Nakon što se početkom 2004. godine raspao The Crown, jedan od najpopularnijih švedskih bendova, njegovi su članovi krenuli svatko svojim putem. Kako se radilo o kvalitetnim muzičarima, bilo je samo pitanje tko će od njih prvi uspjeti sa svojim novim projektom. Pomalo očekivano, to je napravio pjevač Johan Lindstrand, koji je 2005. godine sa svojim novim bendom One Man Army And The Undead Quartet dovršio demo “When Hatred Comes To Life”.
Kvalitetan materijal brzo su prepoznali ‘skauti’ Nuclear Blasta, te je potpisan ugovor, i siječanj 2006. donosi debitantski album “21st Century Killing Machine“, koji je ostvario solidan uspjeh.
A od samog albuma, još je uspješnija bila prva koncertna godina ovog benda. Iako su puno svirali, našlo se vremena i za skladanje novih pjesama, te je tako, tek nešto više od godinu dana nakon debuta, objavljen i drugi album “Error In Evolution“. 
Što očekuje od njega, je li zadovoljan prethodnim, zašto mu je koncert u Zagrebu ostao u lijepom sjećanju, kako je nastalo ime One Man Army And The Undead Quartet, tko su mu najdraži glumci ? To i još ponešto pročitajte u razgovoru s glavnim likom priče – pjevačem Johanom Lindstrandom.
Johane, povod ovog našeg razgovora je drugi album tvog benda One Man Army And The Undead Quartet – “Error in Evolution”. Po mojem je mišljenju on još melodičniji, ali i osjetno čvršći od “21 Century Killing Machine”, koji mi se, moram priznati, poprilično dopao. S obzirom da si ti ipak najkompetentija osoba za njegov kratki opis, zamolio bih te da to učiniš. Sadrži li novi album možda i neke druge novosti u odnosu na lanjski i što bi naveo kao njegovu najvažniju karakterstiku?
Da, ima nekih razlika između ta dva albuma. Jedna od njih odnosi se na trajanje pjesama, kojih na novom albumu ima deset, i u prosjeku traju nešto preko tri i pol minute, dakle kraće su nego one ranije, mada ima nekoliko naslova koji su iznad četiri minute. Iako je u osnovi stil benda ostao isti, ovaj album ima više melodija, catchy ritmova, grooya, classic metal aranžmana, vokali su više death, a mislim da je unešeno i više dramaturgije.
Također je razlika i u tome da je ovoga puta skoro cijeli bend, da se tako izrazim, bio involviran u stvaranje albuma, pa pisanje pjesmama nije bila samo moja zadaća, već su se tog posla prihvatili i ostali dečki, točnije njih trojica. Tako da je to jedna od važnijih razlika, obzirom da je svaki član u pjesme unio svoje ideje. Iako mislim da je ovo svježiji album, ipak je to i dalje u osnovi thrash death materijal, kojemu su pridodani neki drugi elementi, od kojih sam najvažnije naveo, a i slažem se s tvojim zapažanjima.
Dosta si toga rekao o albumu u uvodu, a na kraju i to da je One Man Army And The Undead Quartet thrash death bend, što sam te i mislio pitati, obzirom da vas metal kritičari svrstavaju u razne žanrove. Reci mi, kada skladaš pjesme, da li razmišljaš o tome kakve će one ispasti, a također bih te molio da mi kažeš koji te bendovi najviše inspiriraju?
Teško mi je točno reći, a i ne volim baš puno o tome razmišljati. Bitno je da u pjesme koje radim unosim cijelog sebe i uvijek se trudim da svaka ispadne što je moguće bolje. Kao što sam rekao, mi smo prvenstveno thrash death metal bend, mada nam muzika sadrži i heavy i melodic death metal i još neke elemente. Uglavnom, ne opterećujemo se baš previše sa svrstavanjem u ostale metal žanrove. A što se tiče inspiracije, najviše je crpim od skupina Kiss, AC/DC, Morbid Angel, Slayer i starije Metallice.
S obzirom da “Error In Evolution” izlazi sutra (9.3. op.a.), pa je promotivna kampanja u punom tijeku, vjerujem da ti je poznato kako je on prihvaćen među metal novinarima, i reci mi usput očekuješ li da bi on mogao biti među publikom bolje prihvaćen od debuta?
Sudeći po interviewima koje sam do sada dao, reakcije velike većine novinara su vrlo pozitivne. Govore da je ovo puno bolji, svježiji album i takve me procjene čine sretnim. A što se tiče publike, to je teško predvidjeti, makar, sudeći po prošlom albumu, nadam se da će i ovime biti zadovoljna.
Reci mi nešto o tekstualnoj tematici.
