Dosadne rasprave o začetku punka uvijek se vrte oko nekoliko bendova ili osoba, no John Lydon ili Johnny Rotten ima dovoljno autoriteta da se nazove Mr. Punk.
Kao pjevač Sex Pistolsa sudjelovao je u stvaranju punka kao glazbe,
uvjerenja ali i modnog izričaja i nakon tragičnog kraja benda nastavlja
karijeru u utjecajnom post-punk bendu Public Image Ltd čiji je jedini
stalni član i čije gostovanje nas očekuje u zagrebačkoj Tvornici kulture
12. lipnja.
Legendarni pjevač ponaša se otprilike kao što bismo i mogli zaključiti iz njegovog imidža – nema dlake na jeziku i ne muče ga sitnice poput političke korektnosti ili vlastite intime i privatnosti. Otvoren i prvenstveno zabavan sugovornik, Lydon se doima pametnijim nego si dopušta pokazati, no po pitanju humora nema kočnicu i naš poduži razgovor prošao je u smijehu s obje strane slušalice i Atlantika.
Što misli o modernom nogometu, zašto je promijenio mišljenje o Margaret Thatcher i koja je jedina stvar za kojom žali pročitajte u nastavku.
Kako si?
Pokušao sam gledati Barceloninu utakmicu, no ne mogu ju pronaći na američkoj televiziji pa nek’ se jebu. Još uvijek je 0:0. Intrigantno mi je jer sam navijač Arsenala pa automatski mrzim sve druge klubove, no poštujem taj stil nogometa.
Znaš što kažu, nogomet je igra s 22 igrača u kojoj na kraju pobjeđuju Nijemci.
Nažalost sad su 22 milijunaša, nemam više nikakvu osobnu vezu s igračima, zarađuju previše i postaju nerealni. Za mene oni svi nose baletne cipele i igraju ženstvenu igru.
Smatraš li da danas još uvijek ima idola koji su povezani s radničkom klasom?
Ne, nikako. Možda dva ili tri koja bi to mogla reći, recimo Billy Bragg povremeno ima smislen komentar, no općenito mi smeta što prisvajaju ljevičarske stavove. Po meni je svaka politika pogrešna, lijeva ili desna. Ne vidim tu razliku i ne vjerujem im. Stojim za pojedinca i dolazim iz socijalnih stanova i poznajem siromaštvo, znam da nikoga od njih nije briga za nas pa se moramo brinuti sami za sebe.
Trenutno živiš u SAD-u?
Točno, policijsko maltretiranje me dovelo ovdje. Hvala policiji, uživam ovdje!
Misliš li da sada slušaju?
Svako malo, no to nije paranoja jer mi je drago što su počeli slušati neke mudrosti. Smatram se otvorenom osobom, bez mnogo tajni.
Misliš da možeš pronaći ideologiju koja ti bolje odgovara?
Da, zove se nepolitika i fokus na pojedincu. Pristup zdravog razuma koji priznaje da smo svi pojedinci s nevjerojatnim potencijalom. Mislim da sam ja dobar primjer, došao sam iz siromaštva i evo me ovdje. Znam čitati, pisati i govoriti istinu i ima mnogo takvih poput mene.
Anarhija?
Ne, anarhija je samo mentalna igra za srednju klasu.
Ti si dijete imigranata i dolaziš iz siromašne obitelji, misliš li da danas takva djeca imaju više šansi nego ti?
Nismo znali što su šanse, to je bio običan život za nas. Šezdesetih se s televizijom i medijima sve promijenilo, oglašavanje je ušlo u naše živote i reklame su promijenile svima percepciju – odjednom su svi shvatili da su bili uskraćeni za proizvode koje ne mogu kupiti. Zbog toga počneš ispitivati stvari i od toga je krenulo sa mnom. Ne možemo bježati od naše prošlosti i onoga što jesmo. Baš prilikom snimanja ovog albuma sve je počelo pucati pa sam se suočio sa smrću svoga oca, svoje pastorke i raka mog brata koji je srećom preživio. To su vrlo snažne stvari koje su utjecale na mene i razmišljao sam što bi moj otac htio čuti od mene, a to je primarno pozitivna poruka. Bez samosažaljenja, to je samo realizacija od čega sam stvoren.
Je li poruka na albumu osobnija?
Imao sam priliku u Sex Pistolsima napadati institucije i vlade koje su me gušile. Ono što sam tamo naučio prenio sam dalje u Public Image Ltd i pokazao sam dušu, srce i ono što me pokreće. Nadam se da će to biti obrazovanje za ostale.
Danas, s desetljećima iskustva, bi li nešto drugačije napravio?
Nisu desetljeća nego 56 godina iskustva, a još uvijek se smatram mladim. Čim ljudi u glazbenoj industriji počnu shvaćati kako sve funkcionira žele ih odstraniti. Izdavačke kuće su me godinama blokirale i držale u financijskoj neizvjesnosti tako da sam se okrenuo reklamama i televizijskom poslu da bih financirao izdavanje albuma.
Misliš li da je to jedini način da bi glazbenici dobili svoj glas?
Uvijek sam to govorio i prakticirao tako da je od početka trajala bitka da se Public Image Ltd održi. Riječ koju koriste je ‘recoup’ (eng. nadoknaditi trošak, op.a.) i dolazi iz računovodstva tako da nitko ne želi pričati s tobom dok im ne vratiš novce. Doslovno je kvaka 22. Našli smo alternativni način, skupili novce i pokrenuli vlastitu kuću i web-stranicu tako da smo slobodni od onoga što zovemo ‘the shitstem’.
