Japandroids: “Kad se skužiš s publikom, sve je lakše”

1082

Japandroids je kanadski duo koji se istakao svojim prvijencem “Post-Nothing“. Na svu sreću, album i uspjeh dogodili su se u pravo vrijeme jer bend već razmišljao o prekidu rada.

Kako je vrijeme odmicalo, tako su bili sve sigurniji u sebe i svoju svirku, ali došao je novi problem u vidu drugog albuma. Mnogi bendovi zapnu na drugom albumu, ne znaju kako dalje, a to se dogodilo i Japandroidsima. Ponovno su razmišljali o prekidu rada, ali ipak su smogli inspiraciju i izdali također vrlo hvaljeni “Celebration Rock“.

Upravo ovaj album povod je za novu turneju benda u koju su uključili mnoga mjesta na kojima dosad nisu svirali. Jedan od datuma bio je određen i za Zagreb, a pred sam nastup razgovarali smo s Brianom Kingom i Davidom Prowseom.Dečki, kako ste?
David: Jako smo dobro. Vrlo smo uzbuđeni što smo u Zagrebu i što ćemo prvi put svirati ovdje. Ovaj dio turneje namijenjen je mjestima gdje još nismo svirali. Tako smo, evo, svirali u Ljubljani i Grazu zadnja dva dana i stvarno mogu reći da smo zadovoljni time.

Po tome se može reći da volite turneje?
Brian: Da, volimo. Budući da smo iz Kanade, osim što smo na turneji, mi smo i turisti. Teško je ne biti uzbuđen kada vidiš mnoge nove građevine i gradove koje te se jako dojme. U Sjevernoj Americi smo svirali mnogo puta i tamo nam je i dalje super svirati, ali kada krenemo na turneju po mjestima na kojima još nismo svirali, tu zabava počinje. To za nas znači europska turneja, posebno kada idemo sve više i više prema istoku, tamo nam je sve novo. Danas dok smo se vozili autom, gledali smo grad, vidjeli mnogo toga novoga, razmišljali smo kako ćemo prvi put svirati ovdje i jednostavno te ponese.David, prije intervjua rekao si da je bilo ludo na koncertu prije dva dana u Ljubljani, da su ti došli dečki goli do pasa i rekli da će u Zagrebu biti još luđe. Pa gdje je luđa publika, u Americi ili u Europi?
Ne znam. Rekao bih da je publika svakako drugačija. U Americi naše koncerte posjećuje mnogo više ljudi, ali neke od najzabavnijih publika bile su na mjestima gdje ih nije bilo previše, tamo gdje ne sviraš toliko često, a možda i općenito mnogo bendova ne dolazi na ta mjesta. Mogu uzeti primjer Poljske. Vjerujem da bendovi ne idu tamo prečesto, pa kada netko dođe publika je vrlo zahvalna na tome. Mislim da je općenito vrlo unikatan osjećaj kada neki američki ili kanadski bend dođe u istočnu Europu, mislim da takvi bendovi tamo sviraju rjeđe, pa je drugačija atmosfera.

Brian: Mislim da je najluđa publika u dijelovima SAD-a i Kanade. Pri tome moramo imati na umu da tamo stalno sviramo, stalno smo u kontaktu s njima, pa to i ne čudi previše. Na takvim mjestima sviramo čak četiri puta po albumu. Tako ti je lakše imati dobar show. Teško je doći do toga, mukotrpan je to posao, ali jednom kad se skužiš s publikom, tada je sve lakše. Najluđi koncerti su nam u principu tamo gdje smo već svirali pet-šest puta, možda i deset puta, pa nam je u Europi to malo teže postići budući da nam je daleka, skuplja je za nas i rjeđe sviramo ovdje. Mislim da to ne možemo generalizirati s gradom ili državom, već s time koliko puta si svirao negdje. Danas ćemo svirati ovdje i nadam se da ćemo doći i sljedeće godine i svirati pred više ljudi…Postoji lagana progresija u tome…
Brian: Baš tako, mora postojati. Nije fer uspoređivati u tom smislu, to su skroz drugačije situacije i koncerti. Postoje mnoga mjesta na kojima sada sviramo gdje nas nisu imali prilike čuti nakon prvog albuma, pa možemo primijetiti da ljudi još ne znaju nove pjesme toliko dobro, ali odlično poznaju debi album, pa su sve dosad čekali nas da čuju te pjesme uživo. Tako da vjerujem da kada bismo došli sljedeće godine, vjerojatno bi koncert bio bolji jer bi ljudi imali dodatnog vremena upoznati se s novim pjesmama.

Što je bilo pred vaš prvi album da ste razmišljali od razlazu?
David: Tad smo bili još samo jedan mali bend iz Vancouvera koji nije išao na turneje, bili smo potpuno nepoznati izvan Vancouvera. Sad je teško objasniti koliko je tada bilo drugačije nego danas. Postojali smo već nekoliko godina i ništa se nije previše događalo u svezi nas, nismo nikako mogli materijalizirati naš bend, pa nam je bilo logično da jednostavno prekinemo muku i zaključimo sa Japandroids. Izdali smo samostalno nekoliko EP-a, nitko od diskografa nije bio previše zainteresiran za naš prvi album, nitko se nije zainteresirao za nas, pa nam je bilo prirodno da zaključimo taj dio karijere. Mislili smo da smo postigli mnogo za naš prvi bend, da je možda vrijeme da probamo nešto drugo.

