Močvara je sinoć okupila ljubitelje nezavisnog rocka priredivši tri nastupa: premijerne lokalnih Weather Pains i američkih Walter Etc., te ponovni susret s austrijskim Crush.
Par stotina okupljenih, većinom poznatih lica zagrebačke indie koncertne publike, poštivalo je sinoćnji strogi raspored koncerata na kojem je organizator Indie emo naočale insistirao putem svih medijskih kanala.
Večer su otvorili Weather Pains. To je “novi bend članova Benchwarmersa, Silka (…) te jednog zadarskog benda čiju je stvar navodno obradio Toni Cetinski” (IEN). Desetak odsviranih i dosad neobjavljenih pjesama daje naslutiti da su dečki predvođeni Tomislavom Žilićem u svojim “spužvastim” godinama upijali college rock 80-ih i preslušavali Dinosaur Jr. Vjerujem i da bi pojačali Stojedinicu da čuju Weezerov debi ili “Pinkerton”. Iako često vokalno monotoni (u skladu s indie rockom 90-ih), Weather Pains su isporučili nekoliko odličnih stvari. Više nego solidan prvi nastup uživo!
Iz Graza su nam došli Crush. Tri cure i dva dečka imaju poprilično samouvjeren nastup izgrađen na svom indie/dream pop materijalu s ponekim shoegaze i rock (R.E.M.) glimpsovima. Pjesme poput “Please me” i “Blue colored” kao da su posuđene od Alvvaysa, ali od njih ih razlikuje vokal u stilu Deborah Harry (Blondie) koji daje poseban šarm ovom pop-draguljčiću. Ako vam originalnost nije uvjet, a očekujete neke smislenije tekstove lišene patetike, Crush je bend za vas.
Ako kasnija satnica znači i važnost nastupa, onda su Walter Etc. bili zvijezde večeri. Prvi bend koji je sinoć ponudio nešto svježe, i to ne zbog kalifornijske vedrine kojom su od početka natapali Močvaru, nego zbog svog zvuka koji poprilično dobro kombinira sve od optimističnog lo-fi folka do prozračnog pop-punka.
Dustin Hayes i njegova tročlana družina u nekim pjesama iznenađuju nepredvidivim dionicama netipičnim za format pjesama ovog stila zbog čega su mi se posebno svidjeli. Bilo da sviraju “Backcountry therapist” ili “April 41st”, Walter Etc. osvajaju neovisno o vašim glazbenim preferencijama.
