Joe Bašić utjelovljenje je američkog sna, no njegov američki san ima jedan posve neočekivani američki twist. Niti je rođen u Americi, niti je u Americi postigao svoj uspjeh. Dapače, Bašićev američki san zaživio je u Hrvatskoj, a njegov početak možemo pronaći u kanadskom Torontu. Brat blizanac SAD-a, s nešto hladnijom klimom i manjom populacijom veliko je okupljalište iseljene Hrvatske od Mississauge do gore spomenutog Toronta, a Josip Joe Bašić je u tom okruženju, suprotno uvaženom mišljenju, odlučio plivati uzvodno. Stekavši poslovno iskustvo u Kanadi 1997. godine odlučio se vratiti u svoju djedovinu i pokrenuti biznis, a sada, dvadesetak godina kasnije, njegova kompanija MPG vodeće je marketinško ime naše regije.
Ipak, ono što je nas privuklo u njegov ured na Kaptol Centru nije puki uspjeh na gore navedenim poljima, već činjenica kako je Joe uspio dovesti trenutno najveći glazbeni festival unutar granica Lijepe naše. Riječ je naravno o mamutu elektronske glazbe, Ultri Europe, a pomalo je nestvarno gledati poteze na Ultrinoj karti: Miami – Seoul – Singapur – Mexico City – Rio De Janeiro – Split. Ono što je najbitnije, Bašić nije ‘sfušao’ posao nalijepivši Ultrine lokacije na žutu trokolicu poput Delboya i njegove legendarne “New York – Paris – Peckham”. Splitska Ultra jedina je Ultra u Europi, a što god netko mislio o samoj kvaliteti glazbe koja se tamo pušta, brojke govore priču za sebe. Franšiza svake godine na našu obalu dovodi stotine tisuća posjetitelja iz preko sto različitih zemalja svijeta, a takav egzodus donosi očekivanu obostranu korist za promotora i grad Split.
Ovakvo što ne može postići bilo tko, stoga smo uz određena očekivanja sjeli s gosp. Bašićem u ured na kratki razgovor kako bismo dobili nešto širu sliku o tome tko je Joe Bašić, zašto sve ovo radi, točnije, zašto ovo sve radi ovdje, a ne negdje u Kanadi ili SAD-u.
Čim smo se posjeli u doslovce transparentnu prostoriju okruženu radnim stolovima njegovih zaposlenika koji bez problema u svakom trenutku mogu vidjeti što točno radi Joe, u oči nam je upala velika boksačka vreća koja visi sa stropa. Simpatični sugovornik kaže “tako se rješavam stresa”. Iza nje, uokvireni retro poster golfera. Joe bez oklijevanja ispaljuje: “To je bio turnir koji sam organizirao u Kanadi, nagradni fond 250 000 dollara”.
Dalje se ni nismo usudili pitati jer je prostorija prepuna stvari koje bi mogle skrivati neku priču čiji lajtmotiv jest – uspjeh. A taj uspjeh je započeo u Bašićevoj glavi, još tamo na Sveučilištu Western – Ivey School of Business, gdje je upisavši smjer marketinga počeo organizirati tulume koji su ubrzo prerasli kućne okvire te postali poligon i Petrijeva zdjelica za sponzorstva i poslovne prilike. U okviru rada za vrijeme studiranja, prisjeća se Bašić, surađivao je s mnogim ekspertima čiji klijenti su bili ni manje ni više nego giganti poput Pepsi, Lays, IBM, Gillette, Visa, General Motorsa itd. Sve ovo je temelj za kako bi se kod nas reklo “make it big”, no Joe je odlučio ići linijom jačeg otpora te se vratiti u zemlju iz koje su njegovi roditelji emigrirali prije 50-ak godina. Na pitanje “zašto Hrvatska?” Bašić odgovara: “To je zemlja mojih roditelja, što znači da je i moja domovina. U Kanadi sam se itekako osjećao kao Hrvat, a posjetivši svoju domovinu uvidio sam da postoje mnoge poslovne prilike i prostor za jedno novo tržište koje je devedesetih godina ovdje bilo – nepostojeće.” Tako je osnovao tvrtku MPG u Zagrebu te počeo raditi na promociji i onome što se u širokom kišobranu danas zove “event management”.
Očekivano, prednost školovanja unutar kolijevke naprednog biznisa donijela je veliki uspjeh našem sugovorniku, brzo su pale suradnje s vodećim etiketama iz duhanske industrije i industrije pića, a upravo se ti brendovi savršeno uklapaju u domenu koncertne promocije.
