Rijetka su koncertna događanja na kojima neki bend, promovirajući svoj album, izvede baš sve pjesme s istoga, a još su rjeđi albumi na kojima nema slabih trenutaka; albumi koji u cijelosti izvedeni uživo publici mogu pružiti čisti užitak. Upravo je to bio slučaj s dugoočekivanim ponovnim koncertom Laibacha u Osijeku.
U subotu, 2. svibnja, gotovo četiri godine nakon posljednjeg osječkog nastupa na Urban Festu 2005., ovaj slovenski sastav, koji elektronskoj glazbi uvijek iznova daje neuobičajeno ruho, nastupio je u Sindikalnom domu tvornice šećera i kandita.
Taj se prostor pokazao kao idealan za ugošćavanje ovakvoga benda, kojega je došao vidjeti i dio metal publike, ali isto tako i dosta onih ‘starijih’ koji se sigurno sjećaju i Laibachovih sada već davnih početaka. Nažalost, ugodno popunjena dvorana je, iako je početak koncerta bio najavljen za 21 h, na isti čekala čak dva sata duže.
Kako bi ambijent pri promoviranju albuma koji obuhvaća tipično ‘laibachovske’ interpretacije raznih nacionalnih himni bio potpun, cijeli je happening oko 23 h započeo zvucima hrvatske himne, što je publika oduševljeno pozdravila.
Ubrzo na stage izlazi Laibach koji je, predvođen karizmatičnim vokalom Milanom Frasom, u otprilike sat vremena redom izveo svih četrnaest pjesama s pretposljednjeg albuma “Volk” (2006.), a taj je niz započeo uvodnim dijelom pjesme “Germania“, himnom Weimarske republike “Das Lied der Deutschen” iz 1797. godine.
Čitave večeri Laibach je u pozadini koristio prikladne projekcije uz svaku od pjesama, koje su bile ključne za njihov nastup, te su tako Njemačku predstavili prikazi bavarske šume.
Sljedeća “America” i njena pomalo tjeskobna atmosfera bile su popraćene zanimljivim prikazom američke zastave na kojoj su se, umjesto zvjezdica, našla prepoznatljiva Laibachova slova “V”, koja su zaštitni znak zadnjega albuma, što se izmjenjivalo sa slikama naftnih bušotina kao simbola američkog imperijalizma.
“Anglia“, bazirana na John Bullovoj “God Save The Queen”, s pamtljivim elektronskim uvodom nasuprot ostatku pjesme koji je sporijega tempa, ustupila je mjesto jednoj od najboljih izvedbi te večeri, “Rossiya“, laganoj priči o ‘državi vječno ujedinjenoj u nepreglednom prostoru, stvoreno u borbi nesretnog naroda’, kako pjeva Fras. U refrenu, koji je i inače jedan od oduševljavajućih trenutaka na “Volku“, publiku je oduševila gostujuća pjevačica i klavijaturistica Jadranka Juras svojom izvedbom dijela ruske himne, koju na albumu pjeva zbor djevojčica.
Iako je dotična čitavo vrijeme bila odlična, do izražaja su ponajviše došli njeni izrazito visoki tonovi na pjesmama “Italia” te na kasnijoj “Nippon“, gdje je vrlo emotivno otpjevala dionice koje na albumu izvodi muški vokalist, što je bilo popraćeno efektnom projekcijom s talijanskom zastavom, odnosno oblakom japanskih znakova koji su padali poput pahuljica.
“Yisra’el“, uz koju su opet slijedile projekcija nacionalne zastave i hebrejskoga pisma, svojim je tekstom, a posebice refrenom u kojega se pjevač potpuno uživio, možda i više od ostalih pjesama pružila uvid u ono što znače patriotski osjećaji.
Posebno zanimljiva hrvatskoj publici uvijek je “Slovania“, bazirana na poznatoj “Hej Slovani”, čiji se motivi provlače pozadinom čitave pjesme, a svakako su najljepši tijekom rodoljubnog pripjeva kojega je izvela Jadranka Juras. Fras je pak pronašao svoj način da pozdravi publiku – umjesto ‘Poland’, kako stoji u originalnom tekstu, otpjevao je “These words are for you Hrvatska“, a tijekom čitave pjesme ‘vrtjeli’ su se nazivi gradova svih slavenskih država (što je, na opće oduševljenje, uključivalo i Zagreb), da bi projekcija kulminirala prikazom karte na kojoj je crvenom bojom označen ogromni prostor slavenskog dijela svijeta.
Prvi dio koncerta, vezan za album “Volk“, završio je puštanjem još jedne himne – one Laibachove bezgranične države u vremenu NSK, čiji su ‘građani’ od 1984. godine kada su je osnovali. Riječ je zapravo o umjetničkom pokretu nazvanom Neue Slowenische Kunst, a pjesma je bila praćena prigodnom projekcijom koja je prisutne u publici pozivala da i sami ‘postanu građani NSK’.
Tijekom spomenute pjesme Laibach je napustio stage, da bi se ubrzo, nekoliko minuta nakon ponoći, vratio kako bi izveo i drugi dio koncerta, ispunjen bržim pjesmama, većinom s albuma “WAT”. Tijekom tridesetak minuta ostavljenih za ove pjesme još se jednom iskazala odlična igra reflektora, koji su i tijekom prijašnjih laganijih pjesama i tijekom ovih bržih upravo bez greške pratili njihov ritam, što se sve rjeđe viđa na koncertima.
Ni ne treba posebno napominjati kako je u ovom dijelu ključna bila “Tanz mit Laibach“, pjesma koja je na neki način sinonim za bend. Jednako dobre svakako su bile i izvedbe beskompromisne “Alle gegen Alle” te “Das Spiel ist aus“, a ovdje su se našle i “Du bist unser“, “Hell: Symmetry” i “Achtung!“. Taj drugi dio koncerta je, zahvaljujući energičnim pjesmama, bio potpuna suprotnost prvome, budući da je čitav album “Volk” nešto sporiji i teže atmosfere.
Međutim, sve Laibachove pjesme, bez obzira na svojevrstan novi smjer koji je bend razvio na posljednjem izdanju, imaju jedan važan zajednički nazivnik. Jer, Laibach je od samih početaka bio bend koji je, baš kao što kažu u pjesmi “Tanz mit Laibach”, ‘plesao s totalitarizmom, demokracijom, fašizmom i anarhizmom’. Drugim riječima, nikada se nije libio ‘koketirati’ s bilo kojim vidom političkog ili javnog života, radeći to na sebi svojstven način koji nitko drugi nije uspio dostići ili imitirati, čime je postao istinska glazbena institucija koja je izvršila velik utjecaj na ovim prostorima.
Album “Volk” je samo uzbudljivi vid Laibachovog starog puta, te je zbog toga uistinu maestralan i prije svega uzbudljiv projekt. A ‘uzbudljiv’ je ujedno i najbolja riječ za kratak opis ovako kvalitetnog koncerta kakav se rijetko može doživjeti u Osijeku.
Laibach set lista:
Germania
America
Anglia
Rossiya
Francia
Italia
España
Yisra’el
Türkiye
Zhonguá
Nippon
Slovania
Vaticanae
NSK
bis:
Tanz mit Laibach
Alle gegen Alle
Du bist unser
Hell: Symmetry
Achtung!
Das Spiel ist aus
