Josip Pintarić (Pink Studio): “Producenti The Cardigansa su rekli da smo im super, ali zbog financija nije došlo do suradnje”

2342

Iznimno mi je drago što se na hrvatskoj pop-rock sceni svakodnevno pojavljuju nova i zanimljiva lica jer time se drži protuteža estradnjacima i turbo-folku koji su poharali našu mladež. Jedno od najjačih novih faca su Pink Studio, a ako ih dosad niste upamtili, sigurno još uvijek ne znate tko pjeva pjesmu “Jutro poslije”, jedan od najvećih hitova u ovoj godini.

Pink Studio je nastao prije nekoliko godina i dosad im ide sve kao po loju, relativno brzo su našli izdavača, izdali nekoliko zapaženih singlova, a nedavno je došao i interesantan prvijenac “Soundtrack za lutku” koji je pokazao da bend neće svirati samo jednu sezonu. O svemu tome i budućim planovima popričali smo s glavnim autorskim pokretačem benda Josipom Pintarićem.

Pink Studio je relativno novo ime na hrvatskoj sceni, a već je podosta poznat. Pa kako biste mogli opisati u nekoliko riječi svoje početke?
2006. smo se kompletirali kao Pink Studio kada nam je pjevačica upala u bend, s time da smo jedino zamijenili gitarista prošle godine. Prije toga smo basist, bubnjar i ja imali bend i tada smo na Hrvatskim studijima stavili jedan oglas u kojem smo tražili ženski vokal. Dugo vremena se nitko nije javio, a mi smo prestali svirati.

U jednom trenu, dobili smo poruku, vjerojatno je taj oglas već i požutio koliko vremena je tamo stajao, pa smo kemijali, bismo li probali nešto ili ne, ali kako sam ja imao već neke ideje, neke skice pjesama, odlučili smo pronaći se s njom. Kad sam se sastao s njom, dao sam joj da otpjeva te pjesme što je ona učinila odlično te sam nazvao dečke i ponovno okupio bend.

Muziku podržava

U ovoj formaciji čak vas je šestero u bendu… Nije li to možda malo previše?
Fora je u tome da se već dugo znamo privatno, tako da su neke relacije i neki temelji ranije napravljeni. Teško bi sada bilo razvrgnuti nešto takvoga. Nismo bend koji je nastao preko svih živih oglasa, nego smo u prvom redu prijatelji koji dijele slična glazbena razmišljanja.

Koji uzori su najveći poticaji za bend?
Radiohead je nekakav broj 1 svima, a ostalo ovisi o ukusima članova, ali tu je svakako najviše prisutna ova nova scena i bendovi tipa The Killers, Editors, Interpol, Morcheeba… Od starije garde tu su Stereo MC’s… Širok je to pojam, mnogo bi se dalo pričati o tome.

Možemo li vas svrstati u kategoriju post-Jinx bendova zajedno s Yammatom, Detourom, Flyerom i sličnim bendovima koji pobuđuju jedan novi pop zvuk u Hrvata?
Možemo. Mi smo u principu, u početku, htjeli bježati od toga, čak smo davali i takve izjave u medijima jer nismo htjeli biti dio te priče, ali kako u početku, nije bilo scene, danas vidimo da je to logičan slijed stvari. To najbolje mogu usporediti s hip-hopom kod nas. Kada su krenuli Blackout i Tram 11 tada nije postojala hip-hop scena kod nas.

Kasnije je bilo mnogo lakše nadograđivati ju, svaki novi izvođač je donio nešto svojeg i bilo im je mnogo lakše, počevši od Elementala, pa do današnjih velikih izvođača kao što su Edo Maajka i TBF. Ti početni bendovi su prigrlili veliku većinu da sluša hip-hop, a da nije bilo njih, možda danas mnogi, uključujući i mene, ne bi slušali hip-hop.

Kada smo mi startali kao Pink Studio, jednostavno takve scene nije bilo. Družili smo se mnogo s ostalim demo bendovima, ali oni su bili podosta drugačiji od nas i podosta isti, svi su imali nabrijane gitare s nekoliko akorda, to se ‘rokalo’, deralo, sve na engleskom… Mi smo htjeli napraviti malo drugačiju priču, htjeli smo dosta eksperimentirati, ali smo vidjeli da se naš zvuk ipak može svrstati u tu neku priču, neki žanr s bendovima koje si ti pobrojao. Ta scena je još podosta nova i nerazvijena i čim netko ima neke slične prizvuke, odmah ideš u koš s njima.

