Krešimir Mišak, pjevač je, gitarist i jedan od tekstopisaca zagrebačkog benda Hakuna Matata. Izuzev po svojoj dugoj muzičkoj karijeri poznat je i po emisiji “Na rubu znanosti” koju možemo pratiti na HRT-u u večernjim terminima. Ovaj intervju obavljen je netom nakon posljednjeg koncerta u Purgeraju.
Koncert je bio održan u svrhu premijernog prikazivanja video spota za pjesmu “Plastična suza” koja je napravljena u duetu sa Zoranom Predinom. Osim Krešimira svojim odgovorima a i cigaretama pripomogli su Davor Masle – Slema te Danko Stefanović – Špic.
Hvala ti što si pristao na ovaj intervju. Prije svega, kako si? Kako si se osjećao uoči i za vrijeme koncerta?
Pa osjećam se isto kao i kod prethodnih petsto koncerata. Sjedim, čekam, slažem popis kao intelektualno najzahtjevniji dio cijele operacije. 
Gledao sam te sinoć, gledao sam te danas, pa evo gledao sam te ponovno danas, ali ovaj puta uživo. Vidim da radiš na nekim novim projektima na HRT-u?
U biti ne radim, nisu to neki novi projekti. To je emisija “Umnjak” gdje samo čitam najave između priloga. Nije baš neki posao, uopće ne znam kak to izgleda.
Što nikad ne gledaš svoje emisije?
Ne, ne gledam ih kad u svojima znam svaku riječ jer ih radim i sve to znam.
Da se vratimo mi muzici – Zašto se na Index.hr ne nalazi čitavi album “Antigravitacija” za downloadanje?
Prvobitno, meni se nije dalo čekati. Snimili smo ploču pa da je skinemo s ‘grbače’ i da idemo raditi nove stvari, stavili smo je na Index. Imali smo materijala, pa smo puštali po dvije stvari, e onda smo našli pravog izdavača i sad ploča treba izaći za dva-tri tjedna.
Znači opipljivi materijal?
Da… i sad ti je tamo (Index) stajalo par pjesama i tako prošlo vrijeme, a za ostatak koji fali je onaj najgluplji mogući razlog u životu, a to je da samo se zasitili i… zaboravili, hahah, kužiš?
Nitko od nas se zapravo s time nije htio baviti, jel bi puštali, ne bi. Oni nisu pitali, mi se nismo sjetili. Tako da je ostalo na te tri-četiri pjesme.
Četiri pjesme plus video spot za pjesmu “Obični smrtnici”, ako se ne varam. Gdje je uopće sniman taj spot? Gdje je obavljen taj malonogometni ‘haklić’?
Pa na jedno tri-četiri lokacije, po Trešnjevci uglavnom, livada kraj nasipa, ne? A to smo ti snimili prije nekih pet godina. Prvi autor tog spota ga nakon dvije godine uopće nije završio, a ono i sad je došla ta ploča, pa smo ga dotjerali do kraja. Nije baš neka ljepotica od spota.
Danas je, ispravi me ako griješim, ovdje trebala biti premijera drugog spota po redu, spota za pjesmu “Plastična suza”?
Pa da i ne. U biti prava promocija će biti u Sax!-u za nekih mjesec dana. Ovo tu je zapravo bila tek tako svirka, sjećam se da mi je Slema rekao, daj napiši da promoviramo neke pjesme s ploče jer ima nekih pjesama s ploče koje smo izvodili.
Moram priznati, medijski si dobro eksponiran, čemu su uvelike doprinijele tvoje emisije. Zanima me da li je veća ljubav prema Fenderu i muzici ili prema SF-u i znanosti, tj. od čega živiš?
