Kad se okrenete deset godina unatrag i vidite mnogo ponosnih glava koje strše više od ostalih u polju glazbeno briljantnih umova, teško je izdvojiti koju biste prvu izabrali za društvo na usamljenom otoku… ali još je teže izabrati onu koja je ipak za pola koplja ispred ostalih.
Za Muzika.hr izvođač desetljeća je Hladno pivo ako nas pitate za domaće okruženje, a što se tiče globalnog sijela tu je neprikosnoveni car Jack White.
Do albuma “Šamar” iz 2003. Hladno pivo bio je samo veliki punk-rock bend iz zagrebačkih Gajnica, a potom nošeni samim ‘išamaranim’ hitovima ‘zašamarali’ su naciju i postali najveći sastav u Hrvatskoj. Lijep je pogled s vrha, znaju to i oni i zato već nekoliko godina ne silaze s njega… Status najvećih u Hrvata zacementirali su XXLive koncertom 2008. na zagrebačkom Jarunu pred više od 20.000 ljudi.
Bolje i mlako Hladno pivo nego vruća Sevke na pozornici – držimo se toga i bit će nam dobro!
Jack White, s druge strane, svega čega se primio bilo je genijalno ili u najmanju ruku, odlično napravljeno. Pet albuma s matičnim mu bendom The White Stripes (“De Stijl”, “White Blood Cells”, “Elephant“, “Get Behind Me Satan“, “Icky Thump“); dva albuma s The Raconteurs (“Broken Boy Soldiers“, “Consolers of the Lonely“); album s The Dead Weather (“Horehound“); produkcijskog posla osim na spomenutim albumima primio se i na izdanjima Lorette Lynn, The Von Bondies, The Greenhornes i drugih; surađivao je na hvaljenom i nagrađivanom soundtracku “Cold Mountain“; s Aliciom Keys je snimio naslovnu pjesmu za Jamesa Bonda (“Another Way to Die”)… samo su neke od stvari kojima nas je podario u desetljeću na izmaku.
Sa samo 34 godine postao je rock-ikona 21. stoljeća čiji se rad i djelo cijene i prije nego se čuju.
