Pet godina nakon objave privremenog prekida rada, tri nakon reuniona i skoro pa sedam nakon izlaska aktualnog albuma “Dirt Metal”, finski metalci Thunderstone ozbiljnim se koracima vraćaju na metal scenu.
A boljeg povratka do onog s novim, i to još poprilično dobrim izdanjem, u konkretnom slučaju imena “Apocalypse Again“, baš i nema.
Povijesno, bend je nastao 2000. godine na inicijativu gitariste i poznatog finskog producenta Nina Laurennea, kojem se pridružio Titus Hjelm na basu, inače do tada kolega iz thrash/speed sastava Antidote. Zatim je stigao pjevač Pasi Rantanen, pa Mirka Rantanen na bubnjevima, a klavijaturist je postao Kari Tornack.
Ta je ekipa počela sa svirkama, kasnije i radom na novom materijalu, koji je pod nazivom “Apocalypse Again” izašao nakon šest i pol godina duge diskografske pauze.
O njemu i još nekim temama izmijenili smo stavove i razmišljanja s klavijaturistom Jukkom Karinenom.
Spremni ste opet jahati na apokalipsi? (smijeh)
O, da, spremni smo. Ponovno jašemo (smijeh).
“Apocalypse Again” u usporedbi s dosadašnjim radom?
Mislimo da je ovo naš najbolji album do sada. Da to nije tako, ne bismo više radili. Nema smisla raditi albume koji su gori nego nešto što ste već napravili ranije. To bi bilo gubljenje vremena, zar ne?
Slažem se, uvijek bi se trebalo težiti boljem. Vaši albumi često su komparirani sa Stratovariusom i Sonata Arcticom, iako mi se čini da u glazbi Thunderstonea ima osobnosti po kojoj vas se može razlikovati…
Hvala ti što misliš da je tako. Prirodno je da vas se u početku uspoređuje s etabliranim bendova iz više ili manje istog žanra ili žanrova. Više ili manje svi se bendovi cijelo vrijeme svoje karijere razvijaju. Čak i ako je u 2002. godini naš zvuk bio blizak Stratovariusu ili Sonata Arctici, svi smo mi, mislim na bendove, nakon toga išli vlastitim putevima i naša se umjetnost razvijala u različitim smjerovima.
Pred vama je novi izazov s novim izdavačem. Kako ste došli do AFM Records?
Nisam posve siguran, ali zahvaljujući prošlim vremenima imali smo brojne kontakte po cijelom svijetu, tako da nismo imali problema s time. Najprije smo kontaktirali Sakara Records, barem mislim tako.
“Apocalypse Again” je album pun epskog naboja, melodičnosti, energičan je, direktan i ambijentalno dosta mračan…
Da, tako bi to nekako i bilo. Planirali smo da to bude tako kad smo počeli pisati pjesme za novi album. S obzirom da je Pasi ponovno s nama osjećali smo potrebu krenuti natrag, prema našim glazbenim korijenima; ‘pojačati brzinu’ u pjesmama i vratiti ‘catchy’ melodije, ali i ne u potpunosti zaboraviti na tamnije tonove koje smo najviše istraživali na našim novijim albumima, poput “Dirt Metal” ili “Evolution 4.0”.
Vokali i gitare su pokretačka snaga albuma, ali klavijature daju posebnu moć u svim pjesmama, dosta su raznolike i maštovite. Pogotovo u “Higher”, odlična je to pjesma s jakim hard rock karakteristikama…
Hvala za ove pohvale. Napravio sam najbolje što sam mogao da bi klavijature bile zanimljive kako one mogu biti, a da ih još uvijek zadržim u pozadini, kao što je to tradicionalno u zvuku Thunderstonea. Na ovom albumu smo Nino (gitarist Nino Laurenne, op.a.) i ja imali više ‘solo dvoboja’ nego prije. To je jedna stvar koja je evoluirala na ovom albumu u odnosu na one ranije. Također, nikada do sada nismo imali toliko orkestralija u pjesmama, jer smo na “Apocalypse Again” koristili dosta orkestralnih instrumentalija. Zatim, kao što si ranije napomenuo vezano za hard rock sound pjesme “Higher”, koristio sam, da se tako izrazim, ‘vremenski stroj’ za putovanje natrag u 80-e, pa čak i dalje u prošlost, donoseći neke od tih zvukova na naš novi album.
Videospot za pjesmu “The Path” djeluje dosta depresivno, turobno, puno je mračnih oblaka tu. “Barren Land” pak je tradicionalna Thunderstoneova pjesma progresivno – epskih proporcija. Kakve su zapravo to pjesme?
