Zagrebačka Tvornica kulture prije nekoliko dana gorila je od energije i pozitive koju je sa sobom donio Clutch, američki rock bend kojega smo napokon premijerno dočekali i na našim prostorima.
Osnovani 1991. do danas su objavili 11 studijskih albuma, od kojih je posljednje, hvaljeno izdanje “Psychic Warfare” objavljeno prošle godine.
Trenutnu postavu benda čini istinski frontmen kakav se jednom rađa – Neil Fallon na vokalu i gitari, zatim izvrsna ritam sekcija koju čini bubnjar Jean-Paul Gaster i basist Dan Maines, uz neizostavnog Tima Sulta na gitari.
Tako da mislim da je ovo sada u pravilu reakcija na ono što smo napravili s “Earth Rocker”. I da, u pravu si, postoji ta funk vibra na njemu. Jako zabavno mi je bilo pozabaviti se s tim stilom i drago mi je što smo napravili takvo nešto.
Album se našao na vrlo visokim pozicijama na Billboardu. Što vama općenito predstavljaju te ljestvice?
Pa općenito gledajući jako malo. Od samih početaka benda, nikada nismo uživali u takvim uspjesima. Što je zapravo okej, jer nam to ni nije bio cilj. Cilj od samih početaka bio je imati dobre nastupe i raditi albume najbolje što možemo. Evo nas ovdje, 25 godine kasnije, kada smo u mogućnosti prodati toliku količinu albuma koja bi nas uvrstila na neku od tih ljestvica.
Za nas je uzbudljivo isključivo iz razloga jer to sve radimo pod vlastitom etiketom. Radimo u potpunosti pod vlastitim uvjetima, pod vlastitom etiketom. Kada smo kod kuće, odem u skladište, spakiram CD-e, stavim ih u kamion i pošaljem dalje. Dobar je osjećaj i zbog toga smo jako ponosni.
Sad kad si spomenuo vašu izdavačku kuću, što je po tebi sve drugačije otkad radite pod Weathermaker Music?
Puno je ugodnije, to ti sigurno mogu reći (smijeh). Raditi s velikim diskografskim kućama bilo je teško zbog više razloga. Jedan od razloga je to što su uključivali razgovore koji nisu imali apsolutno nikakve veze s glazbom, odnosno to je ta poslovna strana u cijeloj priči.
Nakon toliko godina bavljenja s time, bavljenja s korporativnom stranom tih stvari, bilo je zaista osvježavajuće krenuti s vlastitom etiketom. Kada smo je pokrenuli, pomislili smo, čak i da budemo užasni u vođenju vlastite etikete, napravit ćemo bolji posao nego što su velike izdavačke kuće ikada napravile. Ispostavilo se da nam odlično ide i svaki album koji smo objavili ispao je na neki način lekcija. Sa svakim novim izdanjem smo naučili nešto novo i postali smo sve bolji u tome što radimo.
Drago mi je za čuti da vam je sada sve super na tom području…
Da, zaista je.
Što je bilo drugačije za vrijeme cijelog procesa stvaranja? Nedavno si izjavio da su ove nove pjesme izvježbane u puno većoj mjeri nego one prethodne…
Da, bile su. Nastojimo prvo što više puta odsvirati pjesme uživo prije nego s njima odemo u studio. Ovoga puta je bilo drugačije jer smo ih također puno izvježbavali. Svakoga dana kad smo radili pre-produkciju za album, svirali bismo sve pjesme kao da su dio set-liste. Svakoga dana bismo mijenjali redoslijed tih pjesama.
Bilo je dosta korisno jer nam je omogućilo da osjetimo kako pjesme ‘dišu’ zajedno te da ih gledamo kao jednu cjelinu. Radije nego da ih gledamo u dijelovima ili jednu od sitnica u svakoj od pjesama. Ovoga puta smo mogli pregledati cijeli ‘kostur’ našega rada, dok se cijeli proces pokazao jako koristan za nas.
Imate li već nešto gotovog materijala koji nije dobio priliku biti uvršten na albumu?
Bilo je nekoliko pjesama koje nisu uspjele doći na album, a koje smo objavili kao ‘B-Sides’. Te pjesme nisu dospjele na album, ne zato što nisu dobre pjesme, već zato što se nisu uklapale u ostatak albuma. Jedna se zvala “Outland Special Clearance”, ona ima funk vibru u sebi, a druga se zvala “Mad Sidewinder”, koja bi se po mom mišljenju najbolje uklopila na “Earth Rocker”.