Dobar izraz.
Da budem iskren nisam ga ja izmislio nego dolazi od reggae benda, mislim da je bio Wailing Souls, i nevjerojatan je izraz. Mnogo sam naučio od reggaea i svakog žanra glazbe, no za mene je dijalog i tekst najvažniji i tamo je moj fokus, komunikacija. Za mene je prvi instrument ljudski glas i sve ide iza njega.
Može li tehnologija danas napraviti veliku razliku u tom smislu?
Da i to često prema lošem. Ne smiješ dopustiti da te vodi – ne volim vokodere i svakakvu mašineriju koja mijenja glas. Vidim autotune kao varanje i ne smatram da je moguće da ljudski glas falša. Kad pjevaš iz srca ono u što vjeruješ, kako to može biti izvan melodije? Puno ljudi upadne u taj sustav pa se bave mimikom na pozornici, dodaju ples, orkestre i blještava svjetla i sve postaje cirkus.
A vi?
Mi smo Public Image Ltd, izlazimo ponekad i bez osvjetljenja na pozornicu i samo nam je važno kakav je zvuk, što znače pjesme, kakva je povezanost s publikom i sve to što možete uživo čuti. Znate da smo mi na pozornici, bilo da smo u mraku ili svjetlu. To ne znači da smo mi protiv tehnologije, uvijek smo bili napredni pa smo tako radili ritmove koje su deset godina kasnije uzeli i nazvali techno. Zna biti zanimljivih bendova i rezultata, no općenito su naporni. Moraš koristiti alate koje moraš i ako se skrivaš iza tehnologije onda varaš samog sebe i imaš moje sažaljenje, a ne gnjev.
Neki dan si imao incident na australskoj televiziji nakon čega si prozvan ženomrscem. Je li sve skupa pretjerano?
O da. Bio sam stalno prekidan i slabo sam čuo jer nisam bio u studiju i samo sam slušao nekoliko ljudi koji se deru u moju slušalicu. Tražio sam dva puta da smanje glasnoću no nisu me poslušali. Svaki puta kada sam počinjao rečenicu prekidali su me i kad sam rekao “Listen woman, as a man…” odmah sam prozvan ženomrscem! Osjećam se žrtvom jer je to format te emisije i da sam to znao ranije napravio bih stvari drugačije. Što da očekujemo od australskih medija, ipak je Rupert Murdoch od tamo. Da te podsjetim, u Sex Pistolsima mi je prijetila smrtna kazna. Sve što smo govorili o kraljici i parlamentu u to je vrijeme nosilo smrtnu kaznu.
Misliš li da je isti tip otpora prisutan i danas?
Ako poslušaš Public Image Ltd čuješ da naša poruka nije nasilna nego suprotna, no takve natpise stalno vidimo u medijima. Nitko ne napada Madonnu, Björk ili Radiohead jer oni podržavaju sustav, oni su stupovi na kojima stoji ‘shitstem’. To su sve medijske smetnje, njima je cilj širiti glasine i demoralizirati. Mnogima je to vrlo zabavno, no meni su tračevi za budale i ne zanimaju me jeftini naslovi o tuđoj seksualnosti. Gospodin Rotten ili Lydon, kako me želiš zvati, još uvijek ima istu poruku. Briga me za pojedinca, za osobu i naš planet, no ovdje je uvijek jedan posto koji nas želi manipulirati i iskoristiti. Ne treba nam nasilje i ono ne rješava išta.
U kakvim si odnosima s ostalim članovima Sex Pistolsa?
Složili smo se da nema smisla da više ikada radimo skupa. Imao sam dobru raspravu s Paulom Cookom (bubnjar Sex Pistolsa, op.a) i odlučili smo ostati prijatelji jer kada god radimo skupa nismo više u dobrim odnosima. Oni su sada razumni i sad se možemo naučiti voljeti ponovno bez pritiska benda.
Misliš li da je Malcolm McLaren stvarao negativnu energiju oko benda?
Možda, no sad je mrtav i nema smisla loše pričati o mrtvima. On će zauvijek biti moj prijatelj i iako ne znam gdje ideš kada umreš moraš imati blagoslov živih. Ako prezireš preminule, kakvu poruku daješ živima?
Nedavno si komentirao izjave oko smrti Margaret Thatcher…
… da, radio sam grozne stvari kao mladić i poželio sam da učitelji u školi umiru, no naučio sam biti razuman i kada vidim da se odrasli ljudi ponašaju kao opaka djeca pitam se kakvu to poruku drugima nosi. To nije zdravo, bila je ljudsko biće, a ja volim ljudski rod i ne smijemo se prezirati zbog naših političkih mišljenja. Pogrešno je pljuvati i plesati po njenom grobu.
Bi li isto napravio kada si imao 15 ili 20 godina?
Znaš što bih drugačije napravio? Češće bih mijenjao donje rublje.
Ozbiljno?
Najozbiljnije i ne šalim se.
Nisu te uzalud zvali Rotten, ha?
Naravno. Šokirao bih i zgadio prijatelje i obitelj jer bih išao spavati u istim gaćama u kojima sam nastupao i sljedeći dan ponovio to, zato sam i završio s nekim kožnim bolestima.
Bi li mijenjao kontroverznije stvari?
Stojim iza svega što sam rekao i ne bih mijenjao izrečene riječi ili napisane pjesme.
Vidiš li vlade i razne institucije kao tvoje najveće neprijatelje?
Da, definitivno da. A religija je čvrsto smještena između njih. Kada se opišem kao folk pjevač znači da pjevam za narod, uz narod i iz naroda.
