U samom uvodu ovog izvještaja moram najaviti neke svoje stavove kojima će biti prožet ovaj članak. Ja sam veliki obožavatelj grupe Jinx i njihovog dosadašnjeg rada. Također, moram reći da mi se novi album nimalo ne sviđa, osim ponekih bljeskova. Imam dojam da su Jinxi na novom albumu izgubili tečnost i melodioznost svoje glazbe.
No znajući da će me u Domu sportova 29.11. dočekati jedni od mojih junaka na hrvatskoj glazbenoj sceni, sa zadovoljstvom sam pohrlio u Veliku dvoranu vidjeti i taj spektakl. Koncert je bio najavljen za Malu dvoranu, no, kako je ova uspješno rasprodana već u ponedjeljak, organizatori su ga odlučili prebaciti u Veliku dvoranu. 
Ne znam jesu li ovaj potez povukli organizatori, jesu li na tome inzistirali možda i sami Jinxi, ili je to smišljeno u dogovoru, ali mislim da je to bila jako pogrešna odluka. Naime, Veliku dvoranu Doma sportova treba i napuniti. Ako u Malu stane oko četiri tisuće ljudi, onda je točno da je potez bio dobar, jer je u Velikoj dvorani te večeri bilo bar šest. 
Ako zamislite šest tisuća ljudi u prostoru koji prima preko deset, to je poluprazan prostor. A one priče o tome da su velike hale hladne i otežavaju kontakt s publikom su točne, kad ih ne napuniš.
Jinxi su koncert otvorili pjesmom “Hodam” s novog albuma, što je malo pokrenulo publiku, ali kao da je cijelom dvoranom vladalo mišljenje ‘OK, završite s tom pjesmom i odsvirajte neku staru‘. I kada se to dogodilo, odobravanje publike bilo je višestruko glasnije i energičnije.
Jinxe je na pozornici, po običaju, predvodila Yaya, ovaj put odjevena u haljinu skrojenu od muških kravata. No Yaya, koja je inače jedan od elemenata koji Jinxe izbacuju na nivo više, kao da te večeri nije bila u elementu. Nije imala onaj svoj uživljeni, energični nastup koji jednostavno tjera publiku da poludi. Bila je nekako rezervirana, čak mi se učinilo da sam je vidio kako zijeva između dva refrena jedne pjesme. Možda je se dojmila poluprazna dvorana?
Čini se da dojam koji sam imao o novom albumu, taj da nije dobar i da su pjesme monotone, dijeli popriličan dio ljudi koji su tu večer bili u dvoranu. Jer čini mi se da su ljudi pjesme s novog albuma iskorištavali uglavnom kako bi predahnuli, otišli u WC ili po piće, i generalno se odmorili i pripremili na neki od nadolazećih hitova.
Atmosfera u dvorani bi poprilično opala za vrijeme sviranja novih pjesama. Kada se to događalo na promotivnom koncertu u Tvornici prije ljeta, to se još moglo pripisati činjenici da album nije dovoljno dugo u opticaju i da su pjesme nepoznate. A sad? Mogu li se Jinxi još skrivati iza tog objašnjenja?
Jinxi su odlično usvirani, za razliku od mnogih bendova koji se ponovno okupljaju samo da bi zgrnuli brdo novaca, a nisu baš raspoloženi za uvježbavanje tih pjesama (zvoni li nekome u ušima bend Bijelo dugme možda?).
S novim pojačanjima u novoj postavi, Gordanom Tudorom na saksofonu i synthevima, Adamom Matijaševićem na basu i Ivanom Starčević kao back-vokalom Jinxi su dobili na punoći zvuka, kao i neke nove mogućnosti izražavanja raznim dionicama na synthevima. Novi zvuk lakše je primjetiti na pjesmama s novog albuma, dok su stare uspješnice ostale uglavnom nepromjenjene, jer tim koji dobija, ne mijenja se.
Bend odličan, odsvirano bez greške, točno, puno, s odmjerenim solo dionicama, a ipak potpuno vjerno zvuku sa CD-a. Jinxi su pokazali veliku profesionalnost i ozbiljno shvaćanje povratka glazbi, i osobno ih jako cijenim zbog toga nisu okaljali sliku koju su ostavili prije nego su uzeli ovu dužu pauzu.
No prema kraju koncerta, Jinxi su također pokazali veliku profesionalnost. Naime, nakon “Brazila” su sišli s pozornice, očekujući bis za koji su ostavili svoj najveći hit “Smijem se”. Ovo je očekivano, ‘to svi rade’, ali, po meni bis ne bi trebao biti obavezni dio koncerta.
Bis bi trebao biti povratak na pozornicu kad je publika toliko oduševljena da ne želi otići iz dvorane, a ne pozivanje muzičara na povratak jer su nam ostali dužni svoj najveći hit. I zato jedva čekam da se jednom dogodi da jedan bend tako iskalkulira svoj bis, a publika ih ne pozove.
Jinxima se to, naravno, nije dogodilo. Vratili su se na pozornicu i pjesmom “Smijem se” završili koncert. Po odlasku publika ih je ponovo zvala natrag, očito su ljudi na kraju svega ipak ostali zadovoljni, te su svoje drugo ovogodišnje predstavljanje pred zagrebačkom završili pjesmom “Zmija & zmaj“.
Sve u svemu, jako dobar koncert. Za one mlađe, koji nisu imali prilike slušati Jinx prije ponovnog okupljanja, ovo je morao biti odličan koncert. Oni malo stariji bi također morali ostati zadovoljni, Jinxi su odsvirali solidan koncert, nisu ukaljali ‘uspomenu’ na svoj prijašnji rad.
S druge strane, u usporedbi sa spomenutim koncertom u Tvornici, ovaj koncert je drastično lošiji. A jedino što meni može objasniti tu razliku je poluprazna dvorana Doma sportova. Je li to bila pohlepa? Ili samo greška organizatora? Jesu li ljudi s tim računali?
Ne mogu tvrditi sa sigurnošću, ali to je u svakom slučaju unazadilo koncert par nivoa. Vjerojatno su ljudi pretpostavili da taj Dom sportova nije baš toliko velik. A bio je.
foto: joso mrša
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
