Kada smo prošle godine u povodu Mars festivala zasjeli pred Skunk Anansie u zagrebačkom hotelu Esplanade, znali smo da razgovaramo s istinskim rockerima; bendom s pokrićem i pedigreom, ali skromnim i zaljubljenim u ono što rade, a ne ono što jesu.
Novo izdanje za headlinere htjelo je, možda namjerno, a možda i sasvim slučajno, trojac 30 Seconds to Mars – puka im suprotnost. Neki će reći da je 30 Seconds to Mars odlična igra imenima, neki će se pitati tko su oni, dok će manji broj hrvatske publike biti napokon zadovoljen dolaskom ovog benda.
Mi smo nakon ugodnog prošlogodišnjeg razgovora s gitaristom bosanskih korijena, Tomom Miličevićem, dobili priliku u tom istom hotelu sjesti pred sva tri člana benda predvođena glumcem Jaredom Letom i popričati o svačemu.
Međutim, nakon što smo u najavljeno vrijeme došli, Tomo i Shannon čekali su na razgovor s medijima, dok smo mi ostali, skupa s njima, čekali Jareda. Superstar je kasnio da bi se nakon dosta vremena pojavio u crnom emo-metro izdanju, dakako, s naočalama u prostoru prigušenih svjetala.
Žaleći se da je bolesnjikav, ušao je u dvoranu za intervjue, dok se pred vratima počela okupljati gomila mladih i uzbuđenih djevojaka koje su došle na upoznavanje s bendom. Čim smo ušli unutra na uho smo dobili upozorenja od prepotentnog im menadžera koji je strogo u stilu ‘I shall say this only once‘ zabranio bilo kakvu referencu na Letove filmove i spomen na isti.
Bend se posjeo na kožnu fotelju, Jared je skinuo svoje naočale, ali zadržao prepotentni stav kao da je predvodnik The Rolling Stonesa i, kao i sa svima dotad, umjesto da se rukovao u znak pozdrava, pružio je lakat (!) jer je bio, kako smo ranije napisali, ‘bolestan’.
Stariji mu brat Shannon – neobična i neartikulirana figura benda koja ga je vjerojatno podučavala u stavovima – cijelo je vrijeme potencirao ‘megastar’ stav, dok je srdačan jedini bio, pretpostavljate, naš prika Tomo Miličević – spontan, simpatičan i opušten. Cijeli razgovor od desetak minuta bio je jednako bizaran kao i onaj s Bloodhound Gang prošle godine, a tekao je ovako…
Ima jako puno cura vani koje vrište.
Tomo: O, brate…
Ne veseli vas to?
Tomo: Ne baš.
Daj ajde… (smijeh)
Tomo: Pa ne, svakodnevno se događa…
Da, težak je vaš život.
Jared: Zar vaši hrvatski dečki ne vole rock’n’roll?
Pa volimo mi rock.
Jared: Očito ga samo ženske slušaju…
Momci, imamo desetak minuta pa bi bilo dobro da popričamo o vama i vašoj aktualnoj turneji koja traje već jako dugo, pa nam recite kako je biti na cesti već godinu i pol?
(Jared intervenira dosjetkom kako bi Tomo mogao odgovoriti na hrvatskom jeziku, kao jedini koji ga ‘zna’.)
Jared: Daj, Tomo ti reci, ti pričaš hrvatski, daj da te malo slušam…
Tomo: Ok, probatju (doista se trudi). Probat ću najbolje što mogu na hrvatskom. Sada smo svirali godinu i po’
Shannon: To je bengalski (smijeh)?
Tomo: Počeli smo u… kak’ se kaže ‘November’?
Studeni.
Tomo: Studeni. Jedanaestog mjesec 2009. do sada. I sviramo onda opet do studeni.
I vraćate li se onda u studio snimati četvrti studijski album?
Tomo: Možda, a možda ne. Vidjet ćemo.
Jared: Dabladabladabla… (mrmlja) Bazjabazjabaza, nobanonobane…*
Shannon: Ima li kuraca u studenom(smijeh)?
Jared: hahahahah (grohot) Da, da, tako je zvučao!
Ako ti tako kažeš… Tomo, maloprije si mi pričao u neformalnom dijelu kako si vidio savršeno mjesto za živjeti, a i tijekom dana si probao nešto domaće kuhinje. Što se jelo?
Tomo (pomalo mu neugodno): Ja sam danas već bio u gradu i pojeo sam ćevape i pljeskavice i, kak’ se kaže taj ljuti… ljuti pljeskavica…?
(okrećem se promotorima i organizatorima) Ljuta pljeskavica?
Oni: Šiš-ćevapi?
Tomo: Ne taj! Još više ljuti nego to. Ali, ajvar i sve te dobre stvari…
Dobre bosanske stvari?