Ha, veća ljubav. Ne mogu reći da prema tome osjećam neku posebnu ljubav, to je više neka inercija koja me nosi, a što se tiče muzike isto tako, sviram već toliko dugo da se uopće ni ne sjećam kad sam počeo i sad ne mogu reći da me tu prožima neka ljubav. Ti osjećaš neku ljubav dok snimaš ovaj intervju? Haha…
Čuj ne baš, više osjećam neku obavezu i želju…
Eto vidiš tako i ja… U glavnom se sve ljubavi svode na obvezu pa još ako ti netko nešto i plati dobro si prošo!
Krešo, da li je istina da najviše voliš kad te netko ponudi s cigaretom?
Je! To je živa istina! Znaš kaj, ostario sam. Počeo sam kupovati pljuge. Skužio sam to kad me uhvatila paranoja u tramvaju zbog kontrole, prije me baš brigalo i kad sam shvatio da mi je neugodno žicat pljuge! Činjenica je da sam u zadnje vrijeme počeo rokati ove tanke, znaš one slim. Ja sam ti se u Route 66 jednom zavalio s 3 pive i zdimio kutiju 160, drugi dan sam rigo, otrovao se s pljugama i od tada sam prešao na ove tanke. Nisu lagane, ali su tanke, baš fino.
A inače, činjenica je da kao ‘ne pušim’, ali jebi ga kad dođem u birtiju onda pušim, ne? Tak da ono, zavališ se s ljudima i onda zapravo, tad pušim, ali kad recimo ne idem van onda ni ne pušim. Zapravo nisam ovisnik o pljugama više bi rekao ovisnik o situacijama. Znaš kak ide uz pivo i društvo. Jednog dana će mi na grobu pisati ‘Volio je pušiti’ hahaha.
Vidim alkohol konzumiraš?
Ja obožavam alkohol!
Da te pitam onda jedno vezano pitanje za ovu temu. Pivo – Karlovačko ili Ožujsko?
Haha. Adame evo ti pa biraj, ha! Iskreno, meni su obadvije odvratne, ali znaš kaj Ožujsko pivo ima jednu osobinu koju niti jedna druga piva nema. Obično kad piješ pivu ponekad te zna boljeti glava drugi dan, e a od Ožujskog me zna boljeti još dok je pijem, jebote. Ožujsko mi je najveće smeće. Ne, zaista, Ožujsko je katastrofa. Znaš ono kako razni pivski teoretičari znaju tumačiti, te ima sumpora te kvasci, a ja ti se u kemiju fakat ne kužim, a u biokemiju još manje. Osim toga popiš dve-tri pive i više ne možeš, stvarno se loše osjećam. Dok kad popiš neke druge pive, pive koje valjaju, fakat se osjećaš cool!
Hahaha… da te prekinem, ovo je odličan intervju, oduvijek mi je i išlo na živce kad te ispituju: “U pogledu vaše ploče, šta ovo, zašto ste ono, kada, kako”… Ako smo još kod pive meni je najbolje ono pšenično.
A tamne, crne?
Tamne, crne su dobre kad je jedna jer kad dođu dvije–tri za redom, prehard! Preteško, preguste, prejake zapravo. Evo i sad baš pijem Tomislav. Jel ovo sve ide u intervju, jer ovo su mi najzanimljiviji dijelovi. Daj mi reci još jednom ime?
Nikica…
E Nikica ovo će možda zvučati glupo, ali sviđaš mi se hahaha!
Haha, Hvala opet, koliko god glupo da zvuči… Možeš mi reći koje grupe još imaš iza sebe, osim Hakune jel?
Pa svirao sam u Fantomima, pa u Fantomima 2 koji su bili greškom takvog imena jer su bili potpuno drugačiji. Ogromna je razlika, pazi dok su Fantomi bili ljigava verzija rockabillyja koja je ušla još više u tu ljigavoču. Fantomi 2 su bili sasvim druga stvar, tada je autor svih pjesama bio Tristan Karas koji je kasnije i dobio Porina za “Fred Astaire”. Potpuno novi ljudi, potpuno nove pjesme i Karas koji je genijalac. Znaš, ja u životu znam samo 3 genijalca, a jedan od njih je Tićo. Stvarno genij. To je čovjek uz kojeg ti radiš, kad se družiš s njim postaješ bolji, učiš i prije njega i poslije nisi isti. Ne da te on uči pisati pjesme, nego te nauči da budeš ti, to je možda malo čudno.
