Veselo Martinje u crvenom i crnom

    1700

    Kad idete na koncert Gustafa, ne treba vam ništa osim dobre volje i još bolje kondicije (OK, ako je Martinje, i nešto love da kupite buteljicu-dvije finog istarskog vina). Sve ostalo – i nasmijana lica, a među tim nasmijanim licima i nove prijatelje, i izvrsnu zabavu i fantastičnu svirku vrhunskog benda – pronaći ćete na koncertu. To je očito shvatila i zagrebačka publika zbog koje je Tvornica drugu godinu zaredom bila rasprodana. No za razliku od prošle godine, ovaj put niste morali skakati nekome po glavi da biste iskazali svoje plesno umijeće.

    Ima nešto što me fascinira kod Gustafa – ta ekipa jednostavno ne može odsvirati loš koncert. Ne znam je li to zbog savršene usviranosti benda, neke dobre alkemije među njima gore na stageu ili repertoara koji ti ne da da s obje noge na zemlji i trijezne glave (nađite mi takvu osobu na bilo kojem njihovom koncertu i častit ću ga vinom iz istarskih podruma) pokušaš detektirati greške u njihovoj svirci već te puni pozitivnom energijom i tjera na ples, ali činjenica je da im je preksinoć opet pošlo za rukom oduševiti publiku od prvog do posljednjeg reda.

    I regrutirati neke nove gustafile (je li tako, glavni i odgovorni uredniče?). Upotrijebit ću šaljivu igru riječi Arsena Dedića – Gustafi su u prvih sat vremena svoje svirke, u koju se sjajno ukopilo i nekoliko stvari što najavljuju, nadam se, skori izlazak novog albuma, ‘podgrijali’ publiku, u drugih sat vremena su je ‘zagrijali’, a u posljednjoj dionici nastupa i ‘zapalili.

    Muziku podržava

    Ono preko čega ne mogu prijeći i što, bojim se, baca tamnu sjenu na veselu proslavu Martinja u Tvornici je poslovično brutalan ‘nastup’ momaka u crnom, redara. Iz koncerta u koncert ti su likovi sve bahatiji i grublji prema ‘življim’ pojedincima iz publike pri čemu treba naglasiti da bi zbog ponašanja zbog kojeg stradavaju u Tvornici, u drugim klupskim prostorima eventualno zaslužili izgon iz dvorane, ali nipošto i razbijenu glavu.

    Na Gustafima je takvo bahato ponašanje redara doseglo svoj vrhunac – doslovno je, naočigled publike, potekla krv. Stoga bih apelirao na voditelje Tvornice da ili malo primire redare ili uposle neke nove čuvare reda koji neće klub doživljavati kao ring, a posjetitelje koncerata kao sparing partnere koje treba nokautirati. Ovakav njihov odnos prema publici je zaista prevršio svaku mjeru.

    Foto: I.V.

    0 Shares
    Muziku podržava