Whitesnake + The Dead Daisies
David Coverdale je pjesme Deep Purplea pred zagrebačkom publikom zadnji put izvodio 1975. godine i to kao novi frontmen ni manje ni više nego Deep Purplea.
Sinoć ih je nakon ravno četrdeset godina, u KC-u Dražen Petrović, izvodio opet, ovog puta s matičnim mu bendom Whitesnake i to u službi novog albuma “The Purple Album“. Premda je Whitesnake sinoć odradio više nego dobro prihvaćen koncert, pjesme Deep Purplea sigurno su bolje zvučale u izvedbi tadašnje postave samog Deep Purplea nego što ih je sinoć izveo ‘cover bend’ Whitesnake. Ipak, bila je to velika posveta ljudima i glazbenicima bez kojih Coverdale vjerojatno ne bi ni bio tamo gdje je.
Fino popunjenu dvoranu zagrijavala je australska supergrupa zakašnjelih, ako ne i propalih rockera, The Dead Daises, ovog puta predvođena nekadašnjim vokalom Mötley Crüea, Johnom Corabijem. Bend je tijekom 50-ak minuta svirke domaćoj publici predstavio svoju verziju američkog radiofoničnog hard rocka, stilski uspješno i bez srama kombinirajući radove Bon Jovija s najlošijim izdanjima Lynyrd Skynyrda s kraja i početaka milenija.
Whitesnake nije kasnio niti sekunde te se već u 21:30 za setom bubnjeva mogla primjetiti silueta suhonjavog i neuništivog Tommya Aldridgea. Koncert je prema svim mogućim očekivanjima, uz masivan zvuk, otvorila sad već pomalo isfurana “Burn”. Mogla je to slobodno, za promjenu, biti jedna “Lady Double Dealer”, ali nije. 
Coverdaleova pojava na stageu izazvala je sveopće oduševljenje, što ni ne čudi, obzirom da se radi o provjerenoj karizmi rock’n’rolla. Prepoznatljvim vokalom međutim nije pretjerano briljirao iako je rasponom glasa zbilja oduševljavao. Radi se o tome da je Coverdale u vokalnom tonu tijekom desetljeća i desetljeća pjevanja od bluesa jedva sačuvao ‘b’. A baš je po takvom vokalnom izričaju stekao status jednog od najboljih. Pregrub glas kod nižih tonova rezao je po ušima tako već po uvodnoj “Burn” da bi tijekom narednih nekoliko pjesama postao donekle fleksibilniji.
Publika se međutim niti nije dala smesti i prava fešta je krenula već sa standardima “Bad Boys” i “Love Ain’t No Stranger”. Purpleova “The Gypsy” izvedena je fenomenalno, a prva prava interakcija s publikom dogodila se tijekom neodoljive “Gimme All Your Love“. Ova interakcija je međutim izostala tamo gdje se ponajviše i trebala dogoditi, tijekom hipnotizirajuće izvebe “Ain’t No Love in the Heart of the City“, koja je ujedno bila i jedan od vrhunaca koncerta.
Vrhuncima se slobodno može prikačiti i nenadmašivu “You Keep on Moving“, posvećenu Tommyu Bolinu i Jonu Lordu, a tijekom čije izvedbe nije nedostajao čak ni vokal famoznog Glenna Hughesa.
Gitarske solaže Reba Beacha i Joela Hoekstre bile su standardno impresivne iako su djelovale kao da su tamo čisto zbog upotpunjavanja set-liste, a vjerojatno su poslužile i za odmaranje Coverdaleovog prenapregnutog glasa.
Epska izvedba Purpleovog klasika “Mistreated” bila je umalo pa dostojna najboljim izvedbama još iz vremena dok je bila svježa i aktualna, no sav blues suptilno su ipak ubijale pretjerano distorzirane gitare.
Solo točka basista Michaela Devina na usnoj harmonici bila je ravna reklamama usred dobrog filma i hvala Bogu dragomu nije predugo trajala. Uslijedila je “You Fool No One”, (još) jedna iz serije preproduciranih obrada Deep Purplea. Bombastičan metalni zvuk nije nedostajao ni uživo pa je tako spomenuta inače ritmična rockerijada, uz distorziju jedne Sepulture, dovedena do neprepoznatljivosti. Sigurno da je nekima verzija zvučala kao da momci na stageu razvaljuju, no to je ipak bilo previše heavy metala za izvrsnu rock pjesmu. Izvedbu su spasile genijalne dvostruke solo gitare, te pogotovo bubnjarski solo vječitog mladića Aldridgea koji je, kad bi se ravnali po aplaudometru, ispao defitnitivni kralj večeri. Onakvu erupciju oduševljenja nije si priskrbio ni sam Coverdale tijekom čitave večeri.
Zborski otpjevana “Soldier of Fortune” možda je malčice bila zagušena synthevima te je na trenutke zvučala kao tipična heavy metal balada izgubivši tako dobar dio svoje čari.
Za kraj su ostavljene jedva dočekane “Is This Love“, “Fool For Your Loving” te “Here I Go Again“, a za inscenirani bis bezvremenska “Still of the Night“. Niti jednoj se nije mogla naći ni najsitnija zamjerka. Oduševljenje je između publike i benda po završetku koncerta bratski podijeljeno.
No ipak, velik problem je taj što se Whitesnake oslanja isključivo na provjerene hitove čime je popunjavanje dvorane, kao u slučaju KC-a Dražen Petrović, bez ikakve dileme zagarantirano. U odabiru set-Liste vlada kronično pomanjkanje hrabrosti pa se tako redovito izostavljaju glazbeno možda najinteresantniji albumi “Trouble” i “Lovehunter”. Slična se stvar može reći i za odabir Purpleovih pjesama među kojima su vladale one koje je bend debelo isfurao ’70-ih godina.
Premda je krajnje emotivno bilo svjedočiti primjerice savršenstvu “You Keep on Moving”, na odmet sigurno ne bi bile ni neke manje popularne stvari poput “High Ball Shooter”, “You Can’t Do it Right”, “Sail Away” ili “Coming Home”, od kojih se neke nisu niti našle na spomenutom “The Purple Albumu“.
Feedback publike tijekom čitava dva sata nimalo nije jenjavao i to nije mala stvar. Koncert je uspio, reklo bi se, a ista bi se atmosfera sigurno ponovila i da Whitesnake svirku odradi i sljedećeg vikenda. No činjenica je da je Whitesnake opako zapeo u ’80-im godinama, komercijalno uzevši zlatnom dobu benda, a na čijoj grbači djeluje i dan danas. To je izvrsna stvar za mlade fanove koji uopće imaju priliku vidjeti bend. No za glazbu u globalu, realno gledajući, Whitesnake već dobrih 25 godina ne čini ništa osobito i to već ulazi u fazu pukog postojanja. Možda u što bližoj budućnosti mirovina stoga ne bi bila na odmet, čisto da se ne krene mrcvariti i ona dobra stara slava na kojoj se živi.
Set-lista:
1. Burn
2. Bad Boys
3. Love Ain’t No Stranger
4. The Gypsy
5. Gimme All Your Love
6. You Keep On Moving
7. Ain’t No Love In The Heart Of The City
8. Guitar Solo
9. Mistreated
10. Harmonica Solo
11. You Fool No One
12. Soldier Of Fortune
13. Is This Love
14. Fool For You Loving
15. Here I Go Again
-bis-
16. Still Of The Night
Izvještava: Ivan Miočić
