Zemlja za starce – Scott Kelly u Močvari

    638

    Scott Kelly (Neurosis) & John Judkins (Rwake)

    60Kn – 80Kn
    Datum i vrijeme: Srijeda, 31.1.2018. @ 21:00
    Mjesto održavanja: Močvara Zagreb , Trnjanski nasip bb

    Sinoć, u mračnom i hladnom beskraju Trnjanskog nasipa, nekoliko stotina zaljubljenika u teške glazbene boje ispratilo je treći samostalni nastupa Scotta Kellyja. Frontmen legendarnih Neurosis još je početkom desetljeća izbacio svoj prvi solo uradak naziva “The Wake”, a u sklopu promocije istog je i prvi puta posjetio našu metropolu. Tada je KSET bio prozračno ispunjen zaljubljenicima u lik i djelo teškaša  iz Kalifornije, a materijal s albuma otkrio je ranjeno i umorno lice našeg antagonista. Kelly je sjeban lik, a njegova solo glazba je usporena balada spaljene američke prerije kakvu opisuje Cormac McCarhty. Materijal nije za slušatelja vulgaris, no Zagrebu, čini se, Kellyja nije dosta.

    Po drugi puta u sjedećem ambijentu Močvare, Kelly je u odsustvu novog materijala uspio sakupiti solidan broj posjetitelja, a društvo na bini mu je pravio John Judkins iz sastava Rwake. Očekivano, svirka je bila ogoljena gotovo svih ‘dodataka’, samo Kelly i njegova gitara uz pratnju nekakvog sitra koji je iz Johnovih ruku ispuštao tužne solističke invokacije. Kelly je svojim promuklim glasom bez problema zaokupljao pažnju slušatelja, a upravo to ‘malo’ što smo jučer dobili u jednosatnom druženju se pokazalo – dovoljnim.

    Kelly je preživio test vremena. Glazba Neurosis će svakako ostati zapisana u kamenu temeljcu glasne i prljave glazbe SAD-a, no solo rad našeg tužnog junaka skroviti je prebjeg u kraj Siječnja i prohladne dvorane srednje i zapadne Europe. Metaforički, jučerašnja kolektivna sjeta dala bi se opisati kao grupna terapija bezidejnosti neke tamo srijede u Siječnju. No, daleko od toga da je Kelly usputna razbibriga usred tjednih obaveza. Njegov zvuk je jučer po treći put bio životan i težak, a akustična prebiranja žica izgledala su kao da s njih vise utezi od nekoliko stotina kila.

    Muziku podržava

    Pred kraj nastupa počašćeni smo i s dvije obrade, maestralno je izveden “Cortez The Killer” Neila Younga, a jedan dio posjetitelja (uključujući i mene) ‘duguje’ Kellyju za otkriće Townesa Van Zandta još tamo na prvom druženju u KSET-u 2011. godine. Velikom kantautoru odana je čast izvedbom “Tecumseh Valley”, a sve ono između, uglavnom s prvijenca “The Wake” bilo je fino prisjećanje na iste takve hladne dane nekoliko godina unazad.

    Projekt nostalgije ide dalje. Kelly će sigurno svratiti opet, a ja sam uvjeren kako će ista lica šetati nasipom prema Močvari. Bard 21. stoljeća, usporen i staložen, prepun boli i ožiljaka – Kelly je istinska preslika svog rada.  Zandt bi bio ponosan da je s nama.

    14 Shares
    Muziku podržava