Ta ploča s Fantomima 2 se zbog gluposti tako zvala. Nakon toga sam snimio ploču s Građanima i tak. Ima tu i nekih kompilacija, recimo “Rock za Hrvatsku”. Snimio sam šest albuma, evo ovo je sedmi. Recimo ploča “Lice” od Fantoma 2 je stvarno odlična ploča, a i od Virusa je dobra. Produkcijski je manjkava i to ti je u principu to. Makar i ova ploča “Antigravitacija” mi je dosta solidna, ne mogu baš reći da je riječ o bendu genija, mi smo ti svi ‘arbeiteri’ i tako iskustvo plus arbeit plus neke ideje i plus jedan veliki osjećaj zajedništva.
Jer pazi bend je jedna vrlo specifična institucija, tako sam za Modru Lastu napisao članak kako napraviti rock’n’roll bend. Pazi sad ovo, bend ti sačinjavaju ljudi koji ponekad nisu prijatelji, pa čak se niti ne druže, a opet se skupljaju, moraju se slagati, pa djelomično i voljeti iste stvari.
Pazi, svaki čovjek koji proba radit bend vrlo dobro zna koliko stvari se treba uskladiti, raznih karaktera. Imaš recimo psihologiju i analizu tima. Pa tu imaš pregršt likova koji svaki tim treba imati, ponekad su dva ili tri lika u jednom čovjeku. Mora biti idejni vođa, mora biti organizator unutra, pa mora biti đavolji svjedok, lik koji stalno sere – haha – ali zato ove druge malo ukroti, ne? Frajer na kome se svi iskale kad su loše volje, jel, znači frajer koji se ne bu naljutil i tak. Svega toga ima u jednom bendu.
Vidim da obožavaš Novi val i tu muziku, mislim proživio si ga…
Znaš kaj, ovako ću ti reć. To baš i nije potpuno točno. Dio tvoje rečenice je točan, ali to nije baš tako jednostavno. Naime, mi kad smo krenuli u srednju školu tamo, kaj ja znam, ’86. dosta su sporo stizale informacije, u školi razmjenjuješ kazete, ali u to vrijeme još nisi sposoban upijati oko sebe, nije se Novi val još ni isfurao kao takav, bio je prefriški. Ali prije par godina smo svirali neke pjesme, nismo imali gažu sa svojim stvarima pa smo svirali šezdesete, sedamdesete, znaš ono Lou Reed, The Rolling Stones, The Band, to je bilo tak zamorno, sviraš u četiri bloka, ma mislim užas.
I onda smo svirali u Route 66 i rekli nekaj se mora promijeniti. Ja često radim mentalne eksperimente, ne? Izvodim projekte u glavi koje ne ostvarim. Recimo imam u glavi jedan rockabilly bend i onda smišljam stvari koje bi taj bend svirao. U to vrijeme me nekako primio Novi val i snimio sam si kazetu s najboljim stvarima Novog vala i to nekim totalno nepoznatim, tamo nešto od Termita, što ti možda uopće nisi niti čuo, Pankrti, Buldožer i tak, i onda u ‘rupi’, u birtiji smo svirali i onda je netko spomenu taj drugi Novi val i onda sam ja rekao ‘Znaš kaj, ja ti znam sve o tome kaj treba’ kužiš, ali to me primilo nekak naknadno kad sam imao 25-26 godina.
