Janko Novoselić (Tobogan): “Vlasnici klubova i birtija često zanemaruju osnovne potrebe muzičara”

Od 2007. godine Tobogan istražuje prostor između živo izvođene glazbe i elektronske plesne glazbe, vezu između programiranog ritma i akustičnih bubnjeva, unaprijed zadane forme i kolektivne improvizacije uživo.

Nakon kratke pauze, i iskristalizirane postave (Janko Novoselić – bubnjevi / Konrad Lovrenčić – bas / NT Wave – gitara / Toni Starešinić – klavijature / Skriveni Član Murdah – zvuk), kvartet se vraća na scenu i neumorno traži nove plesne ritmove.

Tobogan u svojim istraživanjima koristi klasične instrumente kao što su gitara, bubnjevi, bas i klavijature, a svaki instrument na nekonvencionalan način daje kostrukciju svim skladbama. Postoji i peti, skriveni, član koji, uz pomoć velikih strojeva, kontrolira i daje novu dimenziju zvuku koji se stvara na pozornici.Tobogan svoja istraživanja elektronskog zvuka temelji na postavkama projekata kao što su Jojo Maye’s Nerve, Questlove i njegovi The Roots, FourHero i Disciplin A Kitchme. Bez kopiranja, koristeći vlastiti zvučni potpis, Tobogan uvijek iznova iznenadi, bilo da eksperimentira s technom, tamnom stranom dubstepa ili putuje funky svijetom house glazbe. Ovi neumorni glazbeni istraživači učinit će sve da svoje vrijeme provedete u plesnom ritmu i otkrijete nove glazbene dimenzije s njima.

A u sve to možete se i uvjeriti u sklopu programa Black Light na dan zaljubljenih u zagrebačkom Klubu. Tobogan, sastav koji uživo na istrumentima izvodi plesnu elektronsku glazbu u prostoru s odličnim razglasom eksperimentirat će s techno, dubstep i funky house zvucima. Upravo taj nastup označava povratak ovog kultnog domaćeg sastava na scenu. S obzirom na sve navedeno red je da ih prije koncerta i upoznate. Na pitanja nam je odgovarao bubnjar Janko Novoselić. Godina je 2007. sjedite u birtiji i razmišljate o novom projektu… I nastane Tobogan. Ide li priča tako ili nekako drugačije?
Ustvari, ja sjedim doma u stanu, i razmišljam kako nazvati projekt u kojem sviram plesne ritmove iz svijeta elektronske klupske glazbe na bubnjevima, uz pratnju sintesajzera i loopova. Riječ Tobogan pojavila se u nekakvom novinskom članku o turističkoj destinaciji u Španjolskoj, i kako sam tu riječ ugledao, znao sam da je to taj naziv koji tražim.

U početku sam nastupao solo, puštao sam loopove koje sam prethodno programirao i uz to svirao bubnjeve. S vremenom sam zvao razne muzičare kako bi oformili bend, i malo po malo došli smo do današnje formacije. Izmijenjalo se nekoliko različitih postava, svi genijalni muzičari i ljudi koji su tokom godina sudjelovali u projektu su dali svoj veliki i nezamjenjiv doprinos i svaki put je bend zvučao malo drugačije, ali uvijek se išlo u smjeru plesne glazbe.

Imate li osjećaj da ste ovim projektom na sebe preuzeli svojevrsnu ulogu pionira i edukatora kada je instumentalna elektronska glazba u pitanju? Je li takvih bendova uopće bilo te, sada već davne, 2007.? Što se od tada do danas na tom glazbenom polju promijenilo? Osim pojave još par bendova koji njeguju sličan glazbeni izričaj.
Moram priznat da nisam razmišljao o ulozi pionira niti edukatora, a niti je itko u bendu o tome razmišljao. Negdje tijekom 2005-2006. prvi put sam čuo uživo koncert Jojo Mayer’s Nerve, i to mi je potpuno promijenilo život, blago rečeno. Od tada bubnjeve i živu glazbu gledam na drugačiji način i u tome sam definitivno pronašao novi smisao bubnjeva, a i općenito smisao glazbe koja ima značajnu i vrlo određenu ulogu u društvenom životu ljudi.

Od tada pojavili su se još neki bendovi i ansambli koji se bave sličnom tematikom, ali nema ih puno. Electro Guzzi i Brandt Brauer Frick su primjeri dva benda koji pristupaju sličnoj tematici na različite načine. Ali još uvijek su rijetki takvi bendovi, što ustvari nama daje prednost, pa to besramno iskorištavamo.

