Jura i Pavle (Svadbas): “Muzika uvijek prvo mora proći naše kriterije”

3096

Svadbas je bend koji slušam već dosta dugo, nekih šest do sedam godina. Sjećam se da sam nabavio njihov album “Jug” kad je tek izašao, poslušao ga, i mogu samo reći da me obuzela neviđena radost. Zanimala me je pokoja informacija više o samom bendu, članovima, no bilo kakav pokušaj nije davao nikakvog uspjeha.

Od jednog prijatelja sam saznao malo više o njima, a neću vam ni pičati kako sam sretan bio kad sam na jednom prilikom vidio plakat za njihov nastup u zagrebačkom KSET-u. U međuvremenu sam odgledao par njihovih nastupa, a sad sam dobio i priliku od njihovog kreativnog dvojca Pavla Miholjevića (gitara) i Jure Ferine (klavijture) saznati još ponešto o njima.

Svadbas nije nastao na tipičan način na koji nastaju ostali rock bendovi. Nastali ste kao bend koji je radio filmsku muziku…
J: Mi smo ustvari nastali na tipičan način, samo prije nego što smo počeli raditi filmsku muziku. Pavle i ja smo se počeli družiti. Svirali smo demo s Karmen, koja je pjevala na prvoj ploči, i s još nekim ljudima, ali to je sve bilo dosta neozbiljno pa smo onda radili neku kazališnu amatersku predstavu s Biljanom Čakić, koja je sada poznata redateljica dokumentarnih filmova. To je također bilo više onako iz zafrkancije. Onda smo radili nekakav projekt s Hrvojem Hribarom koji je bio nešto malo ozbiljniji. Paralelno s tim smo formirali bend i izdali prvu ploču. Znači nastali smo normalnim razvojnim putem.

Surađivali ste na brojnim filmskim projektima, no do izražaja je najviše došla vaša suradnja s tada relativno nepoznatim redateljem Daliborom Matanićem u filmu “Blagajnica želi ići na more”. Kako je došlo do te suradnje?
P: On tada i nije bio baš anoniman. Znali smo se iz kazališnih krugova preko nekih naših zajedničkih prijatelja. On je pratio naš rad u kazalištu, pitao nas je bi li radili muziku za njegov film “Blagajnica želi ići na more” i otada počinje naša suradnja.

Do sada ste izdali tri albuma; “Svadbas”, “Jug” i “La, la“. Možete li napraviti kratak osvrt na njih?
P: Osim toga izdali smo još i dva filmska soundtracka, dakle jedan za Matanićeve “Fine mrtve djevojke”, a drugi za film “Sami” Lukasa Nole. Što se tiče albuma, reći ću da prvi album “Svadbas” sadrži sve loše strane i sindrome koje obično sadrže prvi albumi. Jura i ja smo smo počeli raditi negdje oko ’91. i sve pjesme koje smo napravili završile su na tom prvom albumu koju izašao ’96. ili ’97. godine, ne sjećam se sad točno.

Muziku podržava

Onda se bend raspao jer su otišli basist i pjevačica. Trebalo nam je neko vrijeme da nađemo novu pjevačicu a na kraju je u bend ušla sadašnja pjevačica Ljubica. S njom smo počeli raditi na “Jugu”. “Jug” je bio apsolutni vrhunac u to vrijeme i bili smo jako uzbuđeni oko te ploče. Tu smo nekako odrasli i naučili jako puno, i konačno smo shvatili da je to valjda ono čime ćemo se u životu baviti.

Između “Juga” i “La, la” je prošlo jako puno vremena. Jura i ja smo u međuvremenu radili dosta drugih stvari, upustili smo se u produkciju i počeli ozbiljno raditi oko već spomenutih filmova koje smo paralelno radili, i onda 2005. konačno izlazi “La, la” i sad smo tu gdje jesmo.
J: Reći ću samo da je “Sami” jedan od nama najdražih albuma i da je prava šteta što ljudi do njega nikako ne mogu doći, ali probat ćemo ga nekako isfurati na koncertima.

Moglo bi se reći da i niste ostvarili neki pretjerani uspjeh kod šire publike…
P: Mi se nikada nismo postavljali da nešto što radimo mora proći. Uvijek smo muziku i pjesme radili za nas, tj. znali smo da to mora proći nekakve naše kriterije i da je nama to dobro, a kasnije to izdaš kako bi to mogla čuti publika koju smo u principu više stjecali na koncertima nego kupovinom ploča koje su se jako loše prodavale. Malo po malo smo shvatili da smo upornim sviranjem i velikim naporom s vremenom ipak stekli određenu publiku, tako da je ovo što se dogodilo s “La, la” iznad svih očekivanja.
J: Nama je sjekira pala u med.