Muziku podržava

Kada se ponovno pojavio taj osjećaj ‘to je to, moramo se razići’?
Brian: To se dogodilo prije snimanja drugog albuma. Tad smo mnogo razgovarali o tome i tad smo se zapravo i raspali, prekinuli smo s radom. Smatrali smo da nema smisla dalje ako ne napravimo album koji će biti barem jednako dobar kao i prvi i s kojim ćemo i mi biti zadovoljni.

Znači osjećali ste veliki pritisak snimajući drugi album?
Brian i David: Da!
Brian: Svi bendovi osjećaju veliki pritisak snimajući drugi album, posebno ako imaju uspješan prvi album.

Zašto vaši albumi imaju samo osam skladbi? Neka tradicija je imati 10-12 skladbi…
David: O tom smo mnogo više brinuli na prvom albumu nego sada. Za “Post-Nothing” smo snimili deset skladbi, ali smo zaključili da dvije pjesme nisu dovoljno jake, pa smo ih jednostavno izbacili. Tada smo bili malo zabrinuti, mnogo smo raspravljali o tome, ali sada kad smo to već jednom napravili, nismo bili uopće zabrinuti što i “Celebration Rock” ima samo osam pjesama. Nismo to tako planirali, ali kada smo završili ovih osam pjesama, osjetili smo da zvuči kao album i kao takvog ga izdali.

Brian: Neki od najboljih rock albuma svih vremena imaju samo osam pjesama, “Born to Run”, “Led Zeppelin IV”, “Raw Power” The Stoogesa, skoro svi albumi Black Sabbatha… Nije bitan broj pjesama, već njihova kvaliteta. Bolje je imati osam dobrih pjesama na albumu, nego njih 12 od čega su četiri usrano loše. Nema smisla.

Omoti svih albuma vrlo su slični. Zbog čega?
David: Brian je dizajnirao sve omote.
Brian: Kada sam ih radio, uvijek sam imao na umu ljude koji još kupuju albume u fizičkom obliku. Kako smo u digitalnom dobu, znam da mnogi kupuju samo mp3-ice, ali za ljude koji još uvijek kupuju albume, htio sam da s kupnjom dobiju nešto lijepo i upečatljivo. U današnje vrijeme nažalost omoti više ne znače mnogo. Želim da oni koji kupuju naše albume shvate da kupuju nešto što je dio većeg pakiranja. Netko tko će kupiti sve naše albume moći će i vizualno uživati u njima jer će izgledati kao jedinstveni set. Mislim da je to jako cool.

Što mislite o Internetu kao današnjem mediju za distribuciju glazbe u svakom pogledu? Koliko je dobar ili loš za glazbenike?
David: Uvijek će tu biti mnogih dobitaka i gubitaka za glazbenike. Zbog Interneta glazba se može dijeliti mnogo lakše nego prije, time mnogo lakše dolazi do manjih sredina gdje se nekad mnogi bendovi ne bi ni usudili doći svirati. S druge strane, bendovi našeg kalibra bi prije dvadeset godina mnogo više zarađivali putem prodaje albuma nego danas. To nam i nije toliko bitno, ali moramo razmišljati o tome. Razlog tome je što smo snimajući novi album bili bez para, pa sam se ja čak morao vratiti svojem regularnom poslu. To nam je bio dodatan stres uz ‘normalan’ stres snimanja novog albuma. Super je što možeš imati interakciju s fanovima, ali neki vole imati svojevrsnu misteriju i distancirani odnos. Sve ima prednosti i mane, pa tako i Internet.

Znači, smatrate da je bitno komunicirati s ljudima preko društvenih mreža?
David: Da, mislim da su takve stvari jako cool. Fan nam može poslati e-mail, ostaviti nam poruku, mi mu možemo vratiti… Opet, mislim da je glupo da bendovi ostavljaju na tisuće tweetova svakodnevno, da pretjeruju s time. Nekima je teško pronaći balans u tome.

A što mislite o videospotovima? Koliko su oni danas bitni kada znamo da je MTV na izdisaju? Sada ostaje YouTube kao glavni medij…
Brian: Ovisi. Još uvijek ima smisao, inače ih ljudi više ne bi radili. Vrlo su skupi, ako ne vidiš neki smisao u njima. Ipak, mislim da danas nisu nužno potrebni. U ’90-ima., kada je MTV bio najpopularniji medij, tada si morao raditi spotove, inače ne bi postojao. Tada je to bilo nužno, tako se najlakše promovirala tvoja glazba. Danas nije tako. Mislim, ako želiš biti velik i jako popularan bend i dalje ih moraš raditi u velikom broju, i dalje oni pomažu u promociji benda… Ljudi ih ne bi radili da ih ne moraju, da im ne pomažu u promociji.

Za kraj, planovi za budućnost?
Brian: Turneja, mnogo svirki…

Vidi li se možda u tim planovima i rad na novom albumu?
David: Nismo još do toga došli. Još nam je rano. “Celebration Rock” je još vrlo friški album i tek smo ga počeli svirati. “Post-Nothing” smo svirali godinu i pol, te uopće nismo razmišljali ni o čemu drugom. Vjerojatno će tako biti i sada jer smo dosad na turneji svega nekoliko mjeseci, a isplanirali smo turneju za duži period.

Muziku podržava