Je li priča o improvizaciji na svakom koncertu istina ili mit? Kako uopće uspijevate kontrolirati improvizaciju na koncertu?
Priča o improvizaciji je stopostotna istina! Tobogan je rijetko imao probe, a kad je i imao probe, uglavnom bi se rješavale neke tehničke stvari, ili bi se nešto eksperimentiralo i isprobavalo. Ali dok bi došli do svirke, svaka ta svirka je bila poput prazne stranice – kreće se iz nule.

Improvizacija funkcionira jer postoje zadani parametri unutar kojih se svi krećemo. Slično kao i u jazz glazbi, koja počiva na improvizaciji, gdje postoje parametri kojih se jazz muzičari uvijek drže i unutar njih sviraju. Ti parametri mogu biti harmonija, ritam, mjera, melodija pjesme, forma, itd. Mi jednostavno koristimo drukčije parametre, tj. vadimo ih iz glazbenih stilova kao što su breakbeat, jungle, dub, techno i dubstep. Pa onda kao bend koristimo vokabular izvađen iz tih stilova; ritam, harmonijske progresije, ritmičko fraziranje, sintetizirani zvuk… i u svakom trenutku služimo se nekom kombinacijom tih elemenata kako bi kolektivno improvizirali i proizveli glazbu na licu mjesta, a da pritom ta glazba ima funkciju i smisao.

Forma unutar koje se držimo je analogna DJ-setu, što znači da glazba ide u kontinuitetu, nema pauza između skladbi, tako da imamo puno veći prostor za manevriranje, a pritom koristimo i razne tehnike iz DJ svijeta i elektronske produkcije i primjenjujemo ih u samoj svirci.

Koliko je teško ili lako ostale projekte uskladiti s ovim? Naime, svi ste aktivni na preko njih nekoliko…
Nekad znamo biti u gužvi zbog puno projekata i bendova u kojima sviramo, ali sve se da uskladiti ako postoji dobra volja i malo strpljenja.

S obzirom na to da Tobogan elektronsku glazbu svira na ‘živim’ instrumentima kakvo je vaše mišljenje o elektronskoj glazbi koja se pušta (samo) s kompjutera?
Da ne postoji elektronska glazba koja se radi i pušta s kompjutera, mi ne bi imali što svirati! Naime, sve što sviramo negdje već postoji u nekom obliku elektronske glazbe, jer funkcioniramo na taj način kao bend, što sam opisao u jednom od prethodnih odgovora. Produkcija elektronske glazbe pomakla je glazbu neviđenom brzinom u budućnost. Nikad prije se ništa slično nije desilo jer tek sada (tj. zadnjih 20 godina) je tehnologija došla na taj nivo da cijeli studio stane u laptop. I zahvaljujući tom razvoju tehnologije, glazbenici, bili oni amateri ili profesionalci, svirači ili ne-svirači, mogli su ostvariti svoje ideje i tu je došlo do nevjerojatnog napretka glazbe kao umjetnosti zvuka. Istovremeno, živo izvođenje glazbe je zaostalo za tim napretkom, i većina bendova, ansambala i izvođača ne obazire se na taj pomak. Pa je tako taj zvuk novije producirane glazbe stalno u jednom neskladu sa zvukom glazbe koja se izvodi uživo, i tu je nastala velika rupa. Tu mi nalazimo svoj prostor za izvedbu i neke nove poteze na polju živog izvođenja glazbe.

Izvođenje glazbe uz pomoć kompjutera ili CD playera ili možda gramofona su neka riješenja koja očito dobro funkcioniraju, a često su takvi nastupi i bolji i zanimljiviji od nastupa mnogih bendova. Pritom, nastupiti kao DJ ili za kompjuterom izgleda lagano, ali ustvari je jednako teško kao i sviranje bilo kojeg drugog instrumenta, i tu apsolutno podržavamo i scenu i ljude koji to rade. Elektronska glazba i scena nama je iznimno bitna, svu inspiraciju crpimo iz toga, a neki od nas čak i životnu snagu. Želimo biti dio tog svijeta, dati svoj doprinos i otvoriti pogled iz jedne druge perspektive.

Jedno je vrijeme projekt bio na kraćoj pauzi…
Da, zbog moje zauzetosti i zauzetosti drugih članova nismo bili u stanju raditi. Ja sam proveo nekoliko godina u skupini TBF, pa mi je tako raspored bio popunjen. Valent (gitarist) je radio intenzivno na projektima Beat Busters, MiMO i Beat Manifest. Konrad (basist), koji je član grupa Elemental, Kries i Zykopops, imao je očito još gušći raspored svirki. Jedno vrijeme smo pokušavali nešto raditi, napravili smo par koncerata, ali jedva bi se skupili. Također došlo je do promjena u postavi, pa smo sada kvartet, a tu je i novi član, Toni Starešinić, inače vođa skupina Chui i Mangroove.