Tad me to puknulo i rekao sam točno znam kaj treba svirati i dogodila se jedna vrlo čudna stvar. Kako imam malo ‘krljavi’ zvuk, taj zvuk je tako dobro legao na Novi val da ja te pjesme, novovalne, uopće zbog sounda ne doživljavam kao tuđe. Karikiram, recimo kad slušam ovu pjesmu od Idola, znaš onu, “Zašto su danas djevojke ljute” ja je ne pjevam na hrvatski zato što sam neki srbofob pa neću na srpskom, ma briga me za to. Ja sam u toj pjesmi čuo nešto poznato. On je rekao: “Nad Beogradom je duvao jugo” ’68., a ta je slika meni tako jaka bila, al mi je bila jaka jer je iznad Sopota puhao jugo ’72. Jednostavno sam napravio ono ‘create/copy’ – zaboli me, sviđa mi se, da je nisi ti napisao morao bi ja i doviđenja, kužiš.
I onda sam počeo svirati Novi val i onda se dogodila jedna vrlo zanimljiva stvar. Počeli su nas zvati na gaže. Gaže su bile jako zabavne, kao prvo su bile zabavne nama, drugo, nisam slagao repertoar po principu hitova nego po principu feelinga, kužiš ono, šta je to meni rock’n’roll dao. S druge strane, nešto mlađi dečki, dečki tvojih godina, mi dolaze i pričaju ‘joj koja super pjesma’ mada niti ne znaju da je to recimo “Mijenjam se” od Haustora. Počeli smo izvoditi te pjesme prema van, ali da pritom nisu izgubili onu svoju unutarnju kvalitetu, taj razlog postojanja i to je ustvari jedan rad.
Za mene je danas vrhunsko dostignuće napraviti vrhunsku pop stvar. To je fakat najveći domet. Tako da to u isto vrijeme spaja ono pravo, zanatsko vrhunsko umijeće, producentsko razmišljanje o pjesmi kao cjelini, kao jednoj jedinici, nije takt, nije ton, a s druge strane da ništa ne ubije od muzike. Imaš u vidu da će tu biti neka publika i da će oni to slušati i da se oni vesele i da se ti veseliš. Meni je recimo užitak ove nove pjesme svirati. Sviram nekak introvertirano. Sviram svega šest-sedam pjesama i zato smo napravili još 4 nove, ali cijelo vrijeme pokušavam ostat zabavan publici.
Koji ti je od trojca Štulić – Rundek – Stublić ostao najupečatljiviji?
Pazi, stvarno se teško odlučiti, ali ću ti ovako reći. Uvjerljivo najkompaktnija cjelina je Film, ali svega par pjesama, prva ploča recimo. Ali u totalnom opusu Štulić je ipak najkompletniji. S njegove dvije-tri ploče ne može se nitko mjeriti, kužiš Štulić ti ima tu jednu furku da te direktno baci u jedan film konkretnog vremena i prostora. Ko vremeplov, točno te baci u onu sivu kišnu ulicu.
Večeras niste svirali “NKV”. Zašto?
Čuj slagao sam danas set listu i naprosto ne mreš sve odsvirat’ – haha – ali ima još jedan gluplji razlog, dal te zanima?
Naravno? Uvijek.
Ajd kad je za Muzika.hr… gledaj. Ja ti imam jednu ‘šlapu’, kad tu ‘šlapu’ zgazim dobivam jedan jaki zvuk koji koristim za solo. “NKV” ima punkerski zvuk pa je prejako i preglasno pa onda moram svirati bez tog zvuka i onda mi ispadne nakak krljavo, u biti to je jedan glupi tehnički detalj, ali na žalost to je život, ha.
Otkuda uopće inspiracija za takav jedan tekst?
Ne znam to je Slema napisao, evo ti pitaj njega!
Slema: Znaš kaj. Ja ti uopće nemam veze sa Zagorjem i sa svim tim, ali obožavam Zagorje. Baš mi je gala ta ekipa i taj njihov pristup životu. Ne kažem je da bi i sam tako mogao ili da je to ok, ja u to ne ulazim meni je to gala, kužiš.
