J. Ludwig: “Dolazak Edguyja u Hrvatsku ovisi o vašim promotorima”

2097

Edguy je 1992. godine u njemačkoj Fuldi, Hessen, osnovala skupina tinejdžera predvođena Tobiasom Sammetom (vokal, bass), velikih zaljubljenika u heavy metal. Uz njega, prvu su postavu sačinjavali gitaristi Dirk Sauer i Jens Ludwig te bubnjar Dominik Storch. Recimo i zanimljiv podatak da je grupa dobila ime po njihovom školskom tutoru Edgaru. Dvije godine kasnije snimljena su i prva dva dema: “Children Of Steel” i “Evil Minded”. Ti su materijali poslani na razne diskografske adrese, ali bez pozitivne povratne informacije.

Bez obzira na takav ishod, grupa odlučuje snimiti album, i to vlastitim sredstvima. On pod naslovom “Savage Poetry”, još uvijek u formi dema, izlazi 1995. godine. Power metal s uplivima epike, a pod utjecajem ranih Helloweena i Gamma Rayja, pobudio je pozornost kako među publikom, tako i izdavačima, te Edguy potpisuje ugovor s njemačkim AFM Recordsom i 1997. godine objavljuje prvi službeni album “Kingdom Of Madness“.

Nakon toga grupu napušta Dominik Storch, da bi za potrebe snimanja albuma “Vain Glory Opera”, objavljenog 1998. godine bio angažiran Frank Lindenhall. Nešto kasnije iste godine, grupi se priključuje novi bubnjar Felix Bohnke te basista Tobias “Eggi” Exxel, nakon čega se Sammet posvećuje samo pjevanju, a povremeno i klavijaturističkim izvedbama. Usput, ta se postava nije više mijenjala.

Muziku podržava

Prva dva albuma su bila jako dobro prihvaćena među power fanovima, da bi Edguyeva popularnost bila podebljana s “Theater Of Salvation“, objavljenim 1999. godine. Upravo njega mnogi nazivaju krunom karijere ove grupe, i najboljim izdanjem kojeg su ikad objavili. Takav razvoj situacije bio je kao stvoren za reizdanje prvog albuma, koji se ovoga puta pod imenom “The Savage Poetry” mogao nabaviti u izvornoj formi, kakav je napravljen pet godina ranije, ali i u varijanti gdje je snimljen iznova. Odvojeno i u u kompletu.

Peti studijski album “Mandrake“, objavljen u jesen 2001. godine, nije postigao uspjeh kao njegovi prethodnici, ali nije niti podbacio. Zadržao je grupu na ranije dostignutim pozicijama. To je ujedno bio i posljednji kojeg su snimili za AFM Records. Slijedeći korak Edguya bio je potpis ugovora s metal gigantom Nuclear Blast, za kojeg u ožujku 2004. godine, nakon 2,5 godine pauze, objavljuju album “Hellfire Club“.

Ako je “Theater Of Salvation” najbolji, onda je ovaj zasigurno najuspješniji album grupe, obzirom da je na brojnim svjetskim ljestvicama ušao u Top 100 albuma, među kojima vrijedi istaknuti 89. mjesto u Brazilu, što je bilo prvi puta u povijesti da je neki album Nuclear Blasta ušao među 100 najboljih u toj južnoameričkoj zemlji. Nakon njegova izlaska uslijedile su turneje s poznatim bandovima poput Brainstorm, Nocturnal Rites, Saxon, In Extremo, Bonfire…

I tako sve do početka rujna ove godine i izdavanja EP-a & DVD-a “Superheroes“. Upravo su ova izdanja bila glavni povod razgovora s gitaristom grupe Jensom Ludwigom. S njim smo popričali o superherojima, power sceni, Helloweenu, Gamma Rayju, Sonati Arctici, Michaelu Kiskeu, turnejama, ali i o onome što nas uskoro očekuje – novom albumu Edguyja.

Jens, reci nam na koliko si interviewa dosad odgovorio u ovoj promotivnoj kampanji?
U zadnja tri dana na 22, možda čak i 25, nisam siguran.

Vjerojatno si se već umorio, tako da ti se na početku moram ispričati što ću ti postaviti neka pitanja na koja si već vjerojatno puno puta odgovorio.
Nema problema. Drago mi je da razgovaram s nekim iz Hrvatske, i da mogu predstaviti svoj bend fanovima u tvojoj zemlji.

Dobro, krenimo onda. Nedavno ste objavili novi EP, možeš li ga malo pobliže opisati? Usput, tko su uopće ti superheroji?
Najprije ću ti odgovoriti na drugo pitanje. Mi smo superheroji, kao što se uostalom vidi i na coveru. Zapravo nismo kao ostali superheroji. Ne krijemo svoj identitet i želimo pokupiti svu slavu (smijeh). Dakle, EP je izašao početkom rujna, i samo jedna pjesma naći će se na novom albumu. Sve će ostale biti samo na tom EP-u, što je njegova najveća vrijednost. Mislim da je kvalitetan i da ga se isplati kupiti.

