Je li album “Physical Graffiti” Led Zeppelina bio razlog za buđenje punka?

Ako postoji idealna novobogataška heavy metal ploča, “Physical Graffiti” Led Zeppelina je idealan kandidat za to.

“Graffiti” su manijakalna količina muzike koja je raspoređena u sat i 23 minute na dva diska. Njeni autori su likovi koji su ulovljeni u dijeliću sekunde prije nego što će se ogromna samouvjerenest pretvoriti u šuplju prepotenciju, a maštovitost u solažama tek sterilne pokušaje da brzinom i glasnoćom nadoknade invenciju.Mnogi bi, uključujući i mene, dali Bog zna što, samo da su bili u mogućnosti s naizgled tako malo napora načiniti takav bestseller i kamen temeljac heavy metala i u isto vrijeme izgledati kao teška frajerčina, odnosno, da citiram jednog drugog cijenjenog autora “Šta bi dao da si na mom mjestu, da te mrze, a da ti se dive“. Članovi grupe će i sami priznati da su u to doba stvarali brzo i lako, da su s novim pjesmama premašili vrijeme predviđeno za dvije strane LP-ploče, pa su pridodali još malo starijeg materijala koji nije prošao u konačnu selekciju na prethodnim studijskim projektima. I naravno, na taj način stvorili svoje možda najsjajnije remek-djelo. Dašak opuštene atmosfere se može osjetiti na kraju “In My Time of Dying”, a da su ih mnogi mrzili, već je godina nakon izdavanja “Grafita” proglašena nultom punkerskom godinom.Zeppelini su imali sve što punkeri nisu: novac, obožavatelje (s naglaskom na nježniji spol), slavu, sviračko umijeće, blještavilo, a punkeri su imali sve što je Zeppelinima počelo manjkati: autentičnost, stav, socijalnu osjetljivost i razlog za pjesmu.

Zapravo, ovo ‘socijalna osjetljivost’ je možda pretjerivanje, no imamo dvije činjenice na vagi: “In My Time of Dying” je stari tradicional kojeg su mnogi, uključujući Boba Dylana (koji je svoju obradu objavio 1961.!), obrađivali na različite načine, no u verziji Pagea, Planta, Jonesa i Bonhama ona ima svoje autore koji se, vjerovali ili ne, potpisuju kao Page, Plant, Jones i Bonham. Jesu li onda tužili sve druge koji su pjevali prije njih te naplaćivali izgubljene tantijeme, još nije poznato. S druge strane, pjesma “Boogie With Stu” između slavne četvorke i Iana Stewarta još nosi potpis Mrs. Valens jer su momci načuli da gospođa Valens nije dobivala nikakve tantijeme koje su pripadale njenom tragično preminulom sinu Ritchieju koji je poginuo na ‘dan kad je umrla muzika’, 3.2.1958.

“Physical Graffiti” je album za prepotentne kicoše, i teško je odrediti kad je preseravanje zvučalo tako oholo i tako zabavno. To je ispunjenje svih muških snova kod onih koji potajno sanjaju kako biti frajer, ali nemaju hrabrosti to učiniti ili jednostavno ne uspijevaju.

“Graffiti” sadrže najdulju (“In My Time of Dying”) i najkraću pjesmu (“Bron-Yr-Aur”) koju je bend ikad snimio. A tu je i “Trampled Underfoot“, čija gitaristička dionica neodoljivo podsjeća na tipičnu harmonikašku melodiju iz opskurnih klubova (a zapravo je posveta Stevieju Wonderu i pjesmi “Superstition”). A onda izroni “In the Light” – možda najduhovnija pjesma koju je bend ikad podario.

A tu su još i ep “Kashmir“, te poletne gitarističke bombe “Custard Pie”, “The Wanton Song” i zaključna “Sick Again”, redom snažni argumenti da su Zeppelini bili blues band s tipično funky ritam sekcijom. Pastoralna “Bron-Yr-Aur” je posveta radnom odmoru u Walesu gdje su Page i Plant kuckali svoj ploču ‘trojku’.

Utjecaj Stonesa iz “Exile” faze je čujan na “Down By The Seaside”, a na “Boogie With Stu” momci su otišli korak dalje svirajući s izgubljenim Rolling Stoneom Ianom Stuartom, čovjekom koji je temeljem odluke njihova tadašnjeg menadžera prestao biti Rolling Stone jer je preumilno izgledao (toliko o tome kako su The Rolling Stonesi bili ultimativni rockerski bend).

I dok je “Bijeli album” The Beatlesa bio vrhunac ‘anything goes’ filozofije iz kraja šezdesetih, “Quadrophenia” grupe The Who teatralnih rock spektakala iz sedamdesetih, a “Exile On A Main Street” ‘party till ya puke’ smjera, “Physical Graffiti” je svojim macho-izrazom označio vrh pomicanja klatna u stranu, te je glavni tijek popularne muzike ‘morao’ skrenuti u neke skromnije, razumnije vode.

Veću prepotenciju od ove na nekom umjetničkom djelu teško da ćete vidjeti, osim ako ne gledate neki saborski performans.