Kada bih išao analizirati, nemamo mi baš previše sličnosti s njima, niti tekstualno, niti u uzorima, niti u zvuku… Ali to je tako, vjerojatno zbog ženskog vokala, malo smirenijih gitara i raskošnijih klavijatura.

Scene se polako bude, što pop, a što ona rock. Koliko uspijevaš popratiti svoje mlade kolege?
Treba priznati da se nešto događa i to je jako pozitivno. Ne valja biti imun na to. Stignem ih popratiti toliko koliko ih mogu uloviti na MySpaceu. Još uvijek ima dosta bendova koji su u nekoj post-yu-rock fazi za koje smatram da nemaju neku perspektivu, ali postoje i bendovi koji su me stvarno oduševili. Nešto se događa, samo ne znam koliko će se to moći diskografski popratiti. To je osnovni problem.

Nedavno je izašao vaš prvijenac koji je bombastično najavljen kao ‘pop debi godine’. Je li to stvarno tako?
O tome uvijek odlučuje publika – niti kritika, niti bend, niti novinari, niti menadžeri, već samo publika. To je tako širok pojam da je sada vrlo teško išta prognozirati. Svi glazbenici, bilo da su već etablirani ili ne, nitko ne može reći kako će im uspjeti album. Što se tiče glazbenih kritika, to je meni interesantna, ali opet i smiješna stvar. Ne znam kako da se drugačije izrazim jer kritike znaju biti toliko proturječne da čovjeku jedino preostaje da se nasmije na njih.

Kritike su jedno subjektivno mišljenje i jako ovise o glazbenim ukusima dotične osobe te se to pretoči u neki članak. Najbolji primjer bi mi bile kritike za Ramirez, to su mi i oni sami rekli, netko ih nahvali, netko totalno pokopa, jedni napišu odlični tekstovi, nikakva glazbe, drugi obrnuto… To mi jednostavno više ne drži vodu.

Više me ne potiču recenzije da kupim ili ne kupim neki album, odnosno da zavolim ili ne zavolim neki bend. Glazba je danas toliko prisutna na sve strane, pa je lakše sam provjeriti neki bend na YouTubeu ili MySpaceu, pa ti je potom sve jasno nakon tri pjesme.

S prvim singlovima ljestvicu se postavili podosta visoko…
Svakako se slažem da su dignuli ljestvicu, ali praksa je pokazala da sve što dođe odjednom, tako i brzo splasne. Ne bismo htjeli da nas se predstavlja kao bend s jednim hitom zbog pjesme “Jutro poslije”. Budimo iskreni, prva dva singla su prošla više-manje ok, ništa spektakularno, ali pristojno, dok je “Jutro poslije” napravilo boom kakav mi ni sanjali nismo. Tu je ipak cijeli album s 13 pjesama koje će reći svoje.

Kad smo već kod pjesme “Jutro poslije”… jesu li stihovi potaknuti nekim vlastitim iskustvom?
Jesu, naravno da jesu. To je u principu prva stvar koju sam napisao uz pjesmu “11. studeni”, to su pjesme iz faze kad bend još uopće nije postojao. To je vlastito iskustvo, ali i ne samo moje, već smatram i većine ljudi. Nije to nikakva smišljena provokacija što su neki htjeli implicirati.

Zašto je za izlazak ovog anti-ljubavnog singla određeno baš Valentinovo?
A to je bila PR fora našeg menadžera koji voli izvoditi takve eksperimente.

Kad si već spomenuo pjesmu “11. studeni”, zbog čega je važan taj datum?
To je datum prvog okupljanja benda.

Dosad su izdana tri singla “Ne/staješ”, “Infra Inga” i “Jutro poslije”… Kakvi su daljnji planovi?
Zna se definitivno da će jedan od sljedećih singlova biti “Soundtrack za lutku” i “Običan dan”, a o njihovom tempiranju ćemo odlučiti poslije ljeta. Trebamo vidjeti što će još napraviti “Jutro poslije”, kako će proći ljetne svirke i slično, pa ćemo odlučiti što dalje.

