratili bi se u studio i pomalo ih promijenili. Makar nam to i nije trebalo jer predobro pišemo pjesme (smijeh)…
Ricky: Od 20-tak pjesama koje smo imali, odabrali smo ovih 12 jer smo smatrali da su one najbolje. Za producenta smo ponovno uzeli Stephena Streeta, kojeg nismo imali priliku upoznati za vrijeme snimanja prvog albuma, ali sada, kada je sve gotovo, moći ćete uživati u našem novom uratku.
Prvi singl je pjesma “Ruby”…
Ricky: Tko je Ruby? Tko je ta cura? Ruby nije nitko, to je samo žensko ime.
Simon: Tko je Jude u onoj poznatoj pjesmi The Beatlesa? Tko je bilo tko? Nitko ne zna. Možda u svakom od vas ima ponešto od Ruby.
Ricky: To je naša prva ljubavna pjesma, koja zapravo to i nije. Pjesma govori o trenutku upoznavanja dvije osobe, kada se malo luckasto ponašaš i vrlo si uzbuđen. Za mene je najuzbudljivije kada mi netko prvi put spomene ime kad razgovaramo… Sjećam se kad sam bio mlađi i djevojke Erice Lawsett kada me priupitala “Ricky, jel mi možeš dodati šećer?”. To je za mene bilo najveće seksualno iskustvo.
Simon: Tako je slično i s Ruby…
Ricky: Pjesma je nastala među zadnjima. Nick je ušao u sobu i pjevao “Ruby, Ruby, Ruby”, a mi smo ostali zaprepašteni i rekli smo “Ovo je odlično!”. Zatim smo poradili na njoj.
Simon: Najteže je bilo napraviti stihove jer je refren ponavljanje ženskog imena. Pjesma je čista inspiracija Nickyjeve glave. Za prošli album, zadnja pjesma koju smo napisali bila je “I Predict A Riot”, i bila je pun pogodak. Tako je i “Ruby” nastala pred kraj snimanja, na istom klaviru, pa ćemo vidjeti da li će polučiti isti ishod.
Sljedeća na albumu je ‘naslovna’…
Simon: Kada smo vježbali uvodni dio, zaključili smo da pjesma zaslužuje izvrstan pripjev jer je sama po sebi jako dobra. Radili smo neku drugu pjesmu, i svidio nam se pripjev pa smo ih spojili te dobili ono što smo htjeli.
Ricky: Ne znam kako je drugdje, vjerojatno je slično kao i kod nas jer smo svi ljudi, ali danas u Britaniji je atmosfera kao da se sprema nekakav linč, jer mediji ulove neku priču i onda ju prenapušu, pa svi ‘polude’. U principu, o tome i govori ova pjesma, da neke stvari mogu zamarati više nego što bi trebale. Nismo mi neki politički bend, da bi radili bijesne pjesme, da bi mijenjali svijet, ali smo tu kao promatrači, pa zašto ne bismo pisali o tome.
Simon: “The Angry Mob” je prijelomna pjesma na albumu.
“Heat Dies Down”…
Simon: To je jedna od prvih pjesama koju smo napravili, već 4. siječnja prošle godine bila je gotova, zajedno s još dvije stvari. Bili smo vrlo zadovoljni što smo u par dana napravili toliko materijala. Dobra je pjesma o prekidu, jaka je …
Šta vas je inspiriralo za pjesmu “Highroyds”?
Simon: Inspiracija za pjesmu su bile dvije stvari, bivša bolnica za mentalno oboljele pored naše škole, te ponovno susretanje s prijateljima iz škole nakon dugo vremena.
Ricky: Pjesma je zapravo metafora o odrastanju, kada djeca postaju odrasli pa se moraju zaposliti, kupuju brze aute, žene se, dobiju djecu, podižu hipoteke… Dosta smo se udaljili od svih i pomalo žalimo što nismo ‘normalni’, ali opet nam je drago što smo poznati i vrlo rado se sjetimo školskih dana. Posebno nam je drago kada nas se sjeti neki prijatelj iz škole pa nam pošalje e:mail. Tako da pjesma zapravo nije o ludnici, mi ipak nismo My Chemical Romance.
Sljedeća bi prema naslovu trebala biti ljubavna?
Ricky: “Love Is Not A Competition (But I’m Winning)” je jedan od favorita albuma. Priča o pjesmi je započela u Glasgowu.
Simon: Razgovarali smo o nečemu, a onda je Ricky, koji tad nije imao djevojku, rekao “Love Is Not A Competition”, a ja sam dodao “But Ricky Is Winning”. Malo smo promjenili naslov i tako je ostalo.
Ricky: Ti si napravio te prve riječi ja sam uradio sve ostalo… (smijeh)
Simon: Vježbali smo je na milijune načina, dok nismo bili maksimalno zadovoljni, ponekad nas je previše podsjećala na Coldplay, a pomogao nam je i Stephen Street koji je dodao mnoštvo akustike.
Ricky: Pjesma govori o natjecanju u ljubavi, odnosno kako ne iznevjeriti svoju voljenu.
“Thank You Very Much” je nekome posebnom namijenjena?