Recimo da “Jug” zasigurno spada u ‘top 5’ najboljih albuma ikad izdanih u samostalnoj Hrvatskoj. Misliš li da ste negdje pogriješili kod njega i da razlog što on nije baš najbolje prošao kod publike treba potražiti u činjenici da vam je muzika dosta teška, na trenutke jako psihodelična?
J: Mislim da nismo nigdje pogriješili nego je jednostavno bilo takvo vrijeme. Mi smo taj album izdali za jednu malu diskografsku kuću i imali dosta razgranat marketing i produkciju. Kad se sve to uzme u obzir, mislim da je “Jug” čak i dobro prošao jer smo mi s njime prošli sva mjesta gdje smo mogli svirati, a s njime smo i našli svoju publiku na koncertima. Poslije svakog koncerta bilo je sve više publike. Prodaja mu i nije bila baš najbolja ali mi nismo išli za time jer smo isto tako mislili da se “La, la” neće prodati pa se na kraju prodao. To je stvar koja ovisi o dosta faktora koji nemaju veze s nama.

Planirate li ubuduće malo omekšati muziku? “Treblebass” je tipičan primjer kako laganije pjesmice prolaze kod publike.
J: On je nastao iz zafrkancije. Cijeli taj album je ispao nešto laganiji, a mi smo u principu samo htjeli izdati album ne bi li ponovno svirali. Nama se jako sviralo a nigdje nas nisu htjeli zvati sa starim materijalom. Onda smo mi izdali taj album bez nekog velikog plana.

Kad smo kod “Treblebassa”, jeste li očekivali toliki uspjeh? Ipak vas je on na neki način vinuo u visine, a proglašen je i za pjesmu godine.
J: Ne. Kako sam rekao nastao je iz zafrkancije.

Videospot je radio Dalibor Matanić…
P: Da, on je radio spot. On je uvijek naš prvi izbor za snimanje spotova jer nas jako dobro poznaje. On također jako voli to što radimo i to nam je najvažnije, a mi volimo kako on radi jer on najbolje zna kako vizualizirati našu muziku. To bi u neku ruku ipak trebao biti neki intimni proces, a mi s njime to možemo najbolje i najlakše ostvariti.

Vas dvojica ste uglavnom zaduženi za muziku. Tko je tekstopisac?
J: Tekstopisci smo ja, Pavle i Ljubica.

Kako ste zadovoljni s promocijom albuma i turnejom po Hrvatskoj?
P: Pa zadovoljni smo. Svirali smo i više nego što smo očekivali. Diskografska kuća je napravila jedan super posao, i to prvi put u našoj karijeri. Prvi singl nam je dosta olakšao posao ali to zbilja ne umanjuje njihove zasluge.

Vas dvojica ste inače i vanjski suradnici Pips, Chips & Videoclipsa. Da li i dalje surađujete s njima ili je to gotovo?
P: Ne više. To je bio jedan period kad smo mi svirali s njima. Bili smo pridruženi članovi benda oko dvije godine. To je bilo za vrijeme našeg ulaska u izdavačku kuću Dan Mrak koja je izdala “Jug”, i to je bio dogovor u našu obostranu korist jer su njima falili ljudi u bendu, a nama je to odgovaralo jer smo mogli održavati zajedničke turneje. Inače, Dan Mrak je etiketa koju su Pipsi i napravili, a napravili su je da bi oni sami kontrolirali svoja izdanja. Iz svega toga je ispao poziv iz Pipsa da Jura i ja produciramo njihov zadnji album “Drveće i rijeke”. Sad također radimo i njihov najnoviji album koji je baš gotov i ide na miksanje u Ameriku.

S kazalištem smo počeli, a s njime ćemo i završiti. Ovaj vikend (28. i 29.4.) svirate koncert u ZKM-u koji će biti prikazan u DVD-izdanju. Zašto ste izabrali baš ZKM?
P: To je prvenstveno Gonzina odluka, a on je ujedno i redatelj cijelog tog projekta. To sve je zamišljeno malo ambicioznije od samog live nastupa. To bi u neku ruku ujedno bila i priča o nama, znači kao neki film o bendu i prikaz koncerta koji nije suhoparan u smislu samog prikazivanja koncerta.

Izabrali smo ZKM zato što je to prostor koji ima najbolje mogućnosti za takvo nešto, svjetla i druge efekte, i sve smo podredili tome. Također odgovara zato što može primiti broj ljudi koji otprilike prisustvuje na našim koncertima, a jedino nam je žao što se mora sjediti.
J: Mi smo se sjetili i drugih prostora koji i nisu baš namijenjeni za koncerte, ali je to užasno skupo. Ispalo je tako i to je ok.

0 Shares
Muziku podržava