U vrijeme ekonomske krize sve se više okrećemo rasprodajama. Znači li to automatski i da sve više kupujemo šrot?
To je djelomino točno, ali ako znate što kupujete, što je doista
vrijedno, neke rasprodaje možete iskoristiti za svrhovite i više nego
isplative kupovine.
Tako je i u svijetu diskografije u kojem smo svjedocima sve većeg broja sve učestalijih rasprodaja. Svaka od njih u ponudi vjerojatno ima ponešto vrijedno i to ispod cijene. No rijetke su koje na rasprodaji nude cjelokupnu ediciju s djelima visoke umjetničke vrijednosti. Upravo je to slučaj s edicijom “Jazz Best Collections 1000” koju po smiješnim cijenama nudi diskografska kuća Dancing Bear.
Radi se o japanskim reizdanjima albuma koje su legendarni jazz glazbenici i sastavi izvorno objavili za diskografsku kuću Atlantic ili neke druge koje djeluju pod okriljem Warner Brosa. Kad spominjemo japanska izdanja kvaliteta je neupitna i to u svim segmentima proizvodnje CD-a, od zvuka preko opreme do poštivanja izvornog dizajna.
No, najvažnija je umjetnost, a u ovoj ediciji reizdana su djela uglednih jazzista od kojih su neka stekla kultni status, primjerice albumi “Forest Flower” Charlesa Lloyda, “Art Blakey’s Jazz Messengers with Thelonious Monk” i “European Concert” Modern Jazz Quarteta. Modern Jazz Quartet je zastupljen s velikim brojem izdanja, baš kao i tenor saksofonist, flautist i skladatelj Charles Lloyd, no intrigantna je lista ostalih glazbenika čiji su albumi objavljeni u ovoj ediciji.
Među ostalima to su Duke Ellington, Miles Davis, Ornette Coleman, Sarah Vaughan, George Benson, Art Farmer, Dave Brubeck, John Coltrane, Milt Jackson, Gil Evans, Paul Desmond, Chick Corea, Gary Burton, Keith Jarrett, Ella Fitzgerald, Lee Konitz, John Lewis, Herbie Mann, Carmen McRae, Charles Mingus, Jaco Pastorius, Joe Zawinul, Randy Weston i Bud Powell.
Među ovim izdanjima ima i raritetnih, onih koja su bila objavljena u ograničenim količinama ili koja nakon izdavanja u LP formatu nisu bila reizdavana na CD-ima ili dosad nisu bila dostupna na svim tržištima, primjerice “Concert in Japan” Modern Jazz Quarteta koji je godinama bio dostupan jedino na japanskom tržištu, ali i “The Max Roach Trio, featuring the Legendary Hasaan” koji je u enormnoj količini iznimno uspješnih Roachevih albuma ostao nepravedno nezapažen. Između ostalog taj je album, što ga je jazz bubnjar i skladatelj Max Roach snimio 1964. u triju s pijanistom Hasaanom Ibnom Alijem i kontrabasistom Artom Davisom, važan zbog toga što donosi jedine dokumentirane snimke ovog pijanista.
Zanimljivo, budući da su na album uvrštene isključivo izvedbe njegovih skladbi, a on je zastupljen i kao sjajan pijanist, improvizator. Bez obzira o kojem aspektu njegova stvaralaštva govorimo, Hasaan Ibn Ali je kroz ovo izdanje predstavljen kao osebujan jazzist koji je razvio vlastiti glazbeni jezik, neusporediv s drugima. Naime, u to doba njegov se pristup toliko razlikovao od pristupa drugih glazbenika kao i onaj Theloniousa Monka jedno desetljeće prije. No, za razliku od Alija čiji je život još uvijek zagonetka za jazz javnost (!?), Monkov je pristup doživio priznanje i snažnu promociju.
U ovoj japanskoj ediciji reizdani su albumi koji spadaju u obje kategorije, no bez obzira u kojoj su, svi od reda vrijedni su slušanja i proučavanja.