Ricky: Namijenjena publici, koja dolazi na koncerte pa nakon nastupa možeš popričati s njima. Žao mi je što ne možemo sa svima popričati i više vremena provoditi s fanovima, ali su nam dragi i ti rijetki trenuci kada uspijemo popiti koju pivu s njima. Kad sam bio manji, na koncertu Supergrassa u Leedsu, jedan me čuvar pokušao spustiti s prijateljevih leđa, a tada me Gaz (pjevač Supergrassa) pogledao ravno u oči i usred rifa rekao čuvaru ‘ostavi ovog dečkića’. Bio je to poseban moment za mene. Sada, ako se sudarim pogledom s nekim fanom, zapitam se da li njemu to toliko znači kao što je meni to značilo s Gazom.
Simon: Stephen Street je i u ovoj pjesmi mnogo toga učinio pa je završila na albumu makar prvotno nije trebala. Sada nam je jedna od najdražih.
“I Can Do It Without You”…
Ricky: Još jedna pjesma s negativnim naslovom, ali na kraju je ipak pozitivna. Ide “I can do it, I can do it, I can do it without you, but it would’t be very good“. To se može povezati s bilo čime, ljubavnim vezama, ili čak s odnosima u bendu.
Simon: Hvala Rick… Posebnost pjesme je glazbena podloga koja pomalo podsjeća na Queen, i jako je dobra.
Ricky: Dugo vremena nismo mogli napraviti tekst za pjesmu.
Simon: Ona je također jedna od prvih pjesama napisanih za ovaj album, ali smo ju s vremenom dosta mijenjali…
“My Kind Of Guy”…
Simon: Favorit! Ima vrlo zarazan rif – ‘ta:nan, ta:na:na‘ – koji nam je ostao još od rada na prvom albumu.
Ricky: Ako imate dobar rif, ne znači da će pjesma biti dobra.
Simon: Makar može izgledati lagano kao vožnja biciklom…
Ricky: Zato ga nismo tada upotrijebili jer ga jednostavno nismo znali dobro iskoristiti. Potrebna je dobra pjesma da bi poduprla rif, pa smo sada sve skupa stavili na jedno mjesto. Pomalo podsjeća na naš omiljeni bend…
Simon: …The Cribs…
Ricky: Ima psihodelični outro…
Simon: A i prvi naš ‘fade out’. Hm, da, zapravo naš drugi ‘fade out’, jer ga ima i “Love Is Not A Competition (But I’m Winning)”. Sada si možete zamisliti što će dalje biti…
“Everything Is Average Nowadays”…
Ricky: Ljudi pitaju o čemu je pjesma, a mi im ukažemo na naslov. On točno opisuje samu pjesmu. I to je to! Ali ćemo reći još nešto o njoj za ovaj intervju…
Simon: U današnje vrijeme, kad netko kaže da je nešto briljantno, vara se.
Ricky: Vjerojatno je tek nešto malo iznad prosjeka. Nick odlično pogodi zaraznost u pjesmi, i za to mu se mora čestitati. Pomalo podsjeća na melodiju iz “Alo, Alo” koja je jedna od najboljih serija.
“Learnt My Lesson Well”…
Ricky: Još jedna ‘starija’ pjesma, govori da ništa nije tako loše kao što izgleda na prvi pogled. Nismo htjeli zvučiti da pričamo kako je bilo na turneji na svom drugom izdanju…
Simon: Pametne su riječi. Svako uči na drugačijim pogreškama…
Ricky: Ma to je bila greška… Pjesma je nastala jer mi se svidio jedan stih, a automatski mi je sinuo još jedan koji se rimovao s prvim.
Simon: Tako u principu dolazimo do tekstova koje mnogi hvale da su vrlo zabavni. Svi se natječemo pa ispadne odlično.
Ricky: Tako su me za “Ruby” zafrkavali “Ma možeš ti to bolje“.
“Try Your Best”…
Ricky: Dobra je za Kaiser Chiefs, prilično je epohalna makar je vrlo kratka, oko tri minute. Sve ima u njoj, a govori kako čovjek treba dati sve od sebe. Izričito smo zahtijevali da na albumu nemamo nikakvih gostiju ili pretjeranih producentskih dodataka, željeli smo da sve zvuči onako kako mi možemo odsvirati. Na ovoj pjesmi bi pomogao orkestar, još bi ju više diglo, ali nismo tako htjeli jer smo znali da ju možemo sami oplemeniti svojom svirkom.
Simon: Dali smo sve od sebe… (smijeh)
I stiglo smo do posljednje pjesme…
Ricky: Posljednja je “Retirement”, što ne znači da ćemo brzo otići u mirovinu, makar je tako izgledalo tijekom 2005-te i 2006-te, jer nam je svega bilo previše. Ponekad stvarno pukneš i dosta ti je svega. Pjesma slijedi naslov našeg prošlog albuma “Employment”.
Simon: Pjesma je počela kao nešto šaljivo, ali Nickovo bubnjanje ju je uveliko podiglo, pa smo znali da imamo pjesmu za kraj izdanja.
Za kraj, kakav ste napredak napravili na novom albumu?
Ricky: Nakon prvog albuma, uslijedile su mnoge turneje (U2, Foo Fighters…) i festivali pa smo prošli svijet nekoliko puta. Zato smo na ovom albumu željeli zvučati veće i impresivnije. Sada smo odrasli, sviramo žešće i glasnije, pa live verzije pjesama s prvog albuma zvuče mnogo bučnije nego kako smo ih svirali prije. Sada zvučimo kao da nas je 20 u sobi.
Simon: Mnogo glazbe smo slušali tijekom turneja, posebno AC/DC, pa onda i Led Zeppelin, Queen… Ali i dalje volimo The Beatles i The Clash. Sva ta glazba je mnogo utjecala na naš zvuk danas.