Tomo (ponovno na engleskom): Pa, jesam li Bosanac (smijeh)?
Jared: Prekul.
Jarede, prije nešto više od godinu dana svijet je obišla tvoja obrada GaGine “Bad Romance” koja se jako dopala publici, pa i njezinim poklonicima . Zanima me odakle ideja o toj pjesmi?
Jared: Dabadubudibl…
Shannon: Kurci u studenom.
Jared: Ga-ga-ga-ca-ca… (smijeh) BBC1 nas je tražio da obradimo pop pjesmu i smatrali smo tada da bi ta pjesma bila nešto najočekivanije i pomalo neobično za nas same, što i jest bilo. Svakako je to bio zanimljiv postupak.
Bi li razmotrio mogućnost surađivanja s njom?
Jared: Ne bih rekao da je to nešto što bi se moglo dogoditi u skorijoj budućnosti, ali GaGa je jedna marljiva žena i stoga se nikad ne zna.
Prije nekoliko mjeseci objavio si i kratki video uradak star nekoliko godina gdje si utjelovio Kurta Cobaina i u vrijeme godišnjice njegove smrti objavio ga na Internetu. Video pokazuje nevjerojatnu sličnost i doista uvjerljivu reprezentaciju Cobaina. Zašto odavanje počasti baš na taj način?
Jared: Nije baš bilo snimljeno u počast Cobainu. Zanimljivo je to kako neki blogovi mogu krivo prenijeti informaciju i promijeniti smisao, iako sam ja napisao jasno o čemu se radi, ali to nitko nije pročitao.
Snimka je napravljena kao studija lika da iskušam koliko mogu izgledati kao on i proučiti njegov karakter. Nekako sam se u vrijeme njegovog rođendana sjetio snimke, a kako je tu negdje i godišnjica smrti odlučio sam je podijeliti jer to dotad nije nitko vidio. Ali ljudi su pokušavali od toga napraviti nešto negativno govoreći da je to tribute uradak i pitali se je li u redu da se to napravi, a tako nije trebalo biti.
Pa ne sjećam se da su se ljudi okomili ili osuđivali tu snimku.
Jared: Ma i ne trebaju jer sam je snimio u slobodno vrijeme na svoju ruku. Ali,da, svakako… Ja pričam nešto što nitko kao ne zna (počinje tipkati po svom smartphoneu).
Tomo, kako gledate na svoje ime – 30 Seconds to Mars – i njegovu zanimljivu podudarnost s našim Mars festivalom na kojem nastupate večeras?
Tomo: Moram ti priznati da uopće nismo razmišljali o tome. Puka slučajnost…
Kao bend ste po prvi puta ovdje, ali Tomo ti si ipak posjećivao Hrvatsku ili regiju, jesi li uspio dečkima pokazati grad i upoznati ih s našom kulturom, možda našom domaćom glazbom?
Tomo: Nemamo previše vremena ovdje jer, nažalost, večeras odmah nakon nastupa krećemo za Austriju gdje sviramo na Nova Rock festivalu, pa nam je ovaj dolazak isključivo poslovne prirode.
Na Nova Rock će nastupiti cijeli niz odličnih rock bendova, što vama svakako nije novost da nastupate na istoj pozornici s velikim imenima. Štoviše, išli ste na zajedničke turneje s Linkin Park, Audioslave ili, recimo, manjim, ali odličnim kalifornijskim bendom Evaline. Kako je bilo nastupati s njima i spojiti vaše izričaje?
Shannon: Evaline?
Bend s kojim ste bili na turneji 2007. godine. Divlji bend, nepredvidljiv i neobičan frontmen…
Tomo: Ja se sjećam… Turneja “Taste of Chaos”.
Jared: Ne znam slažem li se baš, ali, da frontmen je poprilično čudan.
Tomo: S njima je odlično biti na turneji…
Shannon: Da, oni su ipak poprilično poznat bend. Poprilično poznati… To su bile dobre turneje. Doduše, tog benda Evaline se uopće ne sjećam… Kvaliteta i odabir uvijek ovise o kombinaciji u kojoj radiš.
Pretpostavljam da su turneje uvijek zanimljiva i dinamična iskustva gdje novi materijali nastaju u različitim mjestima, gdje svašta glazbenika, kao što smo puno puta čuli, inspirira usred interakcije s različitim kulturama i regijama. Je li tako i s vama?
Jared: Više me inspiriraju zanimljive stvari kao dobra šalica čaja. Meni je zanimljiv tvoj vrat i Adamova jabučica.
Tomo: Svašta može biti nadahnuće – od jednog razgovora, do oblika nekog predmeta.
* naglašavamo da je ovo fonetska transkripcija Letovih zvukova