Kako je došlo do suradnje s Elementalovim dvojcem, Shotom i Erolom?
Nama je naš menadžer tražio snimatelje i producente, pa su u igri bili Coco iz Jinxa i Jura i Pavle iz Svadbasa, pa kako njih nismo uspjeli dobiti jer nismo imali para, odluka je pala na menadžerov prvi izbor, Erola i Shota. On nam je rekao da će to biti genijalno, dok smo mi bili malo skeptični, budući da su oni hip-hoperi.

Već na prvoj probi smo ‘kliknuli’ i mi smo ostali oduševljeni na način na koji rade, kako zapažaju nedostatke… Odlični su to dečki, i kao osobe i kao stručnjaci.

Baš sam zato i pitao ovo pitanje jer je malo neuobičajeno da hip-hoperi produciraju album ovakve vrste…
Da, potpuno je neuobičajeno, ali i oni imaju jako dobar smisao za pop. Erol je kralj što se gitara tiče, jedan od najjačih u Hrvatskoj sigurno, a Shot je opet freak na drugu stranu, odlično se razumije u synthove, samu tehniku snimanja.

Ako se ne varam, bila je neka priča da su u igri bili i neki inozemni producenti… Zbog čega su prevagnuli oni, a ne neki stranac? Zar ne bi bilo više efekta kad bi rekli ‘producirao nas je producent The Cardigansa’?
Za to je opet zadužen naš menadžer… On je slao okolo naše demo snimke te su se javili producenti The Cardigansa jer su čuli naše pjesme na MySpaceu, rekli su da im je super, da bi to htjeli raditi, ali financijski je to bilo nemoguće napraviti. Put tamo i cjelokupno snimanje bi nas jednostavno previše koštalo. Bila bi to super reklama za nas, ali nije se moglo, ipak smo tada svi još više manje bili studenti.

Ljeto je već počelo, iako ne i kalendarski, pa kako ćete ga provesti, radno ili odmarajući?
Nadamo se da će biti radno. To je bila poanta svih tempiranja datuma i singlova i albuma, da se izađe s tim pred ljeto, da se ljeto može provesti radno. Abnormalno smo željni svirke jer zadnjih godinu dana skoro nismo ništa svirali, nabrijani smo i jedva to čekamo.

Hoće li biti vremena i za odmor?
Između svirki će sigurno biti. Ali i svirke su najbolji odmor.

U knjižici si potpisan kao glavni autor tekstova, pa je li problem to što moraš razmišljati kao žena, budući da je ženski vokal i priča ‘žensku stranu’ ljubavi?
Pa s vremenom ti dođe kriza identiteta… (smijeh) Šalim se. To su neke univerzalne teme koje nemaju spol. To su stvari koje su se dešavale tijekom studentskih dana kad smo se svi zajedno družili, cugali, izlazili… I skupi se svega toga po malo pa se to pretoči u pjesmu.

Je li možda u početku Pink Studio zamišljen kao neki ‘girlie’ bend, budući da je u imenu ružičasto, tako i naslovnica, tekstovi…?
U biti, daleko od toga. Kada smo tražili ime, kod mene u stanu smo uzeli neku slikovnicu i tamo gledali slike i odgovara li koja slika imenu našeg benda. Svjesno smo tražili ime jer smo svirali nekoliko mjeseci bez imena pa je bilo krajnje vrijeme da si ga nadjenemo. Onda je taj Pink Studio upao sasvim slučajno kao nekakva ideja, pa smo i omot približili imenu benda. Nema tu nikakvih djevojačkih fora i slično.

Da se vratim na početnu izjavu iz press materijala ‘pop debi godine’… Bi li te zadovoljilo da dobijete Porin za debitanta godine?
Uh, bio bih presretan. Bila bi mi to kruna rada. Tko kaže da mu nešto takvo ne bi laskalo, taj laže. To je činjenica. Mi smo abnormalno uložili u taj album, ne samo vremena i energije, već i vlastitog novca jer takav je dogovor s diskografom, da sve te stvari sami radimo. Iscrpili smo se na svim poljima maksimalno, tako da bi neko takvo priznanje bila kruna našeg dosadašnjeg rada.

A sad nadalje samo svirati, svirati i svirati?
Točno tako. Uz to smo počeli raditi i na novim stvarima, zasad samo okvirno jer nam to služi da se ne izgubimo, da ne bismo svi ušli u ovaj album i pri tome izgorjeli. Ako se zanemare nove pjesme, tada si kratkog daha.

Znači, novi album kroz dvije godine?
Definitivno, nikako ne prije, a niti kasnije.

Muziku podržava