Lyricsi su uglavnom povezani s aktualnim i prošlim aktualnostima u svijetu, događanjima koja ga okružuju, među kojima, nažalost, dominiraju ona loša, a s time je povezan i naslov albuma. Upravo je riječ ‘error’ zamišljena kao jedna od glavnih tekstualnih poveznica, u kojima, među ostalim, pišemo o kriminalu, terorizmu, vjerskom fanatizmu, djeci koja moraju biti u uniformi, i sve to kroz koncept nečega što nije dobro. Isto tako, ja puno maštam, od čega i o mnogim realnim stvarima, tako da u tekstove ubacujem i neka osobna razmišljanja. Eto, to bi bilo ukratko o temama kojima smo se bavili na ovom albumu.
Spomenuo si da se broj ‘songwrittera’ povećao. Tko je glavni u skladanju pjesama? Jesi li to ti ili su i ostali članovi ravnopravno uključeni u taj posao?
Nema ti kod nas glavnog u skladanju pjesama. Istina je da se ranije više toga vrtjelo oko mene, no, i onda smo zajedno preslušavali i analizirali pjesme. A toga pogotovo nema sada, kada je skoro cijeli bend uključen u pisanje pjesama. Glavno je da je pjesma dobra i da se svima dopada, a nije važno ‘ko ju je napisao. Na taj način radimo od početka, a tako ćemo i ubuduće.
Izlazak novog albuma znači i određeni broj promotivnih nastupa. Imaš li već sada možda detaljnije podatke o tome koliko ćete koncerata odsvirati i gdje ćete sve nastupati?
Upravo su u tijeku razgovori s ‘booking’ agencijom o ljetnoj turneji, koja bi trajala 2-3 tjedna, a išli bi na nju s jednim jakim bendom, čije ime ne bih još iznosio, jer nije sve potvrđeno. Za sada nemamo točno potvrđene datume turneje, ali zato znam da ćemo svirati na nekim ljetnim festivalima. Planiramo puno raditi i ove godine, vjerujem da smo napravili dobar album i da ćemo odsvirati puno koncerata.
Bez obzira što si ti poznat među metalcima, One Man Army And The Undead Quartet je svježi bend na sceni. Jesi li zadovoljan brojem održanih koncerata i potporom publike na njima, ali i metal fanova općenito?
Prošle smo godine stvarno puno svirali. Održali smo naime, oko 80 koncerata i jako sam zadovoljan tim brojem, a pogotovo reakcijama publike, koja nas je odlično prihvatila. Moram ti reći da u svom životu nisam u jednoj godini nastupio toliko puta. Zadovoljan sam također što smo svirali s velikim metal bendovima, poput Children Of Bodom, Hypocrisy ili Soilwork, pa smo se tako, iako smo većinu koncerata svirali tridesetak minuta, imali priliku pokazati u pravom svijetlu.
S obzirom da smo nastupali s tako utjecajnim bendovima, na mnogim nas je koncertima pratio veliki broj publike, čak i po 50.000, i sa svime što smo napravili prošle godine, pogotovo vezano uz koncertne aktivnosti, jako smo zadovoljni. A zadovoljni smo i reakcijama na naš prvi album, što se najbolje vidjelo na koncertima, kada je publika znala kompletan repertoar. To je ujedno bio i najbolji dokaz da su naš premijerni album, ali i bend u cjelini, dosta dobro prihvatili.
Sjećaš li se možda koncerta u Zagrebu, kada ste svirali sa Children Of Bodom i Ektomorf?
Kako se ne bih sjećao. Koncert je bio 5. siječnja 2006. godine, na moj trideseti rođendan, i to u punoj dvorani. To je stvarno bila ‘cool’ večer, publika je bila fenomenalna i jako me ugodno me iznenadila. Nisam očekivao tako dobar prijem, jer sam mislio da nas ne poznajete dovoljno dobro. No, ispalo je sjajno, to mi je bio najljepši rođendan u životu i sjećat ću ga se jako dugo.
Kasnije smo se vidjeli i na Metal Campu. Kakve si dojmove odnio s tog festivala?
To je definitivno postao veliki festival. Mada, naš nastup nije baš najbolje prošao, obzirom da je u posljednji trenutak došlo do promjene rasporeda, pa smo umjesto iza, svirali prije Heaven Shall Burn, jer su oni imali nekih problema na putu. Uz to što je na početku našeg nastupa ispred stagea bilo tek par stotina ljudi, stekao sam dojam da neki od njih nisu znali koji bend svira, a neki su bili i pomalo zbunjeni. Ipak, do kraja nastupa došlo je dosta ljudi, pa se tako ipak sve dobro završilo.Kako sam već rekao, Metal Camp prerasta u veliki festival i voljeli bismo opet svirati tamo. Tko zna, možda već ove godine.