Naučili smo da se stvarima treba ozbiljno posvetiti, to je jedini način da se nešto napravi. Također smo naučili da novac nije najbitnija stvar, i da bez obzira imamo li puno love ili skoro ništa, sve je više manje isto. Sreću ne garantira novac niti stvari, oprema i igračke. Ako je glazba u pitanju, jedino što ima smisla je baviti se nečim što iskreno volimo i u čemu se osjećamo ugodno.

Na koji način Toboganu pridonosi peti, skriveni član koji brine o zvuku?
Peti član je skriven, iz razloga što ga malo ljudi vidi, naime nalazi se na miks pultu negdje tamo iza, ili možda na sredini. Zvuk je bitan element u našoj svirci, jer i to je jedan dio tih parametara koji moraju biti zadovoljeni da bi se moglo prenijeti i dobiti iskustvo suvremene plesne glazbe. Bend ima jako dobru prirodnu dinamiku što nam omogućava da sviramo i u prostorima u kojima ne postoji razglas niti uvjeti za razglas, ali najbolji je doživljaj benda kad je sve ozvučeno i kad je razglas kvalitetan, a prostor u kojem se nalazi dobro sređen i zvučno tretiran. Onda taj peti član uspijeva dobiti još jednu dimenziju iz naše svirke – kroz sam zvuk kao i kroz procesiranje i efektiranje naše svirke.

Što vas na domaćoj glazbenoj sceni najviše ljuti, a što veseli?
Uf, imamo li toliko vremena, stranica? Najveći problem na cijelom području Balkana je potpuni manjak sluha i neke žice za to što muzičari rade. Ne mislim na alternativno vs. komercijalno, niti na narodnjak vs. alternativno, to je sve potpuno nebitno. Radi se o osnovnim potrebama muzičara na mjestima u kojima se svira. Iz nekog razloga gazde većine birtija i prostora gdje se održavaju svirke jako paze na sve, od šanka do svjetla, do uređenja prostora, itd. sve, osim onoga što muzičarima treba za napraviti dobar posao.

Vlada jedno stajalište da muzičarima ustvari ne treba ništa osim love, a to je jako krivo. Kao što kirurgu treba dobro osvjetljenje kako bi vidio što radi na pacijentu i dobar stol i kojekakvi alati, tako i muzičarima treba dobro tretirana bina kako ne bi bilo zvonjave i kako bi se čulo to što se svira, dobar monitoring i dobar razglas, koji treba isto tako i dobro spojiti. Za razliku od kirurga, o muzičarima ne ovisi život, ali i muzičari osim što sviraju su i ljudi, pa moraju malo i odmoriti poslije svirke, možda i sjesti, što je teško ako je backstage napravljen u skladištu od birtije. Instrumenti teže i po 20-ak kila, a nekad i više, i ima ih jako jako puno, i bilo bi lijepo kad bi netko pomislio na kolni pristup klubu, sa stražnje strane, ili bilo što takvoga samo da se ne mora ‘čekat da svi ljudi odu’, ili ‘žao mi je morat ćete pješice nosit do iza ugla’. Nije svuda tako, i postoje rijetke iznimke, ali nažalost potvrđuju pravilo.

Vesele nas dobri i talentirani ljudi, organizatori kojima je stalo, odlični festivali kojih sad ima zbilja puno, vesela publika i dobra klopa.

Inozemno tržište – želja, plan ili ništa od navedenog?
Sve navedeno. Želja je tu već dugo, planovi postoje, nadamo se da će uspjeti. Uvijek kad se spomene inozemno tržište, kao da se priča o nekom misterioznom području gdje je sve puno opakih ljudi i velike konkurencije, i ustvari pojavljuje se ta neka nesigurnost i strah od toga da mi možda nismo dovoljno dobri za inozemno tržište, jer tamo sve vrvi od nedostižne kvalitete. Naravno, pokazalo se da je to samo u našim glavama, i što prije se riješimo takvog razmišljanja, tim bolje. Još uvijek nam jako fali infrastrukture za vanjsko tržište, na svim razinama glazbenog posla potpuno smo odvojeni od vanjskog svijeta… ali i to se mora promijeniti, i srećom pojavljuju se ljudi koje takav posao zanima i to nas jako veseli.

Budući Tobogan planovi – svirke, album…?
Svirke, svirke i svirke. 14. veljače Klub. je prva na redu. Također, snimat ćemo i serije kratkih live EP-a, po tri-četiri stvari, i s tim krećemo vrlo skoro, tako da uskoro će i novi materijal ugledati svijetlo dana. Ostanite na frekvenciji.