Kreiravši svoj alter-ego Lostboy!, frontmen Simpe Mindsa Jim Kerr vratio se u svoju mladost i prisjetio svog odrastanja u Glasgowu. Kako kaže, Lostboy! je Kerr glavom i bradom, ali prije tridesetak i više godina.
Sad je malo stariji, zreliji, ali još uvijek spreman na eksperimentiranje i izdavanje muzike kakvu prije svega on voli slušati.
Što Vas je potaklo da snimite album “Lostboy!”?
Ideje su se stvarale dugo, dvije godine. Bilo je mnogo ideja, a kao i svi rock bendovi, Simple Mindsi uzimaju duge pauze između albuma. Tijekom odmora neki članovi su na plaži, neki su na golfu, a neki rade. Zavalio sam se u studio i osjećao energiju muzike.
Kako ste se osjećali tijekom snimanja “Lostboya!” i možete li to usporediti sa snimanjem albuma Simple Mindsa?
“Lostboy!” se snimao brzo u odnosu na ploče Simple Mindsa. Recimo, za ploču Simple Mindsa treba 10 tjedana, a za “Lostboy!” 10 dana. 
“Lostboy!” je opisan kao retro-futurističan album. Što ste time htjeli reći?
Definitivno ima nešto nostalgično. Zvuk i produkcija su moderni, suvremeni, uvijek koristimo suvremenu i najmoderniju produkciju, ali osjećaji su usmjereni prema prošlosti. Pjesme “Refugeee”, i “Shadowland” a pogotovo “Bulletproof Heart” su pjesme o tadašnjem Glasgowu, koji je u to doba išao krivim putem i o nesigurnosti koja je tada vladala. To je bila moja mladost.
Kada kažete da ploča ima svoj retro štih, postoje li planovi da snimite čistu punk-rock ploču?
Punk-rock je mentalitet i stav, da napraviš stvari brzo i onako kako se tebi sviđa, spontano. Tako smo radili “Lostboy!”.
Koji muzičar ili bend Vas najviše podsjeća na odrastanje?
Magazine, koji su imali jako velik utjecaj na mene, pa Ultravox…
Jedna od pjesama na albumu je posvećena Billyu MacKenzieu, frontmenu grupe Associates. Koja pjesma Associatesa najbolje opisuje Billya?
Associates su snimili tri albuma. Prvi album, “Affectionate Punch” nije klasičan, ali ga krasi lijep duh. Sviđa mi se pjesma “Paper House”.
Koja je Vaša najznačajnija osobna karakteristika koju Vam je Glasgow dao?
To je mentalitet ‘underdoga’, netkoga tko nije postigao sve što je mogao. Osjećamo se kao ‘outsideri’, daleko od Londona, van svega.
Prije 15 godina rekli ste da su Simple Mindsi bend bez kuhara i psihologa. Je li to još uvijek tako?
Sada imamo šefa kuhinje.
