Vjetar Amirinog sevdaha zapuhao na Medvedgradu

Prohladna večer na Medvedgradu sinoć nije uspjela pokolebati publiku, koja se okupila u velikom broju, da uživa u zaista magičnoj glazbenoj večeri i nastupu Mnogih Drugih i Amire Medunjanin, značajne glazbene baštinice sevdaha.

Oko 20 sati prvo su nastupili Mnogi Drugi. Prvi susret s ovim bendom trebao se dogoditi puno ranije. Radi se o iznimno uigranoj i usviranoj ekipi koja je besprijekorno odsvirala svoj materijal i koju svakako treba poslušati uživo. To je samo dokaz da predgrupe uvijek valja poslušati. Ovim putem ispravka i isprika radi “Despacita”. Autor ovih redaka nije najpozornije, očito, pratio jer je, budimo iskreni, čekao pravu zvijezdu večeri, Amiru Medunjanin, prije koje su Mnogi Drugi bili sjajna uvertira u ono što slijedi.

Nešto iza 21 sat, na pozornici se pojavila Amira koja je nastupila u pratnji glazbenog kameleona i gitarističkog virtuoza Ante Gele i briljantnog kontrabasista Zvonimira Šestaka koji je pažnju potpisnika ovih redaka privukao još prije tri godine svirkom na albumu “Davor Križić Experiment”.

Večer je otvorena numerom “Kradem ti se u večeri” koja je jasno dočaravala što publiku očekuje. Jak vokal Amire Medunjanin koji se savršeno uklapao u glazbene premaze Gele i Šestaka bio je dominantna komponenta samog koncerta. Dojmljive su bile i izvedbe numera “Kiša pada” te svojevrsne, kako je i Amira rekla, himne Sarajeva “Kad ja pođem na bembašu”.

Zanimljivo je bilo vidjeti Amiru i u ulozi pripovjedača i tradicijske nositeljice sevdaha koja u intermezzu između pjesama, u kojima između ostalog svojom duhovitošću nasmijava i osvaja publiku, publici jasno dočarava priču iza skoro svake pjesme.

Njena posvećenost ovom bosanskom bluesu jasno se vidjela i u trenutku kada je odlučila izvesti skladbu Ede Ljubića koja je 1940. snimljena u Chicagu, što samo pokazuje koliko Amira, poput Imamovića, kopa po baštini sevdaha.

Ipak, nije samo sevdah bio na repertoaru. Jak vjetar nije pokolebao Amiru sve do trenutka kada joj je Gelo džentlmenski ponudio svoj sako što je rezultiralo izvođenjem “Zenice bluesa” Zabranjenog Pušenja. Bilo je to dovoljno da se publika, koja je dotada samo sramežljivo pjevala poneku pjesmu, razbudi i u glas zapjeva zajedno s njom i Gelom.

Posvetila je Amira publici i jednu, kako je rekla, zagrebačku pjesmu, a radi se o “Ako znaš bilo što” od Azre. Jedan od trenutaka koji se ureže u pamćenje dogodio se tijekom izvođenja pjesme “Žute dunje” gdje je Amira svojom interpretacijom savršeno prenijela svu emociju pjesme na publiku. Tome je zasigurno pridonijela i sama kulisa u koju se Amira savršeno uklopila, ali nije joj prvi put da ona nastupa u jednom takvom okruženju s obzirom na činjenicu da je Amira s Jordijem Savallom nedaleko Barcelona snimala pjesme u manastiru iz 9. stoljeća.

Prošla mi je u jednom trenutku kroz glavu Amirina rečenica iz jednog našeg razgovora kada je rekla da je opasnost za sevdah da uđe u sportske dvorane i arene jer bi biznis sevdahu uništio dušu, a to sinoć nikako nije slučaj.

Utvrda Medvedgrad, kojoj se ni Amira nije mogla dovoljno nadiviti, savršeno je mjesto za tradicijsku glazbu jer takvo okruženje lišava glazbenika, ali i publiku, svakog opterećenja što je dovoljno da glazba bude u potpunom fokusu. Osjetilo se to i na izvedbama pjesama “Zapjevala šojka ptica” i “Moj dilbere”, a posebno na bisu kada su odsvirane “Čudna Jada” i “Što te nema”, koje se mogu okarakterizirati adutima večeri jer je publika na potonje numere odreagirala s oduševljenjem.

Koncert ovakog naboja zasigurno je zadovoljio publiku, ali i jasno dočarao zašto je Amira predvodnica nekog novog, kako to neki kritičari vole reći, vala sevdaha koji je tradiciju zaogrnuo u modernu ruho i približio ovaj glazbeni žanr široj publici. U konačnici, bilo bi lijepo kada bi Amiru i glazbenike sličnog senzibiliteta mogli uvijek pogledati u nekom povijesnom okruženju kao što je Medvedegrad, jer tek tu, s obzirom na samu atmosferu, ovakva glazba dolazi do punog izražaja.