Krešo: Mogu ja nadopuniti, inače, koja god pjesma je na zagorskom to je Slema napisao tekst. Ima i druga stvar. Svaka pjesma koja ima socijalnu temu, pjesme kao što su “Sused Slavek”, nitko ga previše ne dira… gdje god vidiš takvu tužnu, socijalnu priču to ti je Slema. “Obični smrtnici” znaš onu? Kod njega je izražena ta nota siromaštva koja je uvijek tražena.
Najbolja knjiga?
Koja je tebi najbolja knjiga?
Nemam najbolju, ali imam ih više koje su mi dobre i drage.
Eto vidiš, kak me to onda možeš pitat? Ali ovako, u vrijeme rata sam čitao dosta ratnih romana, ali 90% svega ti je SF, zapravo.
Dobro, reci mi onda što misliš o Ericu Von Dänikenu?
Pa tak, činjenice grabi lopatom. Meni ti je to bezveze. On ti je samo popularizirao neke ideje koje je pokupio od raznih znanstvenika te ih tako prikupljene plasirao pod svojim imenom, nekak mi je sve to prejeftino. Pokupio je ideje nekih Rusa i Francuza i lopatom ih bacao na papir, ali otom potom. Neke činjenice mu uopće ne drže vodu.
Zašto za ime benda baš Hakuna Matata, ima li to neke veze s “Kraljem lavova”?
Nema, to je zapravo glupi razlog. Evo kad smo prije par godina bendu davali ime Građani, sva četvorica smo se obično svađali oko jednog imena i onda smo konsenzusom donijeli ime, a Slema se nikako nije slagao i onda je on jedan dan došao s Građani i svima je već bilo naporno i postali smo Građani. To je bilo tak glupo.
Nakon par godina sam shvatio da se bend potpuno promijenio. Pjevač se promijenio, odnosno ja sam silom prilika počeo pjevati jer nismo mogli naći pjevača, doveli smo saksafon, muzika se suštinski izmijenila. Promijenila je kurs. Onda sam ja mislio dobro, pa… a meni su ti uvijek bili gala oni nazivi, Red Hot Chili Peppers, iz stripova ili Dylan Dog, ne? Sad sam ti imao razne opcije ali javlja se problem da opet nismo mogli pronaći konsenzus.
Meni se ovo ime sviđalo, nisam ga ni povezivao s “Kraljem lavova”, to su tek poslije ljudi povezali. Bilo mi je guba Hakuna Matata jer me podsjećalo na šarenilo i strip. Čuo sam da to na Swahiliu znači ‘nema problema’, a da sam to znao ne bi bend nikad tako nazvao jer jedino što ima su problemi, haha.
Što misliš o hrvatskim bendovima koji pjevaju na engleskom?
Za mene je to ogromna mana, jer ak ne možeš napisati pjesmu na hrvatskom onda zajebi. Evo recimo ovo ljeto, došetam do birtije i tamo svira neki bend, ali razumiješ bend ima sve, pjevače, aranžmane, sekcije… bend ti se zove My Buddy Moose, si čuo?
Da pratim ih, Riječani, sviraju americanu…
Da, ali pazi, gledam ih i mislim si otkuda ovo. Dečki tako odlično sviraju, da onda kad sam ih ja u birtiji gledao, točno si mogu zamisliti da dođu u studio kak bi zvučali. Jednostavno odlično vladaju gitarama na onaj način kako treba, ono i harme puštaju, baš onako kako treba, imaju taj neki američki stil. Tako dobro sviraju i zvuče snažno kao cjelina, znaš nije ono da treba nasnimavati, da je netko lošiji ili da je netko slabija karika. Gledao sam ih i fasciniralo me da u Hrvatskoj do sada nisam vidio takav bend koji svira takvu muziku.