U većini klasičnih priča, iste bi u ovom trenutku stale, no Joe, pozicioniran ispod kratke krilatice “believe.” odlučio je krenuti dalje. Po meni bi možda bila realnija “think big.” jer je Joe, posvetivši sedam godina u pregovore, uspio u jakoj konkurenciji dovesti Ultru, vodeću franšizu EDM-a, ni manje ni više nego na Poljudsku ljepoticu. Split je po mnogočemu nezahvalan grad, pogotovo kada se netko usudi dirati u bilo što vezano za Hajduk, no nekim čudom, na temelju nerazvikanih prirodnih ljepota, najveća partijana na svijetu dobila je stanicu i na Jadranskoj obali. Za one neupućene, to je kao da dofurate utrku Formule 1 u svoju zemlju. Mozgajući o tome što pitati takvog čovjeka, primijetio sam i neonsku lampu koja krasi hodnik ureda njegova MPG-a. Na njemu stoji: “Today is so Yesterday”.
Joe je možebitno upao u Sizifov posao posvetivši se dovođenju Ultre, no on je svoj kamen progurao do vrha brda. Zato sada sjedi u uredu i sa smiješkom objašnjava filozofiju svoga rada, okružen plodovima istoga. Prema njegovim riječima, upornost, vizija i cilj su ključ uspjeha, a upravo je kohezija sva tri elementa preduvjet za utrčavanje u ciljnu ravninu.
I baš kad se činilo da je Ultra petogodišnji brak koji će završiti rastavom i selidbom bolje polovice u neke druge krajeve, Joe opet ubacuje u petu brzinu, vraća se u projekt iz kojeg je u jednom trenutku izašao te uspijeva oženiti Ultru na još pet godina. Simultano, u priču ulazi i MTV. Njihov regionalni TV projekt “MTV Adria” je ugašen, no ni to nije spriječilo MPG da u suradnji s Porečom organizira festival “MTV Summerblast”. Prošle godine tamo je jedan od jedina dva nastupa za 2017. godinu odradio ni manje ni više nego – Will Smith.
“Summerblasta ove godine neće biti” – ekskluzivno nam otkriva Bašić. Iako zvuči kao podatak koji bi osobi Bašićeva karaktera bio poraz – on to ne prezentira tako. Ta priča prema njegovim riječima nije gotova, već je u tijeku njena rekonstrukcija kako bi u budućnosti eventualni Summerblast bio još bolji za sve tri interesne skupine: brand, promotora i zaključno grad domaćina.
Zanimljivost za kraj. Joe Bašić i njegova priča neodoljivo podsjećaju na priču Timothyja Tima Oreškovića. Kanadski Hrvat također je napustio unosan farmaceutski biznis samo kako bi se posjeo u vruću premijersku stolicu, a svi znamo kako je epizoda završila – neslavno. Tada je Joe Bašić, tik nakon prvog pojavljivanja Oreškovića pred našom javnosti, branio bivšeg premijera i njegov hrvatski, ustvrdivši kako će Orešković biti “super premijer”. Taj stav brani i danas: “Mislim da je Orešković htio najbolje za ovu zemlju. No, nekad stvari jednostavno ne idu. Mi smo prijatelji, i u razgovoru s njim osjećam kako Tim svoju kratkoročnu poziciju gleda kao pozitivno životno iskustvo.”
Zaključno, Joe Bašić je napravio dobar posao za sebe, ali i za druge. Posve je nebitno je li motiv ove ekspanzije novac ili nešto drugo. Ono što se broji je poduzetnost, ponuda sadržaja i korist lokalnih zajednica od tog sadržaja. Čini se kako je Split s Ultrom trenutno utvrda njegova djelovanja, no i Zagreb bi mogao kroz nekoliko godina napokon dobiti dosljednu zamjenu za propali Adria Entertainment.
MPG je promovirao koncert Justina Biebera, a na pitanje o Bruceu Springsteenu, izvođaču čije ime se najviše provlačilo kroz medije nakon Bieberovog uspjeha kaže: “To je zahtjevan projekt o kojem ovisi čitav niz parametara. Svaki dan radimo na tome da dovedemo najveće zvijezde u ove krajeve, ali prvo moramo stvoriti uvjete za to”. Hoće li se Gazda pojaviti u metropoli upravo u režiji Joea Bašića i njegovog američkog sna? Možda.
