Večer testosterona, krvi i Limp Bizkita

    7518

    Premijera Limp Bizkita ispred hrvatskih fanova održana je sinoć, 20. lipnja, u varaždinskoj Areni gdje su se ovi američki nu-metalci pojavili u originalnoj postavi nakon punih osam godina turbulencija, a Hrvatska je imala čast biti jedna od prvih zemalja koja ih je ugostila u sklopu europske turneje “Unicorns N’ Rainbows“.

    Naše megalomanske dvoranske investicije ipak se počinju pokazivati kao potencijalno dobrim rizikom koji bi možda uskoro mogao dovesti do profita ili barem otplaćivanja istih, iako bismo se mogli okrenuti kvaliteti nauštrb kvantiteti iliti dovođenju bilo koga. Limp Bizkit u ovom kontekstu ne igra značajnu ulogu jer varaždinsku Arenu neće ni približno osloboditi značajnijeg dijela duga, ali će doprinijeti radu na decentralizaciji barem po pitanju koncertnih događanja koja se više ne koncentriraju (isključivo) u našem glavnom gradu.

    Ponavljamo, oko 1500 prisutnih u Areni nikako ne može igrati veliku ulogu, no oni su poticaj novim dolascima velikih imena poput Limp Bizkit, koji se iznova jednako brzo potvrđuju na svjetskoj glazbenoj sceni.

    Predugih gotovo sat vremena nakon nastupa druge predgrupe Voodoo Lizards, oko 21:45, nakon bacanja trzalica i palica u publiku, iza crne zavjese, začulo se ‘Croatia!!!’, nakon čega je prepoznatljivo perverzna gitara Wesa Borlanda zajecala instrumental “Space Odyssey” te crni pokrov pada i Fred Durst iskače pred hrvatske fanove s “My Generation“.

    Uz njega se Borland pojavljuje kao hibrid ptice i vile narikače; s bijelom perikom i obojan u bijelo, kao najnovija groteskna vizualna kreacija ovog svestranog umjetnika koji se prije nekoliko mjeseci vratio u Limp Bizkit, nakon izleta u vode Marilyna Mansona.

    Pun parter i poluprazne tribine Arene činila je pretežito muška publika koja je neočekivano i nakon toliko godina izbivanja benda sa scene, ali i nesnimanja novog materijala, znala tekstove svih pjesama i time kompenzirala jedinu i najveću pogrešku ton majstora, ali i samog koncerta – prigušeni vokal Freda Dursta koji sa svoje strane pozornice nije ni znao da ga se nigdje nije dovoljno dobro čulo.

    No, ostatak benda besprijekorno je nudio i dvoranom širio svoje dionice potičući euforiju do te mjere da se publika odvažila preskakivati s partera u odjeljak za fanove, dok su redari nezainteresirano gledali neintervenirajući, da bi kasnije grubo reagirali na isto.

    Poneki omamljeni ‘skakač’ čelom je obljubio pod i obojio ga vlastitom crvenom tintom, a ovakvi slučajevi nisu bili rijetkost. Naime, tijekom kulminacije i erupcije “Full Nelson“, najhrabriji fanovi popeli su se na pozornicu i zaplesali s Durstom koji je dao znak odobravanja redarima, a pri kraju pjesme jedan od njih odlučio se vratiti u publiku skakanjem u nju, očekujući da će ga dočekati brojne ruke, no dočekao ga je hladan i mokar pod te slomljena rebra i zubi, što je dodatno nasmijalo prisutne, a pritom su na pozornicu letjeli deseci šilterica i majica. Dotični mladić potvrdio je poznatu poslovicu ‘tko visoko leti, nisko pada’.

    Muziku podržava

    Energični tandem Durst-Borland neprestano je skakao i dok je pjevač skočio među publiku, Borland je doslovce lizao glazbu prišavši velikom zvučniku ocrtavajući mu konture jezikom. Set je nakon izvedbi najvećih hitova poput “Nookie“, “Eat You Alive” i “My Way” završen s “Rollin’“.

    Bend se očekivano vratio na trodijelni bis, koji je neupitno bio najbolji dio koncerta, izvevši obradu “Behind Blue Eyes” skupine The Who, kao najmirnijim dijelom večeri, uskoro zamijenjen još jednom obradom – “Faith” Georgea Michaela.

    Prilikom posljednje pjesme “Take A Look Around“, izvedene i na zahtjev publike, Fred Durst ostao je zabezeknut predanošću i entuzijazmom hrvatskih fanova da je sjeo nasred pozornice, na što je cjelokupni parter reagirao istim postupkom – bez riječi je naredio da se prisutnu posjednu, a zatim nastavio žestokim ritmom i rimama pjesme, nakon koje je Limp Bizkit konačno pozdravio relativno malobrojnu publiku koja je dokazala recentne navode inozemnih bendova da se hrvatski zaljubljenici u glazbu beskompromisno i divlje predaju zvucima koje je zbog ovakvih ovacija užitak stvarati.

    Limp Bizkit definitivno se izdvajaju iz kategorije glazbenika koji koncerte odrađuju, već očigledno s užitkom istražuju novu publiku kojoj se potpuno predaju. Iako je Fred na službenoj stranici sarkastično napisao kako je kišan dan ‘baš dobar’ za koncert, on je doista takav i bio.

    Set lista:
    Space Odyssey
    My Generation
    Livin’ It Up
    Show Me What You Got
    Eat You Alive
    Hot Dog
    Re-Arranged
    Break Stuff
    Boiler
    Just Like This
    Full Nelson
    My Way
    Nookie
    Rollin’
    -bis-
    Behind Blue Eyes
    Faith
    Take A Look Around

    foto: Tomislav Capan
    Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.

    Muziku podržava