Pa se pitam, jebote, otkuda im takva inspiracija. Poznajem Ameriku, kao što si vidio, prije par tjedana napravili smo pjesmu “Američka mjuza”. Gledam imaš boogie voogie, jazz, rockabilly, blues, soul, country, hippye, punk… pa ja volim američku mjuzu i fuck off. Tekst je zapravo to, ali Amerika kao što znaš nije baš na cijeni ovih dana. Ali zaboli me, pa nije Amerika Bush, Amerika je Lynrd Skynrd i Dead Kennedys, a ne Bush.
Da se vratimo još na pitanje, meni je recimo užasna pljuga, stvarno, to mi je zaista besmisleno kad bend u Hrvatskoj pjeva na engleskom. Pazi, ja znam isprike za to, bolje zvuči na engleskom, ali vraga zvuči bolje. Znaš kad Balašević radi rime sve su dobre, a barata istim riječima, a tvoje nisu. S jedne strane niko te ne kuži, a s druge strane nisi zapravo prošao pravi test. Jer napravit tekst koji ima pravu priču, s druge strane da ima duhovitost, pa neku formu, kužiš? Tako da znam da su tekstovi na engleskom zapravo linija manjeg otpora.
Sad znam da dečki zrače sviralačkom energijom i uopće me nije briga što su im tekstovi na engleskom, uz taj nastup, stav i tu energiju koja izlazi iz njihovih instrumenata mogu pjevati i na kineskom. Evo ti za primjer Manu Chao, razlika je velika kad ti njih slušaš uživo i doma s CD-a, jer dok ih slušaš doma možeš lagano utonuti u monotoniju, ali uživo je ono vauuuu, mislim velika razlika je.
Ali ak si zaista frajer onda napravi tekst na hrvatskom, recimo ovo što TBF rade, e to je nekaj i tu se zapravo vidi kako je to teško i ako nije teško da li jesi ili nisi, imaš li kaj za reći jer ako imaš onda to možeš samo na hrvatskom. Gle, sto isprika sam čul i niti jedu nisam popušio, niti jedna nije prava nego samozavaravanje.
Špic: Dečki ja radim s mladim ljudim, nekaj sam obučavao i tak, pa sam ih baš pitao zašto ne probaju na hrvatskom. Bili smo sponzori nizu demo bendova. Onda ti je njima opravdanje, kužiš kao, znaš ono švedski bendovi, norveški bendovi i te nordijske zemlje. Oni rade na engleskom i uspijevaju ali razlika je u tome da ti frajeri kao prvo, imaju produkciju koju neki demo bend ovdje samo može sanjati, drugo, oni su blizu tom tržištu. Znači netko tko živi u, ne znam, Švedskoj i napravi dobar album na engleskom, ima realne šanse da uspije i na tom tržištu.
Krešo: Oni imaju dugu tradiciju, čak su i neki hrvatski bendovi snimali tamo, evo recimo “Heroj ulice” je sniman u Švedskoj.
Špic: Možeš uzet i neki bliži primjer, tipa austrijski bend, ako nije baš neki pop, ma i pop može, oni mogu snimiti na engleskom jer oni imaju tržište, ima blizinu, ima produkciju ma ima sve. Recimo Belgija, bio sam tamo 2 godine, njima je engleski neću reći baš službeni jezik, ali pazi oni u školi uče četiri jezika, flamanski i ovo ono i onda kad ti takav jedan govori engleski to je onda sasvim nešto drugo.
Krešo: Ja znam dečka koji ima dobre tekstove, ovaj dečko Domagoj kaj je svirao u grupi Corto, ne? Pa njemu samo cure tekstovi iz džepova, ono stalno piše tekstove pa mi ih čita i tak. Ma ima more primjera za potkrijepit u tezu.
Dečki hvala vam još jednom na utrošenom vremenu i jezgrovitim odgovorima, da nas ne tjeraju zbog fajrunta tko zna kada bi se ovaj razgovor završio.