Nisam napisao ove pjesme, tako da ovo što ću ti reći nije autorovo viđenje, ali može to biti tumačenje nekoga tko je pročitao stihove. Baš kao što svatko može imati svoj smisao za stihove, tako i ja imam svoje. Dakle, za mene, “The Path” je pjesma u kojoj se razmišlja o svom životu i osobnim vrijednostima. Pronalaženje svog ‘doma’, to je ono što je važno za tebe, za svakog od nas. Treba se fokusirati na to. Tada, kada ga pronađeš, iz svog se doma izbace sva sranja kako bi se sačuvao svoj mir. Baš kao i u slučaju “The Path”, nisam autor tekstova niti “Barren Land” pjesme, tako da ćeš i za nju dobiti samo moje tumačenje. Jedno koje je možda jednako, a možda različito tvojem ili bilo čijem. Za mene, “Barren Land” je pjesma o potrazi za srećom. O prolasku kroz mnogo toga kako biste saznali tko ste vi zapravo.
Pjesme su povezana cjelina ili je svaka od njih jedinka za sebe?
“Apocalypse Again” nije konceptualni album. Sve su pjesme zasebne i ako smo to napravili da se tako čini, mislim da imaju zajednički koncept, to nije bilo namjerno. Ne postoji stvarna veza u njihovim tekstovima. Za ovaj smo album podijelili pisanje tekstova između Pasija, Nina, Titusa i mene, tako da imamo četiri različita autora. Barem tekstovi koje sam ja napisao ni na koji način nisu povezani, a nisam imao pojma o tome što drugi pišu, pa ako imaju neke točke koje ih povezuju, one nisu namjerno tako ispale. “Apocalypse Again” je skup moćnih pjesama bez tema koje bi ih spajale.
Misliš li da je vrijeme heavy/power metal bendova iza nas? Dojam je da zadnjih desetak godina nisu popularni kao, recimo, krajem ’90-ih i početkom prošlog desetljeća…
Po meni, čini se da su sada, u zadnje vrijeme, neki drugi glazbeni stilovi izbili na površinu. No rock i metal nikada neće umrijeti. Uvijek će biti publike za heavy metal glazbu – nekada manje, nekada više. Kako modni trendovi dolaze i odlaze, također je tako i u glazbi.
Thunderstone nije klasičan power metal bend. Ima tu i elemenata neoclassic progressive rocka, power, heavy metala, hard rocka…
Da, tako nešto. No, ako počnete vjerovati u klasifikacije, navodite li svoj žanr vaš glazbeni izričaj postaje limitiran. Za izdavačke kuće stavljajnje glazbe u žanrove, pod-žanrove i takvo klasificiranje ima smisla. Ostalo i ne.
Svirali ste s dosta bendova. Ima li nešto zanimljivo s druženja tijekom turneja s nekim od njih? Nešto u stilu ‘beer party’…
Moje najdraže uspomene su one s prve turneje koju sam radio s Thunderstone. To je bila naša co-healinerska turneja s Nocturnal Rites po Srednjoj Europi 2007. godine kada sam bio posebno zadivljen kako se jedan od njih ‘pretvorio’ u pravog Spidermana, penjao se po stropu autobusa. Pa da, bilo je i druženja uz pivo nakon koncerata i tako nešto… Sve u svemu, kako je to bila moja prva velika turneja s bendom, bilo kojim bendom u mojoj karijeri, sve stvari koje su se tada dogodile bile su mi prvi puta i samim time možda i uzbudljivije i zanimljivije od tih istih i sličnih stvari koje sam ponovno radio kasnije.
Koncerti su jedan od najvažnijih koraka u promociji albuma. Kako stojite na tom planu?
Osim upravo održana četiri nastupa u Finskoj, u svibnju nastupamo u Kanadi, opet u Finskoj, pa u Velikoj Britaniji, kasnije i na nekoliko ljetnih open air festivala. Trenutno radimo dogovore za više datuma i na nekim drugim područjima. Radimo na tome da dogovorimo što više koncerata, da što više vremena provedemo na putu, da budemo na turneji. Dužu turneju planiramo nakon ljeta. Osim nastupa uživo, album promoviramo i sa spotom.
Još nemate koncertni album…
Svojedobno smo bili razgovarali o objavljivanju koncertnog DVD-a, ali u ovom trenutku to nije u našim planovima za blisku budućnost. Propustili smo to napraviti prigodom obilježavanja 10. obljetnice našeg postojanja. To je bila velika prigoda da 10 godina postojanja proslavimo objavljivanjem DVD-a, no u tom periodu nismo bili aktivni, pa je to otpalo. Ipak, siguran sam da u budućnosti možemo pronaći barem jedan dobar povod za neko DVD izdanje. No, vrlo vjerojatno ne u 2016. godini. Ona je predviđena za nastupe, barem tako mislimo.
Thunderstone je 2007. godine osvojio 2. mjesto na finskom izlučnom natjecanju za Euroviziju. Ima li nekih planova da to ponovite, da se ponovno natječete?
Ne, trenutno nemamo nikakve kratkoročne planove o sudjelovanju na takvim natjecanjima. To definitivno nije nešto što ćemo raditi u budućnosti.