Reci mi nešto o svojim muzičkim počecima?
Moji su počeci vezani uz The Crown, koji se odmah nije tako zvao. Osnovani smo 1990. godine, dakle, kada sam imao svega 14 godina, a prvotno ime bendu dali smo 1992. (Crown Of Thorns), kada smo počeli ozbiljnije nastupati, snimati demo materijale. da bi ga 1998. promijenili u The Crown. A krenuli smo, poput većine švedskih bendova u tim vremenima, kao čisti ‘undergrounderi’. Ja sam u početku u bendu svirao gitaru, međutim, kako nitko nije htio pjevati, ja sam se prihvatio tog posla, koji mi je eto, postao sudbina (smijeh). Znaš, često se sjetim početaka i uvijek me obuzme nostalgija kad analiziram što smo sve prolazili u tim vremenima.
Neću te pitati zašto ste raspustili The Crown, jer si na ta pitanja vjerojatno bezbroj puta odgovorio, nego mi radije reci jesi li i dalje u kontaktu s članovim bivšeg benda?
Da, jesam. Mi smo i nakon razlaza The Crowna ostali u jako dobrim odnosima, često se čujemo i svi smo sretni u svojim novim bendovima. Evo, na primjer, na ‘Error In Evolution Release party’, promociju novog albuma mojeg benda, najavili su da će doći Magnus i Markus (basista i gitarista The Crowna – p.a.). Odluka o raspuštanju The Crowna bila je zajednička, rastali smo se kao prijatelji i nema nikakvih razloga da to ne budemo i dalje.
Imam povjerljivu informaciju da si veliki ‘filmofil’. Je li to točno?
Da, dobro si upoznat s mojim najomiljenijim hobijem. Kad imam vremena, volim pogledati dobar film, i to u prvom redu akcijski i ratni. Od glumaca čiji su mi filmovi dragi izdvajam Sylvestera Stallonea, pogotovo oni gdje glumi Ramba, zatim Rockyja, a obožavam i “Tango & Cash” s njim i Kurt Russelom, koji mi je također omiljeni glumac. Volim pogledati Clinta Eastwooda, čijih je 90 % filmova odlično, a vesterni su mi isto dobri. Upoznat si s time da volim filomve, a ne znam je li ti poznato da obožavam igrati nogomet? Igram za jedan klub u amaterskoj ligi.
Moram priznati da ovo nisam znao, i to mi je posebno drago, jer sam i ja veliki nogometni zaljubljenik. Za kraj ti moram postaviti pitanje o imenu benda, koje sam mislio ranije, ali, eto, ipak sam ga se sjetio tek na kraju. One Man Army And The Undead Quartet je među metalnim bendovima najduže ime, barem onima koji su meni poznati. Kako si došao na tu ideju i je li ona baš tvoja?
Ime benda sam ja osmislio, mada u početku nije bilo u planu da bude takvo i tako dugo. A ako te zanima, ispričat ću ti povijest njegova nastanka.
Da, svakako.
Kada se početkom 2004. godine raspao The Crown, odlučio sam da ću nastaviti dalje s muzikom i svoj projekt nazvao One Man Army, po uzoru na “Rambo” i “Rocky” filmove, o čemu smo malo prije razgovarali. U početku sam mislio da će to biti ‘one man’ projekt, međutim, kada sam napisao nekoliko pjesma, trebalo je snimiti demo materijal, pa sam došao na ideju da okupim oko sebe još muzičara, odnosno da oformim pravi bend.
Tako je i bilo, a obzirom da nas se okupilo petero, One Man Army više nije bio prikladan naziv, a nisam ga htio mijenjati u potpunosti. Zato sam se radije odlučio da dodam ostatak – And The Undead Quartet. A dio inspiracije pri odabiru imena uzeo sam od starijih bendova, pogotovo onih iz šezdesetih, kada je bilo slučajeva da frontman i ostatak benda imaju različita imena. Istina je da je naše malo neuobičajeno za thrash/death metal bend, ali, mnogi su mi ljudi rekli da im se dopada. Jedino su se žalili da ga je teško upamtiti (smijeh). Eto, to je bila kratka priča o imenu.
Zanimljivo i domišljato, nema šta. Eto, Johane, toliko ovoga puta od mene što se tiče pitanja. Imaš li još što za dodati?
Ništa posebno, osim još jednog pozdrava našim fanovima. Nadam se da ćemo se opet vidjeti u Hrvatskoj i napraviti zajedno još jedan sjajan koncert.
