Voland Le Mat + Gordana Marković
Petak navečer u KSET-u je prikazao dvoje (kant)autora u svjetlima u kojima se nismo navikli ih gledati. Gordani Marković iz dua Auguste je bio prvi put da je izvela neke autorske pjesme pod vlastitim imenom, a sastav Voland Le Mat je svoje pjesme preoblikovao u neke nove verzije.
U 21:20 Gordana Marković probila je led obradom Indexa “Budi kao more”. Praćena klavijaturistom Dominikom Lučićem i violisticom Martinom Pustički, Gordana je pjesmu prevela u intimni kasnonoćni kontekst. Namjerno izbjegavam reći jazz, jer u njenom čitanju ove pjesme i nije bilo nekih jazz vrludanja, samo tiho pikanje trojice frendova/kolega i poigravanje s tišinom. Marković je svoj polusatni nastup iskoristila da se predstavi svojim autorskim pjesmama, van rada dua Auguste. Gordana je pravovjerna učenica hrvatske i jugoslavenske zabavne muzike predrockerskog razdoblja i njene pjesme, čini se, dosta se naslanjaju na taj, pomalo suzdržan senzibilitet. Počast bosanskoj zabavnoglazbenoj sceni Marković je dala obrađujući “Sve smo mogli mi” Jadranke Stojaković, a i Bajagi se naklonila u “Otkad tebe volim”.
Gordana je mnogo truda uložila da zvuči jasno, uvijek s dozom melankolije. Njen nastup je bio zaokružen, srcem otpjevano i tehnikom odrađeno pismo namjere prema ambicioznijim pop formama.
Sastav Voland Le Mat nije jedan od onih za koje očekujem da će nastupiti u formaciji s dvije električne gitare, basom i bubnjevima, i još manje nije jedan od onih koji će odvrnuti glasnoću na jače od sobnog šapta. Dogodilo se upravo to. Bubnjar Ante Prgin Surka, basist Antonino Šimić, gitarist Velimir Grujić i kantautor Momir Oljača zaigrali su na “all in” i otvorilo im se. Na nastupu je Momir naglasio da nemaju klavijaturista, ali i da će “biti jebeno”.
Njihova električna izvedba pjesme “Velike stvari” bljesnula je neočekivanim mračnim sjajem ljudi koje je ljubav trajno i nepovratno oštetila i više nema mogućnosti da se vrati na staro. “Putnik” je postao marširajući blues ceste. Gitarist Velimir Grujić je svojim solažama donio skrivene nove puzzle koje su legle na Momirove pjesme kao med na mlijeko i u novom kontekstu pjesama i dalje sjaje svojim sjajem. Grujić je u ovoj bendovskoj konfiguraciji dobio prostora za više soliranja i počastio je okupljene s nekoliko vrlo lijepih solaža, koje su potpisnika ovih redaka podsjetile na Garyja Moorea. Momir je kao izvođač također dobio na samopouzdanju. Umjesto stidljivog, samozatajnog kantautora, imali smo gotovo hard rock koncert u kojem se Momir nije suzdržavao pokazati kako na sceni uživa poput mačke s klupkom vune.
Nakon prvog dijela nastupa u kojem je dominirala tmasta atmosfera, sastav se prebacio u neki drugi radni režim pa su pjesme kao što su “Zima”, nesuđeni ljetni hit “Voli me” i još manje suđena uspješnica “Les Champs Utrinees” rasplesali publiku. Osobno, ove su pjesme djelovale kao da je na scenu stigao novi bend i novim senzibilitetom otpočeo svoj nastup koji nema veze s onim prvim dijelom. Završni dio pjesama u kojem su bile “Uvijek nakon toplih kiša”, “Svijet tišine” i “Sav od perja” ipak su primirile atmosferu i povezale nastup, a na “bisu” su svirali “Prolaznici” oplemenjeni možda najljepšom Grujićevom mooreovskom solažom. Voland Le Mat je završio nastup s “Lakše od laganja” i ovacijama na sceni. Bio je to nastup u kojem su Oljača i drugovi preuzeli mnogo rizika, dosta im se toga isplatilo, i s ovakvim nastupima navikavaju poštovatelje na mnoga iznenađenja.
