U petak, 22. ožujka, u Vintage Industrial Baru će nastupiti Jon Spencer, kultna figura američkog alternativnog rocka od kraja osamdesetih naovamo. Spencer ovaj put dolazi bez Blues Explosion i Heavy Trash s kojima smo ga imali priliku nekoliko puta vidjeti. Bend s kojim nastupa zove se The Hitmakers po njegovom prošlogodišnjem albumu “Spencer Sings the Hits”. S Jonom smo porazgovarali o tom albumu, životu nakon Blues Explosiona, društvenim mrežama i prekinutoj filmskoj karijeri.

U Zagrebu ste već nastupali više puta, s raznim bendovima. Možemo li reći da volite dolaziti ovdje?

Da, volim posjetiti Zagreb i volim nastupati u Zagrebu. Recite to molim vas.

Vaš novi album prvi je koji nosi samo vaše ime, bez imena grupe. Zašto ste odlučili napraviti solo ploču?
Muziku podržava

Želio sam nastaviti raditi, a nisam imao bend. Blues Explosion je prestao s radom, a Heavy Trash je bio na čekanju, a ja sam žarko želio svirati s bendom, no nisam imao bend. Radio sam s grupom Boss Hog, koju jako volim, no nedostajao mi je vlastiti bend. Napisao sam pjesme i umjesto da tražim bend, otišao sam u studio i snimio ploču. Naravno, nisam sve napravio potpuno sam, u studiju sam za pomoć imao Sama Coomesa i M. Sorda. Snimio sam ploču jer volim nastupati, volim rock ‘n’ roll.

Ipak, na turneji nastupate kao Jon Spencer and the Hitmakers.

Tako je.

Možete li nam reći tko su Hitmakersi?

Hitmakers su Sam Coomes kojeg sam već spomenuo. Sam je u bendu Quasi iz Portlanda, nastupao je s Elliotom Smithom, bio je i u Heatmiseru. Sam je već dugo na sceni i svirao je s mnogo vrlo zanimljivih ljudi. Sam svira bas i klavijature. Na bubnjevima je M.Sord iz Michigana, a postavu Hitmakera zaokružuje moj stari prijatelj Bob Bert koji svira udaraljke. Bob i ja smo zajedno svirali u Pussy Galore još u osamdesetima, a Bob je bio u mnogo, mnogo različitih bendova, uključujući Sonic Youth. On ima vrlo dugačku i raznoliku povijest u muzici.

Što se dogodilo s Blues Explosion?

Naša zadnja ploča bila je Freedom Tower iz 2015., nakon čega smo otišli na turneju oko svijeta. Na turneji se Judah Bauer razbolio, dobio je teški oblik astme, tako da više nije mogao putovati i nastupati, pa smo morali prestati.

Je li glazba na novoj ploči sukus svih različitih stilova koje ste istraživali kroz dosadašnju karijeru u raznim projektima?

Možda. Nisam razmišljao o tome kad sam radio ploču, no možda možemo reći da su se sve te godine iskustva skupile u nju. Možda kako postajem stariji postajem mudriji i jači, nisam siguran. Na koncertu sviram pjesme s novog albuma, ali također i pjesme iz repertoara mojih ranijih bendova Pussy Galore, Blues Explosion i Heavy Trash. Također Sam Coomes pjeva nekoliko svojih pjesama. U nastupu uživo definitivno koristim dijelove svoje povijesti.

Naslov albuma je “Spencer Sings the Hits”, što je naravno ironično na nekoliko razina, no jedan stih na njemu kaže “Ironična distanca samo učvršćuje konvenciju”. Je li ta strelica bila usmjerena prema modernim hipsterima, ili možda čak prema samom sebi?

Pomalo oboje, mislim. Definitivno se i mene može optužiti za to. Pjesma iz koje je citat je više bila usmjerena prema nekome drugom, no čak i kad pišem takve “disove” usmjerene na nekog, ne mogu si pomoći da ne razmišljam i o sebi. Naslov album je pomalo blesav i zaigran. To su sve moje nove pjesme, svakako nisu pop hitovi, ali hitovi su za mene.

Smatrate li da u (indie) glazbi danas nedostaje oštrina i odvažnost undergrounda iz doba kad ste vi počinjali u osamdesetima?

Teško mi je reći, ne pratim toliko moderne trendove, nisam u toku s onim što se trenutno događa. Također, ja sam uvijek na neki način radio svoju stvar, držao se svog stila bez obzira na trendove. Ovo radim zato što je to za mene vrsta opsesije, vrlo osobna stvar, ne radim to kako bih zaradio novac ili slavu. Ali da, u osamdesetima i devedesetima, pogotovo osamdesetima s Pussy Galore sam se osjećao kao dio te underground scene američkih nezavisnih bendova, osjećao sam se kao dio nečega.

Vi ste uvijek bili u undergroundu, no mainstream kanali poput MTV-a su također odigrali ulogu u vašoj karijeri. Kako vidite odnos undergrounda i mainstreama danas?

Mislim da su mnoge granice izblijedjele razvojem tehnologije i interneta. Toliko informacija je dostupno tolikom broju ljudi. Granice više nisu stroge kao nekad.

Što mislite o modernim medijima poput društvenih mreža?

Ja sam star, znate, i pomalo staromodan (smijeh). Nisam oduševljen njima, no ponekad su u redu. Ako moram izabrati jednu, preferiram Instagram, sviđa mi se podijeliti male dijelove. Ali generalno, društvene mreže mi nisu najomiljenija stvar, posebno način na koji se nešto poput Facebooka zloupotrebljava za razne političke ciljeve ili kako nas Facebook sve skupa iskorištava u svrhu profita, skupljajući i prodajući informacije o nama. Sve to može biti pomalo zastrašujuće.

Vaš glazbeni stil je križanac futurističke dekonstrukcije i iskrenog tradicionalizma. Jesu li to konfliktne sklonosti ili smatrate da potraga za novim uvijek treba uključivati i svjesnost o prošlosti?

Bilo bi bezveze kad bismo svi stalno radili istu stvar. Moj stil je način na koji radim, i to me vodi, ali ne na vrlo svjestan način. Počeo sam svirati u bendovima jer sam bio zaljubljen u druge bendove. Počeo sam kao tipični garažni bend. Bio sam opsjednut s nekim pločama i htio sam ih oponašati i snimati vlastite ploče. Ta strast je još uvijek ono što me pokreće, iako sam sad odmakao daleko od oponašanja, barem volim tako misliti.

Pročitao sam da ste se htjeli baviti filmovima…

Da, neko vrijeme sam studirao filmsku i radio filmove. No prestao sam jer sam otkrio da me sviranje glazbe i nastupanje više zadovoljava.

Kakvu vrstu filmova biste snimali da vam je karijera otišla u pravcu filma umjesto glazbe?

Nenarativne filmove, vrlo oštre, konfrontacijske. Bio sam dio Cinema of Transgression pokreta u New Yorku sredinom osamdesetih.

Za kraj, što publika može očekivati na nastupu?

Svirat ćemo sve hitove s nove ploče. Bit će i Pussy Galore pjesama, JSBX pjesama, Heavy Trash pjesama, nekoliko pjesama Sama Coomea. Svirat ćemo i neke obrade. Vrlo smo zadovoljni kako Hitmakers napreduju i funkcioniraju skupa uživo. Publika može očekivati dobar nastup i finu, zdravu dozu rokenrola.

522 Shares
Muziku podržava