Prošle veljače na preporuku sam poslušala singl “jednog odličnog islandskog sastava koji ubrzo dolazi u Tvornicu”. Singl je nosio naziv “Waiting”, a bend koji je bio u pitanju svoj je rad predstavio pod troslovnim imenom Vök. Islanđani su me već na prvo slušanje “zakačili” za njihovu viziju pumpanja atmosfere slojevitim synthevima krojenih po mjeri svakog obožavatelja dream-popa/indie-elekronike te su na moje oduševljenje na prošlogodišnjem nastupu u ispunjenom Malom pogonu takav zvuk uživo prenijeli više nego uspješno. Srećom, zagrebačka je publika priliku za reprizu dobila vrlo brzo, točno godinu dana kasnije.
Razloga za večernju žurbu u Tvornicu jučer nije bilo budući da je bend ovog puta nastupao bez predgrupe, što je vjerojatno i jedan od razloga zašto samo pola sata prije početka koncerta Mali pogon nije bio ni djelomično ispunjen. Ipak, bend kao što je Vök prostore takve veličine napuni bez problema, pa su se tako i jučer na putu od backstagea do instrumenata morali probijati kroz generacijski raznoliku gomilu.
Prethodne su se godine na pozornici našli Margrét, Andri, Einar i session glazbenica Gundur, no ovog su puta pred nas stali Margrét (gitara, klavijature), Einar (gitara, bass) i Bergur (bubnjevi). Nastup je započeo s “Breaking Bones”, koja je ujedno i najmračnije što se može čuti na njihovom studijskom albumu “Figure”. Vjerujem da bend s razlogom svaki koncert otvara upravo tom pjesmom – minimalističke klavijature koje se u prvoj minuti isprepliću s Margrétinim glasom i prigušenim svjetlom u zraku stvaraju opipljivu tenziju koja nestaje u trenutku kad među zidovima snažno odjekne zvuk bubnja. Upravo je u tom trenutku bila prekinuta i statičnost publike, koja je do kraja koncerta odbijala napraviti i sekundu predaha od plesanja i njihanja u ritmu.
Glavni adut benda koji je i jučer došao do izražaja bila je Margrét, koja posjeduje specifičnu šaputavu boju glasa zbog koje vam se na trenutke može učiniti da vam netko masira bubnjiće. Iako Islanđanka u sebi ima onu prirodnu scensku karizmu koja se ne može naučiti, jučer je djelovala još samopouzdanije, a to se moglo osjetiti i u njenoj vokalnoj izvedbi kojoj se ne može pronaći ni jedna zamjerka. Nebitno kreće li se od jednog do drugog kraja pozornice, pleše, svira klavijature ili sampling pad, kontrola glasa koju posjeduje natjerat će vas da zavolite ovaj bend.
Na repertoaru su se našle pjesme s albuma “Figure” i prethodnih EP izdanja (“Figure”, “BTO”, “Polar”, “Waterfall”), a predstavili su i nove singlove, “In The Dark” i “Erase You”, za vrijeme čije se izvedbe u prvim redovima nije mogla pronaći osoba koja se suzdržavala od plesanja.
Islanđani su jučerašnjim koncertom ispunili sva očekivanja te su pokazali da od njih možemo očekivati još mnogo odličnih pjesama, koje će nam uživo predstaviti na način koji bez sumnje nadmašuje studijsku verziju. Do idućeg susreta, a u međuvremenu – “Erase You” na repeat.
