Braća Joel i Ryan O’Keeffe, pjevač/gitarist i bubnjar, prije deset godina osnovali su Airbourne kao srednjoškolci, sanjajući da će jednog dana izaći izvan granica Australije i postati veliki bend.
S njima je bio još i gitarist David Roads, kasnije im se pridružio basist Adam Jacobson, no on se nije dugo zadržao, pa ga je zamijenio Justin Street. Prije nego su to očekivali, snovi su im se ostvarili. Prvi materijal naziva “Ready To Rock” objavili su 2004. i brzo bili prepoznati u domovini, a i šire, te nastupali s nekim velikim rock bendovima. 2007. izašao im je debi album “Runnin’ Wild“, koji im je otvorio vrata svjetske glazbene scene.
Zbog gotovo nevjerojatne sličnosti s AC/DC, ali i energičnih i nabijenih nastupa, ubrzo su postali velika atrakcija i nastupi na festivalima, kao i svjetske turneje, postali su njihova stvarnost. Uslijedio je album “No Guts. No Glory” (2010.), koji im je dodatno učvrstio stečene pozicije, a ove godine i treće izdanje “Black Dog Barking”.
Novi album u pravilu prati nova turneja, koja ih je dovela i u Hrvatsku, na INmusic festival. Prije njihova nastupa na INmusicu odradili smo doslovce ‘leteći’ intervju s frontmenom benda Joelom O’Keefeom.
Prije nastupa na INmusic svirali ste u Novom Sadu?
Točno, bilo je odlično, svirali smo u malom rock’n’roll klubu, publika je bila dobra, bila je to stvarno dobra večer.
Puno nastupate u Europi. Odgovara vam europska publika?
Da, da, europska publika je sjajna, uvijek doista strastvena i uvijek spremna za dobar rock’n’roll show, raspoložena za popiti i za dobar provod.
Gledao sam vas 2011. na Metalcampu u Sloveniji i na Wacken Open Airu, gdje ste ostavili jako dobar dojam. Ima li neki festival na kojem posebno volite svirati ili vam je svejedno?
Ne, nemam omiljeni festival, volim ih sve, da ne pretjerujem. Zaista volim sve dobre festivale.
Idemo malo popričati o novom albumu, “Black Dog Barking”. Zašto to ime?
Ostavimo slušatelju da otkrije zašto. Mi smo napisali stihove, a vi otkrijte. Tako da se bojim da vi to trebate sami otkriti, ne mogu vam stvarno reći zašto. Sve je tamo, samo trebate otkriti.
Prvi put na coveru vašeg albuma nema fotografije benda. Cover je povezan s nazivom?
Zašto nema benda na coveru? Zato što je cover povezan s imenom albuma “Black Dog Barking”. Tako da smo išli samo s tim.
Je li ovaj album možda vaše novo poglavlje?
Možda, moglo bi biti. Mislim, za nas je veliki korak kada bend izdaje album, ide na turneju… Sve smo uložili u album, radili smo na njemu sedam dana tjedno, nismo imali nikakve božićne praznike, samo smo radili na albumu i to je bilo sve što smo radili. Sve smo uložili u njega i sada smo opet ‘na cesti’.
Ima li koncepcijske sličnosti između njega i prethodna dva albuma?
Pa znaš, mislim da još uvijek ima nekakvih sličnosti, još je uvijek poprilično bez ravnoteže, takav je rock’n’roll. Mislim da je jedna od najvećih razlika to što smo radili s novim producentom koji se zove Brian Howes, kako bismo dobili zvuk bliži onom stadionskom. Konkretno, kod bubnjeva i back vokala.
Vaše pjesme su energične, sa mnogo lijepih gitarskih riffova, moćnih bubnjeva i melodija. Publika uživa u njima….
O da. To se točno može vidjeti s pozornice, publika se uvijek dobro zabavlja. Čini se da im se stvarno sviđa, pjevaju sve riječi pjesama, super je.
Kako publika reagira na nove pjesme, poput “Live It Up” ili “Ready To Rock”?
O tome sam baš pričao. Ljudi pjevaju sve riječi, užive se i super se provode, doista uživaju. Mislim, puno velikih bendova može biti najviše na ljestvici, ali publika je uvijek ključna. Kada svi pjevaju, znači da vole to.
Planirate li možda snimiti live album?
Jednog dana ćemo ga snimiti, to nam je u planu. Nismo još sigurni kada, ali planiramo.
Rekli smo da puno svirate, imate u planu i SAD. Kad ćete raditi turneju u Australiji?
Nakon ove turneje idemo natrag kući u Australiju. A poslije toga idemo u SAD, a nakon toga opet neki dio svijeta. Ne znam točne datume, ali bit ćemo u Italiji i Španjolskoj ili možda bliže vama.
Gotovo svi vas uspoređuju s AC/DC. Laska li vam to?
Da… Da, naravno, obožavam AC/DC. Recimo, kada se Aerosmith pojavio, napravili su nešto svoje i bili su uspoređivani s najboljim rock’n’roll bendom svih vremena, a sada nas uspoređuju s tim bendom. To je velika čast i to je sjajno. Puno više volim da nas uspoređuju s AC/DC, nego s nekime kao, recimo, Blink 182 ili sličnima.
Jako mladi ste osnovali bend. Imali ste 17, 18 godina…
Da, bili smo poprilično mladi. Kad smo počeli, samo smo željeli svirati rock’n’roll po gradovima i uvijek smo mislili kako ćemo jednog dana otići iz Australije u Europu ili Veliku Britaniju i svirati tamo.
Na mlade glazbenike presudan utjecaj imaju bendovi koje slušaju. Koji su, osim AC/DC, tebi najdraži bendovi. Možda Rose Tattoo?
Da, Rose Tattoo, pa The Angels, Status Quo, Led Zeppelin, Black Sabbath, Judas Priest, Metallica, Iron Maiden. Mogao bih ti nabrajati do sutra.