Kako je došlo do suradnje sa Michaleom Kiskeom?
Ustvari, mi se uopće nismo osobno upoznali s Michaelom. Toby je došao na ideju da ga pitamo želi li pjevati u pjesmi “Judas At The Opera”, jer je mislio da bi se njegov glas u nju odlično uklopio. Zatim smo mu poslali smo e-mail s pitanjem hoće li surađivati s nama. Kada ju je čuo, pjesma mu se dopala, pogotovo njezine riječi, tako da ga više nije bilo teško nagovoriti da je otpjeva. Svi smo zadovoljni njezinim finalnim izgledom, samim tim što je Michaelov glas odličan, pogodan upravo za takvu vrstu muzike.

Zašto ste baš Magnumovu pjesmu “The Spirit” odabrali za obradu. Ima li ona neko posebno značenje za vas?
Prije svega, mi smo veliki fanovi Magnuma i ideja da obradimo njihovu pjesmu se sama nametnula. Jednostavno rečeno, kad puno slušaš neku pjesmu, dolaziš na ideju da je malo promijeniš, točnije rečen, obradiš na svoj način. Tako da smo mi napravili obradu pjesme “The Spirit” u jednom dijelu iz zabave, a u drugom iz poštovanja prema Magnumu.

Cover vam je jako zanimljiv, čak bi se moglo reći i malo neuobičajen. Tko ga je osmislio?
Cover je osmislio tip koji je za nas radio već ranije, i to uglavnom motive za majice i slične prodajne artikle. Zapravo, on je sam došao na ideju da nas postavi kao superheroje. I ti si dobro primijetio da cover ne izgleda kao klasični metal coveri poput onih sa zmajevima, ratnicima, i sličnim motivima. Zapravo ovdje također imate ratnike, ali recimo to tako, na drugačiji, moderniji način.

Uz EP, objavili ste i DVD “Superheroes”. Što se na njemu može vidjeti?
Na tom DVD-u, koji traje osamdesetak minuta, je spot pjesme “Superheroes”, zatim nastup iz Sao Paula gdje smo svirali pred 10 000 ljudi. Taj je koncert sniman s dvanaest kamera, ali nam se sredinom koncerta nekoliko kamera pokvarilo, tako da smo na DVD stavili samo tri pjesme (“Mysteria”, “Under The Moon” i “Navigator” – op. a.), jer je razlika u kvaliteti ostalih pjesama nažalost prevelika, i nismo ih htjeli staviti na DVD, kako ne bi pokvarili ukupan dojam. Isto tako, na njemu se nalazi puno bonus materijala: poput 12 – minutnog studio reporta, zatim tijek izrade spota, scene iz backstagea i slično. Mislim da je taj dio dosta interesantan za pogledati, jer nas se u pravilu može vidjeti samo na pozornici, dok će sada će fanovi imati priliku da vide i dio naših aktivnosti u backstageu.

Nedavno sam na jednoj internetskoj stranici pročitao da je Edguy najbolji njemački bend nakon Helloweena. Da li ti laskaju usporedbe s Helloween, i kakvu je taj bend uopće imao ulogu u vašim počecima?
Helloween je imao veliku ulogu kada smo započinjali, i samim tim takve je usporedbe ugodno čuti. Osim toga, njihov album “Keeper Of The Seven Keys” jedan je od mojih najomiljenijih metal naslova. No, ipak mislim da smo posljednjih desetak godina muzički sazreli, tako da sada ne bih uspoređivao našu muziku s njihovom, jer imamo puno elemenata koje Helloween nema u svojim pjesmama i obrnuto. Tako recimo na našem posljednjem albumu ima puno utjecaja iz ’70-tih i ’80-tih, a tijekom godina smo formirali svoj stil, pa mislim kako sada nema puno sličnosti između Edguya i Helloweena.

Smatraš li da je današnja europska power metal scena prenapućena?
To je apsolutno točno. Da si mi to pitanje postavio prije desetak godina odgovorio bih ti drukčije, no sada je sigurno da ima previše power bendova. Jer dok smo počinjali bilo je svega nekoliko bendova kao što su Gamma Ray, Helloween, Running Wild, dok je današnja situacija drugačija. Da budem iskren nemam baš predodžbu koji je band što napravo i kada je izdao album, i to iz jednostavnog razloga jer ih stvarno ima previše, i teško je sve to pratiti. Samim tim što i mi imamo svoje obveze.

Možeš li nam ipak izdvojiti neki bend koji se tebi posebno dopada?
Pa recimo obožavam Sonata Arcticu. Oni imaju jako dobre melodije, a osim toga imaju i svoj unikatan power stil, koji ima dodirnih elemenata i s thrashom, i to je ono što mi se jako sviđa kod njih. Strašno su dobar bend.

