Pearl” je posljednji album Janis Joplin, jedne od najmoćnijih rokerica i blueserica svoje generacije objavljen 11. siječnja 1971. Ime je dobio po samoproglašenom nadimku Janis, njezinom svojevrsnom alter egu. Od covera “Me And Bobby McGee” Krisa Kristoffersona do a capella “Mercedes Benz” – snimljene samo četrnaest dana prije slučajnog predoziranja heroinom koje ju je ubilo u listopadu 1970. godine – to je album koji je od svoje objave prije 50 godina ostario sa stilom.

Izdan posthumno, tri mjeseca nakon njezine smrti, “Pearl” je u odnosu na mali broj njezinih dotadašnjih albuma koje je objavila s različitim pratećim bendovima najpoznatiji. Ovo je i jedini album kojeg je legendarna glazbenica snimila skupa s Full Tilt Boogie Bandom, tour ansamblom koji ju je 1970. pratio na mitskoj koncertnoj turneji po Kanadi “Festival Express”.

Muziku podržava

Na ovom albumu nalazi se sukus njezinih najboljih izvedbi u 34 minute (kasnije je objavljen u proširenom izdanju, s dodatnim, bonus pjesmama s drugih, ranijih albuma, te neke do tada nepoznate verzije prije objavljenih pjesama). S nekoliko bolnih i neuspjelih veza iza sebe, od kojih je jedna s alkoholom i heroinom, Joplin je počela snimati “Pearl” te se na neko vrijeme činilo da su stvari u Jopličinom životu krenule nabolje. Možda je ovaj preokret zaslužan za pjesmu “Move Over” koja zvuči snažno i samouvjereno; za optimistično raspoloženje koje ulijeva “Cry Baby”; za pravi radijski singl “Me & Bobby McGee” (koji je kao ogroman hit završio na prvom mjestu američkih top ljestvica); smijeh koji se razlijeva iz gotovo odbačene “Mercedes-Benz”, za koju je rekla da je riječ od velike političke i društvene važnosti.

Iz kojih god razloga to bilo, “Pearl” je uistinu biser pozitivne energije, što je u oštrom kontrastu s većinom ostalih Janisinih izdanja. Ipak, imamo i zastrašujuće dirljiv sablasan instrumental koji nije ni trebao biti instrumental, već Janis nije stigla snimiti vokale za pjesmu. “Buried Alive In The Blues” nagovještaj je da, nažalost, nije sve sunčano i blistavo. Od 4. srpnja do 2. listopada 1970. trajalo je snimanje albuma, a smrt je 4. listopada uzela svoj danak: tijelo dvadesetsedmogodišnje Janis pronađeno je u njezinoj hotelskoj sobi u Hollywoodu, sa svježim tragovima igle u ruci. Album koji je trebao biti rađanje novopronađenog optimizma završio je njezinom tragičnom smrću i prijevremenim odlaskom u legendu.

Janisin vokal na “Pearlu” varira između onog grubog, rašpavog i prigušenog guguta. Rezultat je taj da album dopušta i Janisinoj ranjivosti ali i naizgled neiscrpnoj energiji gubitak sve kontrole, što čini “Pearl” jednim od emocionalno najmoćnijih – i što je još važnije – najiskrenijih rock albuma ikad snimljenih.

0 Shares
Muziku podržava