Prošlo je dugih 25 godina od kad ste krenuli s radom, što vas je istinski motiviralo da rastete i da idete prema naprijed bez nekih dužih pauza?
Kao prvo, nismo htjeli naći prave poslove (smijeh). To je glavna stvar koja nas je motivirala. A drugo, kao što sam već rekao, kada smo oformili bend imali smo samo dva cilja na pameti. Raditi dobre albume i odrađivati dobre nastupe.
Kada bi postalo teško i kada bi se stvari zakomplicirale, ugledali bismo se na te dvije stvari kao na naš svjetionik, kao svjetlo koje nas vodi. Na takav način funkcioniramo i danas, svi se okupimo u jednoj prostoriji i kada dođe vrijeme za stvaranjem, trudimo se napisati najbolju stvar koju možemo.
Misliš li da ste morali proći kroz spororastući proces kako biste napokon dobili odgovarajuće priznanje koje i zaslužujete?
Jako spor. Mukotrpno i pogubljujuće spor (smijeh). Ali to je zapravo najbolji način. Tu smo sad, 25 godina kasnije i sviramo u tvom prekrasnom gradu po prvi puta, na rasprodanom koncertu. Ne bih si nikada to mogao zamisliti pred toliko godina. Kada kroz tako spor proces izgradiš svoj bend, on postane vrlo izdržljiv. I ljudi koji nas danas dolaze pogledati uživo, nadajmo se da će ponovno doći i za 20 godina. Jer ovime se planiram baviti još mnogo, mnogo godina.
U počecima ste imali puno žešći zvuk, da biste kasnije zbog raznovrsnih utjecaja počeli mijenjati svoj stil. Osobno, kakvi te glazbeni stilovi najviše privlače?
Mene osobno privlači zaista široki spektar stilova. Sada kada razmišljam o tome, mogu reći da mi je jazz na prvom mjestu. Bubnjevi su po meni jazzerski instrument. Ideja da ljudi sviraju bubnjeve postoji od samih početaka vremena. Ali postavljanje ostalih komponenti bubnjeva je nešto sasvim novo. To se dogodilo prije otprilike 100 godina, u trenutku kada se jazz tek pojavio.
Za mene osobno, čim naučiš nešto o jazzu, bubnjanje ti se čini jednostavnije. Što više naučiš o jazzu, to ti se više lampica upali iznad glave kada si za bubnjevima. Slušam dosta klasike, i eru jazza ’60-ih, ’50-ih, ’40-ih godina. Jako volim i reggae, funk, zatim glazbu New Orleansa, a naravno i rock’n’roll također. Još uvijek si puštamo Black Sabbath i Led Zeppelin.
Iako “Regulator” već možemo čuti u seriji “The Walking Dead”, postoji li neki film ili TV serija za čiji soundtrack bi Clutch po tebi bio idealan?
Oh čovječe, to je teško za reći (smijeh). Možda “Star Wars”. Mogli bismo jednoga dana napisati nešto posebno baš za “Star Wars” (smijeh).
A što kažeš onda na novi “Star Wars”?
Sviđa mi se. Mislim da nisam opsesivan fan kao što su neki naši prijatelji. Ali uživao sam u njemu, mislim da je film odličan i da dobro izgleda. Nemam običaj toliko često otići pogledati neki film, ali ovo mi je bilo zabavno pogledati.
Na početku razgovora dotakli smo se vašeg premijernog dolaska u Zagreb. Jesi li već upoznat s nečim s našeg područja?
Prošlu noć sam postao vrlo upoznat s vašim pivom. Bili smo ovdje u Tvornici kulture i bilo je zaista ugodno. Pili smo domaće pive, jeli finu hranu. Prilično sam jednostavan čovjek. Kada dođem u neki grad to su stvari u kojima najviše uživam, dobro pivo i dobra hrana.
Jesi li možda već imao priliku provjeriti She Loves Pablo i Cojones, bendove koji nastupaju večeras kao ‘support’?
Samo kratko putem interneta, ali planiram ih provjeriti večeras. Vjerujem da će biti kul.