Vratimo se sada na Edguy. Nakon ovog EP-a, na red bi trebao doći i novi album? Možeš li nam najaviti kada će biti objavljen?
Da, naravno da je došlo vrijeme za novi album. Štoviše, on je skoro gotov. Još samo treba snimiti neke dodatne dijelove, ali u principu, oko 99% posla je dovršeno. Evo, mogu ti ekskluzivno najaviti da će se u CD shopovima naći sredinom siječnja slijedeće godine. Njegov naziv je “Rocket Ride” i bit će različit od “HellFire Club”. “Superheroes” je dobar pokazatelj kako će zvučati novi album.

Kad si spomenuo “Hellfire club”, moram primijetiti da je njime bila zadovoljna i publika i kritika. Kako na njega gledate iz sadašnje perspektive, godinu i pol nakon objavljivanja?
U pravu si. S njim smo dobili najbolje kritike dosad, najbolje je prihvaćen od fanova i puno ih se pitalo što će biti nakon njega. Možemo li napraviti jednako dobar album? Ma da to pitaju nakon svakog albuma. Jednostavno radimo pjesme koje volimo i prilično sam uvjeren da će se i novi album sviđati većini ljudi koji su poduprijeli “Hellfire Club”. Za kojeg sada, kao i prije godinu i pol kada je objavljen, mislimo da smo napravili dobar album.

Ako znaš, i ako nije poslovna tajna, u koliko je primjeraka prodan “Hellfire Club”?
Da budem iskren, nemam pojma. Samo znam da je prodaja bila jako dobra, a to smo primijetili i na turnejama. Puno više ljudi je dolazilo na koncerte nego na prošlim turnejama i izgledalo je kao da sve pjesme znaju napamet. Inače, još uvijek čekamo podatke od izdavačke kuće u koliko je primjeraka prodan, mada i ne razmišljamo puno o tome.

Taj je album i od hrvatskih fanova dosta dobro prihvaćen. Jesi li znao za taj podatak?
Da budem iskren, ne. Ali mi je drago to čuti.

Zašto ste 2000. godine ponovno snimili prvi album “Savage Poetry”?
To ti je izgledalo otprilike ovako: na “Theater Of Salvation” turneji su nas fanovi skoro svake večeri pitali gdje mogu nabaviti naš prvi album, kojeg smo, kao što znaš, sami izdali, i bilo ga je dosta teško nabaviti. Čak su nam neki nudili velike svote novaca, a tražili su ga mnogo i preko interneta. Primili smo oko 500 zamolbi. Zato smo odlučili da ponovno snimimo album “The Savage Poetry”. Ustvari, fanovi su najveći ‘krivci’ što smo taj album opet snimili. Preslušavajući stare materijale, shvatili smo da ga ne možemo izdati takvog kakav je bio, pa smo ga odlučili snimiti ponovo, da ne bude zbunjujući ponajprije za naše nove fanove, a i nama se nije dopadao onakav kakav je bio u izvornom obliku.

Možeš li nam najaviti koncertne aktivnosti Edguya u slijedećem periodu?
Najprije moramo završiti novi album, koji kao što sam rekao, izlazi u siječnju. Tek onda na red dolazi najprije europska turneja, a zatim i ona po Japanu i SAD-u. To je zasad potvrđeno, mada to sigurno nisu sva područja na kojima ćemo svirati. Tako da ćemo dobar dio slijedeće godine provesti na turnejama.

Da li znaš da u siječnju u Hrvatsku dolazi Helloween?
Moram priznati da to nisam znao. Eto, sad sam i ja čuo nešto novoga. Drago mi je da ćete imati priliku vidjeti Helloween. Oni su doista veliki bend.

Bio bi onda red i na Edguy. Imaš li možda kakve naznake o Vašem posjetu Hrvatskoj?
Iskreno, nemam pojma. Ali moram reći da želimo svirati svugdje gdje nas pozovu, pogotovo tamo gdje još nismo bili, a znamo da nas ljudi vole. No, mi ne možemo organizirati koncerte, jer trebamo promotora koji bi nam sredio nastup u Hrvatskoj. Mislim da su velike šanse da već sljedeće godine sviramo kodvVas. A hoće li se to i desiti, zavisi najviše od vaših promotora.

I pitanje za kraj. Smatraš li da ste li trenutno na vrhuncu, ili imate još nešto ponuditi metalnom svijetu?
Naravno da imamo još dosta toga novoga za reći. Dio toga moći će se čuti već na našem novom albumu. Mislim da će ljudi biti iznenađeni njime, i on će pokazati novu dimenziju Edguyjove glazbe. No, i on neće biti posljednje što ćemo ponuditi.

Doista nema razloga da ne vjerujem da će biti tako. Želim tebi i bendu još mnogo dobrih pjesama i albuma, i zahvaljujem ti na ovom intervjuu.
Hvala i tebi. Pozdravljam sve naše fanove diljem Hrvatske i nadam se da ćemo se vidjeti na našoj slijedećoj turneji.

Edguy:
Tobias Sammet – vokal, klavijature
Jens Ludwig – gitara
Dirk Sauer – guitara
Tobias Exxel – bas
Felix Bohnke – bubnjevi

0 Shares
Muziku podržava